Prvi korak ka gradnji Križnog puta na stolačkom Starom gradu lokalna općinska administracija već je napravila. Prodali su tamošnjem Župnom uredu nekoliko lokacija od po dva kvadratna metra. Riječ je o već postavljenim postoljima za križeve, koji su izliveni uz put koji iz središta Stoca vodi do vrha Starog grada, iako je tu striktno zabranjena bilo kakva gradnja. Da se radi o sinhroniziranoj akciji govori i činjenica da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine već izdala instrukciju da se pripremi izmjena odluke o proglašenju spomenikom Starog grada u Stocu. Tim izmjenama ukinula bi se zaštitna zona i bila bi moguća nova gradnja

Piše: Nedim HASIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Inžinjering i krađu izvedenu na posljednjim lokalnim izborima više nije moguće ponoviti. Glasača je sve manje. Ili umiru ili su već u Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji, na privremenom radu. Posla je sve manje, nema ni infrastrukturnih projekata. Zato se lokalna stolačka administracija, predvođena HDZ-ovim načelnikom Stjepanom Boškovićem, odlučila na izvedbu kapitalnog projekta: izgraditi Križni put iznad Stoca, na Starom gradu, nacionalnom spomeniku pod zaštitom države. Ili spomeniku koji bi barem trebao biti pod zaštitom. Po definiciji, Križni put je pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob. Sastoji se od 14 postaja. Za svaku postaju, u crkvama ili na javnim mjestima, postavljaju se slike ili kipovi s likovnim prikazima Isusove muke. Tradicija postoji od 17. stoljeća.

ZABRANA GRADNJE

Gradnjom Križnog puta pokušava se izgraditi slika Stoca kao drevnog kršćanskog grada, čak i po cijenu skrnavljenja nacionalnog spomenika. Istovremeno, na toj će se religioznoj temi sa začinom politike zakuhati predizborna kampanja za lokalne izbore koja će ciljati na vjerske osjećaje tamošnjih Hrvata. Kada im već nisu kadri ponuditi ništa drugo, opipljivije.

Šta stoji u podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH? Stari grad Vidoški u Stocu utemeljen je u 5. i 6. stoljeću u vrijeme bizantskog cara Konstantina, koji je u Stocu izgradio tvrđavu s ciljem zaštite svojih trgovačkih karavana, koji su išli sa zapada prema istoku, prema nekadašnjem Bizantu. Nakon cara Konstantina grad je bio zapušten sve do dolaska Slavena u 8. i 9. stoljeću, a u 14. i 15. za vrijeme hercega Stjepana Kosače, doživio je svoj srednjovjekovni procvat. Grad su 1471. godine osvojile Osmanlije i on dobija današnje konture sa svim tvrđavama, zidinama i kulama. U 17. stoljeću grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen u Hercegovini. Venecija je 1718. godine pokušala osvojiti grad i proširiti svoju republiku na istok, ali u svojim namjerama nije uspjela ni tada, a ni nakon pedeset godina.

Ovaj grad po svojoj površini bio je najveći u Bosni i Hercegovini, a u njemu je bilo sjedište Ali-paše Rizvanbegovića, odnosno Hercegovačkog pašaluka za vrijeme Bosanskog ustanka. O osmanskoj posadi nema nikakvih sigurnih podataka prije početka 18. stoljeća. Godine 1664. u Stocu je boravio Evlija Čelebija. U njegovom opisu Stoca nema spomena gradu ni posadi. To ne znači da Vidoški nije postojao bar u ruševnom stanju, ali posade nije imao. Evlija Čelebija spominje utvrđene kule uz pojedine kuće. Za Kandijskog rata i Bečkog rata (1645–1669. i 1662–1699) udarale su mletačke čete na Stolac. Kako su nakon mira u Karlovcima sagrađeni i prošireni gradovi u Mostaru, Ljubinju, Trebinu, vjerovatno je tada popravljen i proširen Stari grad Vidoški i u njega stavljena posada s dizdarom na čelu, a u isto doba ustrojena i vidoška kapetanija.

