fbpx

Krajina ne može podnijeti novi val migranata

Oni ispred sebe imaju vrlo opasan i ogroman teren. Riječ je o vrlo visokoj planini Plješevici, nema naseljenih mjesta. Tu je puno zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Ima i divljih životinja. Migranti su veoma ugroženi na tom putu i mi smo pokušavali da im skrenemo pažnju na to. No, oni imaju cilj da pod svaku cijenu pređu granicu i dokopaju se Evropske unije. Zato ne biraju ni vrijeme ni sredstva kako bi to ostvarili, kaže Ermin Lipić, načelnik bihaćke Gorske službe spašavanja

 

Priliv ilegalnih migranata na područje Krajine tokom posljednjih 30 dana znatno je smanjen. Jaka krajiška zima glavni je razlog zbog kojeg je došlo do trenutnog zastoja migrantskog vala. Uprkos snijegu i hladnoći, migranti koji borave u Bihaću svakodnevno pokušavaju napustiti Bosnu i Hercegovinu. Slabo obučeni, bez hrane i pića, kroz nepoznat i opasan teren svjesno se upuštaju u neizvjesnu avanturu i kreću na put na kojem ih čekaju razne prepreke, od kojih su najteže minska polja i divlje zvijeri.

Njihov san o životu u jednoj od zemalja Evropske unije jači je od straha za goli život. Gorska služba i Crveni križ Bihaća ne mogu utjecati na kretanje migranata i spriječiti njihove često i samoubilačke pokušaje prelaska hrvatske granice, ali u koordinaciji pokušavaju pomoći koliko mogu. Također, smještajni i ljudski kapaciteti kojima raspolaže Unsko-sanski kanton nisu dovoljni da se, nakon završetka zime, nose s očekivanim novim talasom migranata.

ZIMA I PLJEŠEVICA UBIJAJU NADU

Nisa iz Afganistana jedan je od mnogih migranata koji su pokušali preko opasnog i zahtjevnog brdovitog plješevičkog terena preći granicu i ući u Hrvatsku i tako se dokopati Evropske unije. U jednom od posljednjih pokušaja, nakon osmodnevnog pješačenja, uhvatili su ga Slovenci, na udaljenosti od petnaestak kilometara od Italije.

“Tokom pješačenja susretao sam medvjede i vukove, ali me to nije obeshrabrilo ni uplašilo. S Plješevice sam se vratio zbog teških uvjeta i neprohodne staze zatrpane snijegom, ali ću u dogledno vrijeme ponovo pokušati”, kaže Nisa.

Nesar Arya trenutno boravi u migrantskom centru “Bira”, na ulazu u Bihać. Tvrdi da želi što prije otići iz Bosne i Hercegovine i doći u Italiju, odakle bi nastavio za Njemačku ili Francusku.

“Nemamo ovdje šta da radimo. Vrijeme sporo teče i dosadno je. Ima nas puno, a nemamo nikakvih aktivnosti i zbog toga želim što prije da odem. Znam da su uvjeti teški, na to su me upozorili neki ljudi iz Bihaća, ali ja ne mogu više da čekam, jednostavno želim bolji život, a ovo nije to o čemu sam sanjao”, objašnjava Nesar.

S čime se ovi ljudi susreću, najbolje znaju u Gorskoj službi spašavanja. U Crvenom križu Bihaća znaju za ove pokušaje, ali im nije poznato koliko migranti u tome uspijevaju.

“Oni ispred sebe imaju vrlo opasan i ogroman teren. Riječ je o vrlo visokoj planini Plješevici, nema naseljenih mjesta. Tu je puno zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, minskih polja. S obzirom na to da je riječ o divljoj planini, ondje ima i divljih životinja, tako da migranti imaju veliki problem jer idu na nepoznat teren i samim tim su u velikoj opasnosti, posebice što su vrlo loše odjeveni, imaju slabu odjeću i obuću. Oni su veoma ugroženi na tom putu i mi smo pokušavali da im skrenemo pažnju na to. No, oni imaju cilj da pod svaku cijenu pređu granicu i dokopaju se Evropske unije. Zato ne biraju ni vrijeme ni sredstva kako bi to ostvarili”, kaže Ermin Lipić, načelnik bihaćke Gorske službe spašavanja.

Migranti smješteni u prihvatnom centru “Bira” imaju ograničeno kretanje, a ostale, ističu iz Crvenog križa Bihać, mogu samo upozoriti da idu na vlastitu odgovornost.

