“I sada neki ljudi u Cetingradu imaju bosanske lične karte s muslimanskim imenima, kada se na hiljade 'štancalo' da se zaštite od mobilizacije. Preko Kladuše, Cazina i Ključa autobusima su ih provodili sve do slobodnih dijelova Hrvatske. Dakle, Bošnjaci su spasili Hrvate od spremanog genocida. Zar oni mogu biti radikali!? Zato pozivam sve one koji Bošnjake nazivaju radikalima da dođu kod nas, da prođu zajedno sa mnom i s jedne i s druge strane granice pa da vide i da se uvjere u kazivanja tih ljudi kakvi su bili 1991. godine kao spasioci”, naglašava Admir ef. Muhić

Admir Muhić (39) iz rodne Busovače, uslijed agresije na Bosnu i Hercegovinu, napušta rodni kraj i seli se u susjednu Republiku Hrvatsku, gdje je kao izbjeglica neko vrijeme proveo u Puli, a zatim 1994. godine upisuje Zagrebačku medresu, koju završava 1998. godine. Iste godine odlazi u Varaždin, gdje dobiva svoju prvu imamsku službu. Nakon Varaždina, 2001. godine biva postavljen za imama u džematu Bogovolja, odakle se 2007. godine seli u Maljevac na novu službu i obnaša dužnost lokalnog imama. 2012. godine postavljen je za glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Karlovac, na čijem se čelu još uvijek nalazi.

MEDŽLIS ČIJI DŽEMATI GRANIČE S BOSNOM

Džemat Maljevac osnovan je 1998. godine. Prije efendije Muhića, imamsku dužnost u ovom džematu obnašao je Azim ef. Durmić, a džemat je isprva funkcionirao u privatnim kućama, da bi, nakon toga, džematlije kupile džematsku kuću u kojoj se obavljaju vjerski obredi. Džemat Maljevac rasprostranjen je na tri općine: Cetingrad, Vojnić i Topusko, te na dvije županije: Sisačko-moslovačku i Karlovačku županiju, i cijelom svojom dužinom naslanja se na Bosnu i Hercegovinu.

“Mi živimo u Hrvatskoj, a svakodnevno gledamo u Bosnu i Hercegovinu, našu domovinu. Osluškujemo ezane s te strane i ravnamo se prema bosanskoj vaktiji. Ovo gdje se sad nalazimo jeste džemat Maljevac, koji obuhvata 10 sela i broji 175 bošnjačkih kuća i porodica. Na području ovog džemata nastanjeni su Bošnjaci, muslimani s područja Krajine, koji su tu došli tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Aktivni smo i svakodnevno radimo na dodatnom unapređenju vjerskog života Bošnjaka koji žive na ovom području. Skoro smo pa sve škole na Kordunu pokrili s islamskim vjeronaukom: u Slunju u srednjoj školi, osnovna škola u Krnjaku, u Vojniću, Topuskom i Cetingradu, te osnovna i srednja škola u Karlovcu također. U školama na području našeg medžlisa islamski vjeronauk pohađa 137 djece, u mektebima je taj broj manji, te iznosi 45 djece. Medžlis Islamske zajednice Karlovac ima oko 2.300 Bošnjaka muslimana, što je malo šire od područja Karlovačke županije. Imame preko Mešihata Islamske zajednice finansira država još od 2002. godine, kada je sklopljen ugovor između organa države i Islamske zajednice. Što se tiče vjeroučitelja, njih imenuje Islamska zajednica i za njih škole ne objavljuju konkurse. Može se zaposliti isključivo onaj ko zadovoljava uvjete i koga muftija postavi”, ističe Muhić.

SPORA IMPLEMENTACIJA MANJINSKOG ZAKONA

Nedavno su predstavnici Medžlisa IZ Karlovac posjetili Općinu Rakovica, gdje su se susreli s načelnikom i direktoricom lokalne osnovne škole, te s njima razgovarali o kulturnoj, turističkoj i privrednoj saradnji, ali i uvođenju predmeta Islamski vjeronauk u školu. U izaslanstvu je bio i direktor Turske razvojne agencije TIKA za Hrvatsku Hašim Koć i Jusuf Bajrektarević, savjetnik gradonačelnika Cazina. Na području Rakovice živi deset bošnjačkih porodica, a troje djece željelo bi pohađati Islamski vjeronauk. Prema riječima Admira ef. Muhića, glavnog imama MIZ Karlovac, između Islamske zajednice i TIKA-e postoji višegodišnja dobra saradnja uprkos tome što Agencija nije imala ureda u Zagrebu. Muhić ističe i to da su zakoni o manjinama vrlo dobro urađeni, ali se gotovo nikako ne implementiraju na terenu, gdje Bošnjaci još uvijek gotovo da i nemaju svojih ljudi u državnim institucijama na području koje pokriva Medžlis Islamske zajednice Karlovac, a koje obuhvata spomenute dvije županije.