Ono što se zna jeste da je u ovaj grad dva puta udario grom i zbog eksplozije baruta oba puta je grad stradao. Prvi put se to desilo 1757. ili 1758. godine. Odmah je popravljen jedan dio grada, kako se to vidi iz natpisa na jednoj kuli gdje je urezana 1758–1759. godina, a ostale su popravke obavljene nešto prije maja 1768. godine. Nakon ove popravke grad je zadobio onakav oblik kakav je imao i kasnije. Grad je imao sedam kula spojenih do dva metra debelim zidovima. Tako ga opisuje i jedan francuski časnik, koji je 1806. godine posjetio Stolac, samo ne spominje broj kula, nego kaže da ih je više. U ovome gradu bila je jedna džamija, više čatrnja, kula za municiju i više stambenih zgrada.

Osim dizdara u gradu je stanovao i kapetan. Drugi put je grad udario grom 1840. godine, a tri godine kasnije popravio ga je hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović. Od 1808. do 1810. godine branio se iz ovog grada kapetan Mustafa-beg Rizvanbegović, protiv kojeg se Stolac pobunio. Godine 1832. uzaludno je ovaj grad opsjedala vojska Husein-kapetana Gradaščevića, koja je bila poslana protiv Ali-paše Rizvanbegovića. U augustu 1878. godine uspostavljena je austrijska uprava. Stari grad je 1883. godine gotovo u potpunosti popravljen, a 1888. godine izgrađena je i moderna tvrđava, smještena iznad one koja je postojala u periodu osmanske uprave. Historijsko područje – Stari grad Stolac proglašeno je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

IZMJENA ODLUKA KOMISIJE

Nakon Drugog svjetskog rata lokalna komunistička vlast uništavala je nemilice starogradsku tvrđavu i druge građevine. Od kamena Starog grada građeni su različiti objekti u središtu Stoca, poput lokalnog sjedišta Komunističke partije. Od oktobra 1952. godine tvrđava u Stocu stavljena je pod zaštitu države kao važan kulturno-historijski spomenik. Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH od 8. aprila 1962. godine utvrđeno je da se “tvrđava Stolac, vlasništvo državno, nekretnina sa površinom 247019 kvadratnih metara, upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture”. Prostornim planom Bosne i Hercegovine utvrđen je režim prethodne zaštite nad Starim gradom Stolac, a spomenik je kategoriziran kao dobro I kategorije ili kao “najizrazitiji predstavnik svoje vrste s visokim dometom ostvarenja, a ima nacionalni značaj”.

Godine 2003. historijsko područje Stari grad Stolac proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. “Nacionalni spomenik sastoji se od donjeg grada, gornjeg grada, središnjeg platoa s gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave, pristupnog puta uz Veli-dedino brdo u ukupnoj duljini od 1200 m udaljenosti od donje kapije sve do gornje kapije, kao i dijela brda ispod bedema”, utvrdila je Komisija a u članu 3. njihove odluke iz 2003. godine stoji da su na nacionalnom spomeniku “dozvoljeni samo istraživački radovi i radovi konzervacije, konstruktivne sanacije, restauracije, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, u skladu s tehničkom dokumentacijom izrađenom prema uslovima nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine”, te da “na nacionalnom spomeniku nije dozvoljena izgradnja nikakvih objekata niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija spomenika”.

Dakle, jasno su određene granice tog nacionalnog spomenika, kao i granice zaštitne zone. Jasno je određeno i da je u zaštitnoj zoni zabranjena nova gradnja. A ta se zona nalazi s obje strane tvrđave, ispod ulice. Tu ne smije biti nikakvih novih radova, jer je odluku o tome donijela državna komisija. Ono na čemu se sada radi jeste da se ta odluka izmijeni, da se promijene njene odredbe a samim tim i granice spomenika kako bi se izmijenile i granice zaštitne zone. A onda se odlučivanje o tome može li se i šta tamo graditi spušta na kantonalni i općinski nivo i lahko je zaključiti da će aktuelna stolačka administracija izdati rješenje za gradnju objekata takozvanog Križnog puta.

Prvi korak ka gradnji lokalna je općinska administracija već napravila. Prodali su tamošnjem Župnom uredu nekoliko lokacija od po dva kvadratna metra. Riječ je o već postavljenim postoljima za križeve, koji su izliveni uz put koji iz središta Stoca vodi do vrha Starog grada, iako je tu striktno zabranjena bilo kakva gradnja.

Federalni zastupnik Amer Obradović prije mjesec dana na sjednici Parlamenta Federacije BiH postavio je pitanje Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i Federalnoj upravi za inspekcijske poslove da li kao nadležne institucije za provođenje odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH poduzimaju radnje i aktivnosti povodom odluke stolačkog Općinskog vijeća kojom je Općina Stolac prodala nekretnine na nacionalnom spomeniku Stari grad Stolac Župi sv. Ilije Proroka Stolac radi “gradnje sakralnih objekata”.

Obradović je kazao da općina Stolac, umjesto da zaštiti spomenike koji se nalaze na njenoj teritoriji, i dalje radi na njihovoj devastaciji te ustvrdio kako Stolac ne smije biti prepušten samovolji samo jedne stranke. Jer kada se izmijene granice spomenika i samo tvrđava ostane unutar te zone, onda je otvoren put za projekte koji će biti po volji načelnika Stjepana Boškovića i tamošnjeg HDZ-a.

Da se radi o sinhroniziranoj akciji govori i činjenica da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH već izdala instrukciju da se pripremi izmjena odluke o proglašenju spomenikom Starog grada u Stocu. Tim izmjenama ukinula bi se zaštitna zona i bila bi moguća nova gradnja.

Odluka o izmjeni je, kako nezvanično saznajemo, već pripremljena i o njoj trebaju glasati članovi komisije. Članovi komisije su Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović. Vidović je dugogodišnji kadar HDZ-a BiH, bivši delegat u Domu naroda Parlamenta BiH, a Goran Milojević je kadar PDP-a, arhitekt i bivši zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH. Nezvanično, i Milojević i Vidović glasat će za predloženu izmjenu odluke, a hoće li ona zaista biti usvojena ovisi onda samo o Amiru Pašiću. Njegov je glas presudan u odluci hoće li stolački Stari grad ostati nacionalni spomenik ili postati središnji dio HDZ-ovog političkog projekta.

PROTEST SVEĆENIKA

Treba podsjetiti kako ovo nije prvi put da lokalne stolačke vlasti krše odluke državnih institucija. Naime, prije petnaest godina naloženo je uklanjanje nelegalno postavljenog križa na najvišoj tački stolačkog Starog grada, na vrhu austrougarske tvrđave. Križ je tamo postavljen, iako je jasno naznačeno da na tvrđavi ne smije biti nikakvih građevinskih zahvata. Nakon što je tadašnji federalni ministar Ramiz Mehmedagić potpisao odluku kojom je u januaru 2005. godine križ trebao biti uklonjen, to ni do danas nije učinjeno. Između ostalog, i zato što su pojedini svećenici organizirali proteste zbog kojih radnicima koji su trebali ukloniti križ nije bio dozvoljen pristup tvrđavi.

Bezakonje traje petnaest godina jer je država dopustila Stjepanu Boškoviću da pregovara s Federalnim ministarstvom prostornog uređenja i zaštite okoliša o rješavanju slučaja katoličkih obilježja na brdu iznad Stoca umjesto da provodi svoje odluke. Na odluku o uklanjanju nelegalno postavljenog križa tada je reagirao i Ordinarijat mostarsko-duvanjske biskupije priopćivši da je srednjovjekovna tvrđava u Stocu, gdje je sada križ, “u vrijeme osmanlijske vladavine pretvorena kroz 400 godina u kulu terora, u martirij Kristovih vjernika, holokaust domaćih kršćana”. Nije pomoglo ni što je Upravni odbor za provedbu mira (PIC), također, izrazio neslaganje s postojanjem vjerskih obilježja iznad Stoca. Isto tako, tadašnji glavni federalni inspektor za graditeljstvo Danijel Capelj uputio je stolačkoj općini odluku o obustavljanju daljnjih radova na izgradnji betonskih postolja za križeve te zatražio da se uklone sva do sada izgrađena betonska postolja za križeve, za što je dat rok od 30 dana. Odluka ne samo da do danas nije ispoštovana nego je Općina Stolac placeve na kojima su postolja prodala Katoličkoj crkvi.