“Mi imamo konkretne poslove na području našeg medžlisa i želimo da lokalna zajednica ima koristi od te saradnje, a među njima i vjernici muslimanske vjeroispovijesti koji će imati bolji status među ostalim građanima, što će se, opet, pozitivno reflektirati na nas. Što se tiče prava Bošnjaka ovdje, sve je tako dobro riješeno na papiru i Republika Hrvatska jedna je od rijetkih država u Evropi koja je formalno riješila to pitanje. Međutim, implementacija tog zakona vrlo je teška i niko nikada nije snosio posljedice zbog neprovođenja tog zakona: od jedinica lokalne samouprave, sudstva, školstva, zdravstva itd. Dakle, nema niti jednog Bošnjaka, osim vjeroučitelja, da je zaposlen u školi, sudu, u policiji imamo dvoje i imamo dvojicu Bošnjaka zaposlenih u komunalnom u Vojniću, gdje imamo i predsjednika Općinskog vijeća, koji je također Bošnjak. Imamo zamjenika načelnice u Cetingradu, nekoliko sela ima preko 70-80 posto bošnjačke populacije, kao što su Mracelj, Široka Rijeka, Gejkovac, Vinica Krstinska, Crni Potok, Katilovac, Komesarac, Bogovolja i Maljevac, u kojima su Bošnjaci većina. U tri mjesne zajednice predsjednici su Bošnjaci”, kaže Muhić.

INFRASTRUKTURNI PROJEKTI UZ POMOĆ TIKA-e

Na spomenutom sastanku u Rakovici, između ostalog, razgovaralo se o pomoći TIKA-e Općini vezano za komunalnu problematiku. Iz Agencije žele pomoći pri izgradnji vodovodne mreže na području općine Rakovica, a pomoć su ponudili i osnovnoj školi, kojoj je potrebno zamijeniti krov i sanitarije. Kako je istaknuto, bošnjačke porodice žive u naseljima koja su malo udaljenija od centralnog dijela općine, u kojem trenutno nema infrastrukturnih preduvjeta, a u okolnim mjestima ih ima još manje. On je istakao da je Općina uradila neke stvari za te porodice, ali da još uvijek nije riješeno pitanje vodosnabdijevanja, pa je zbog toga posjeta ove delegacije stigla u pravo vrijeme. Prema Muhićevim riječima, problem je u mnogočemu i do samih Bošnjaka, ali ima dosta utjecaja i s hrvatske strane, u smislu da se na bošnjačke predstavnike u dobroj mjeri utjecalo da se podjele na nekoliko partija kako ne bi bili homogeni i jedinstveni.

“Kada su Bošnjaci jedinstveni, odlučuju ko će biti načelnik u Vojniću i Cetingradu. Što se tiče vjerskog segmenta, tu se ne možemo ni na šta požaliti. Imamo kompletnu infrastrukturu, samo je do nas i do naših članova i džematlija hoće li ili neće konzumirati to. Zastava Islamske zajednice tu je svakodnevno i nemamo problema s tim. Kada je u pitanju odnos Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, mogu reći da je Mešihat odigrao vrlo značajnu ulogu u kupovini ove kuće u Maljevcu, te da je osigurao kompletna sredstva za izgradnju džamije u Bogovolji i preuzeo je finansiranje nas četiri djelatnika, među kojima su i vjeroučitelji. U Karlovcu imamo stan koji smo dobili od gradske uprave na raspolaganje i koristimo ga bez ikakve naknade. U Bogovolji uz džamiju imamo i mezarje, u Karlovcu imamo riješeno mezarje u sklopu gradskog groblja, gdje imamo veliki spomenik Bošnjacima braniteljima u Domovinskom ratu. Džamija koju planiramo graditi u Maljevcu 100 metara do granice s Bosnom bit će prva džamija kada se iz Krajine zaputite u Evropu. Ta će džamija spajati i pozivati muslimane s jedne i s druge strane granice. Bošnjaci u tom smislu nemaju granica. Zapravo, muslimani ovih prostora jačaju, odbacuju bilo kakve granice i ograničenja kad su u pitanju duhovna obnova i moralne univerzalne vrijednosti”, ističe Muhić.

U 2018. GODINI SVEČANO OTVARANJE ČETVRTE DŽAMIJE S MUNAROM U HRVATSKOJ

U Medžlisu Islamske zajednice Karlovac u toku su dva vrlo značajna projekta. Radi se o objektima koji se grade i ovih dana završavaju. Nakon ishodovanja potrebnih dozvola za građenje, čelni ljudi Medžlisa Karlovac prihvatili su se konkretne izgradnje munare u džematu Bogovolja i gasulhane u džematu Maljevac. Izgradnja džamije u Bogovolji otpočela je 2005. godine i uspješno je završena. U funkciju je stavljena 2007. godine. Imam u ovom džematu jeste Almir ef. Šabić. Sve do prošle godine vršene su preinake objekta u nazivu. Zapravo, bila je registrirana kao stambena kuća, ističe Muhić, a sada je to, kaže, objekt registriran kao sakralni, džamija u pravom smislu te riječi. Izvršene su i poneke građevinske preinake, što je sve uvedeno i provedeno kroz papirologiju.

“Ove smo godine dobili dugoočekivanu građevinsku dozvolu za izgradnju munare uz džamiju. Pred sami mjesec ramazan otpočeli smo s izgradnjom na desnoj strani džamije. Izvođač radova domaća je firma iz Ozlja. Pred Kurban-bajram munara je izgrađena i postavljen je alem-kamen. Radove na munari vodio je Zuhdija Imamović, kojem je ovo 247 i ujedno najmanja munara u njegovoj građevinskoj karijeri. Ovih dana pokušavamo iznaći rješenje za ogradu oko džamije u dužini od 140 metara. Munara se gradi iz vlastitih sredstava džematlija, ali i iz donacija. Njena je vrijednost 25.000 KM. U augustu smo dobili vrijednu donaciju u iznosu od 10.000 eura od Semerkanda iz Turske. Još nam je potrebno 15.000 KM za ogradu oko džamije i dovršetak munare. Ako bismo sakupili više sredstava, odmah bismo mogli planirati izgradnju i imamske kuće uz džamiju jer je stan od 45 kvadrata pretijesan, a stan bismo stavili u funkciju omladinskog kluba”, kaže Muhić i dodaje kako je svečano otvaranje četvrte džamije s munarom u Hrvatskoj planiramo na proljeće 2018. godine, pred mjesec ramazan.

BOŠNJACI 1991. GODINE SPASILI 20.000 HRVATA

Medžlis Islamske zajednice Karlovac organizirao je 30. septembra 2017. godine obilježavanje Nove 1439. hidžretske godine u Maljevcu ispred Mesdžida. Programu su prisustvovale džematlije s područja Maljevca, Bogovolje i Karlovca, te pripadnici drugih konfesija i nacionalnosti. S obzirom da Hidžra označava preseljenje muslimana iz Meke u Medinu koje se desilo 622. godine, što je ujedno uzeto za početak računanja muslimanskog kalendara, bila je ovo prilika da se ujedno evociraju sjećanja na 1991. godinu, kada je preko 20.000 Hrvata s područja Cetingrada, Slunja, Vojnića, Rakovice, Saborskog, Plaškog i Plitvičkih jezera učinilo “hidžru” i pronašlo spas u bošnjačkim domovima krajiških općina Cazin, Velika Kladuša i Bihać.

“Hidžra iz 622. godine i ‘hidžra’ 1991. godine po mnogo čemu su slične, te se ovaj događaj ne smije nikada zaboraviti, a Medžlis Islamske zajednice Karlovac odabrao je za mjesto ove svečanosti upravo džemat Maljevac, koji se nalazi na samoj granici s BiH, kao simboliku spomenutih događaja. Da nije bilo Krajine i krajiških muslimana Bošnjaka, na ovom bi se području dogodila tragedija veća nego ona u Srebrenici. Upravo su nas ta dva događaja inspirirala da se danas okupimo ovdje i kažemo da to nećemo zaboraviti, već da ćemo to pamtiti i obilježavati upravo ovdje na granici s Bosnom i Hercegovinom. I sada neki ljudi u Cetingradu imaju bosanske lične karte s muslimanskim imenima, kada se na hiljade ‘štancalo’ da se zaštite od mobilizacije. Preko Kladuše, Cazina i Ključa autobusima su ih provodili sve do slobodnih dijelova Hrvatske. Dakle, Bošnjaci su spasili Hrvate od spremanog genocida. Zar oni mogu biti radikali!? Zato pozivam sve one koji Bošnjake nazivaju radikalima da dođu kod nas, da prođu zajedno sa mnom i s jedne i s druge strane granice pa da vide i da se uvjere u kazivanja tih ljudi kakvi su bili 1991. godine kao spasioci“, naglašava efendija Muhić.

Medžlis Islamske zajednice Karlovac, na čelu s glavnim imamom Admirom ef. Muhićem i dobrim Bošnjacima koji žive na tom području, najbolji je primjer bošnjačkog merhameta i njegovanja dobrosusjedskih odnosa utemeljenih na principima islama i islamskim učenjem. Muhić više od pet godina uspješno vodi ovu vjersku instituciju Bošnjaka na području Sisačko‑moslovačke i Karlovačke županije, izgrađuje i čuva dobre odnose s predstavnicima zvaničnih organa vlasti, ali i običnih građana, katolika hrvatske nacionalnosti. Pored svega toga, radi i kao vjeroučitelj u školi te piše poeziju. Mnogima su dobro poznate dvije njegove poeme, ona posvećena majci Havi Prijedorčanki i majkama Srebrenice koje su izgubile svoju djecu. Admir ef. Muhić uzoran je Bošnjak u Hrvatskoj, ali i građanin te zemlje koji poštuje njene zakone i na najbolji način nemuslimanima prezentira islam i njegove vrijednosti.

“Mi dokazujemo svima, i ovdje u Hrvatskoj i svima u svijetu, da Bošnjaci nisu radikali. Oni koji upiru prstom u Bošnjake da su radikalni neka se prođu nas i malo se zabave sa sobom, neka uče od nas odavde s Korduna. Ovaj dobar odnos nije od jučer. Mi to njegujemo odavno. Tome nas uči i naša plemenita vjera”, poručuje efendija Muhić.