“Mi smo u saradnji s Crvenim križem Švicarske aplicirali s projektom koji će pokrivati taj dio, a to je Gorska služba spašavanja i ekipe prve pomoći Crvenog križa Bihaća, koji će u datom momentu djelovati na određenim lokacijama sa svim institucijama kao što su Ministarstvo unutrašnjih poslova i Granična policija BiH”, ističe Selam Midžić, sekretar Crvenog križa Grada Bihaća.

Po društvenim mrežama špekuliralo se o napadima divljih zvjeri na migrante tokom njihovih pokušaja prelaska zahtjevne međudržavne granice kod Bihaća, ali niko to od njih do sada nije potvrdio.

Prema podacima Službe za poslove sa strancima, koja djeluje pri Ministarstvu sigurnosti BiH, u toku 2018. godine u Bosnu i Hercegovinu ušao je 22.541 ilegalni migrant. Uglavnom je riječ o muškarcima samcima, dok je vrlo mali broj porodica s djecom. Među njima su registrirane 152 maloljetne osobe bez roditeljske pratnje. Svi su oni prošli kroz privremene prihvatne centre Ušivak u Hadžićima, “Bira” u Bihaću, “Miral” u Velikoj Kladuši, “Sedra” u Cazinu, Salakovac kod Mostara i Azilantski centar Delijaši. Ako te podatke uporedimo sa zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, možemo zaključiti da, uprkos rigoroznim kontrolama na hrvatskoj granici i premlaćivanjima migranata u Hrvatskoj s ciljem da se zastraše i odustanu od daljnjih pokušaja ulaska na teritoriju ove države, ipak dva od tri migranta dnevno uspiju proći kroz Hrvatsku i doći do Slovenije, a ostali budu vraćeni u Bosnu i Hercegovinu.

POSJETA DELEGACIJE AMBASADE I CRVENOG POLUMJESECA TURSKE

U nastojanju da pomognu Bosni i Hercegovini i olakšaju situaciju oko migrantske krize, u službenoj posjeti Unsko-sanskom kantonu nedavno je boravila delegacija Ambasade Republike Turske u BiH i Crvenog polumjeseca Turske. Na sastanku s predstavnicima Vlade Unsko‑sanskog kantona i Crvenog križa Unsko-sanskog kantona istaknuto je da je Turska odigrala veliku ulogu u pružanju humanitarne i materijalne pomoći našoj zemlji, ali i kroz dijeljenje iskustava koje ima u upravljanju migrantskom krizom.

“Zbog iskustva s migrantskom krizom i raspoloživih materijalno-tehničkih sredstava koje Republika Turska ima, moja prva posjeta bila je upravo Turskoj u cilju stavljanja pod kontrolu migrantske krize na području Unsko-sanskog kantona. Idemo u migrantski centar ‘Bira’ da vidimo kako to sve funkcionira i gdje je sve instalirana pomoć koju smo dobili od Crvenog polumjeseca Turske”, rekao je premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić.

Ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini Haldun Koç s ponosom ističe da je brzo ostvarena vrlo dobra saradnja i pružena konkretna pomoć Turske našoj državi.

“Potvrda stabilnosti jedne države stoji i u njenoj ekonomskoj stabilnosti i razvijanju. U tom smislu, mi ćemo vrlo brzo nastaviti da vodimo blizak dijalog s predstavnicima Vlade USK kako bismo uz pomoć i adekvatno usmjeravanje kantonalnih vlasti naveli turske investitore da u većem broju budu prisutni na ovom tržištu i više ulažu. Zahvalio bih se predstavnicima Crvenog polumjeseca Republike Turske koji su vrlo brzo reagirali tako da su posjetama i učestalim sastancima ispitali načine i mogućnosti pružanja pomoći, te u kratkom periodu uspostavili veoma visok nivo saradnje”, ocijenio je ambasador Koç.

Ističući da je nedavno i zvanično otvoreno stalno predstavništvo Crvenog polumjeseca Republike Turske u Sarajevu, što potvrđuje da Turska planira još više pomoći Bosni i Hercegovini i Unsko‑sanskom kantonu, predsjednik turskog Crvenog polumjeseca Kerem Kinik kazao je da će oni u dogovoru s Crvenim križom BiH učiniti sve kako bi poboljšali saradnju i pružili sve vrste neophodne pomoći.

“Konkretni pokazatelj dosad uspostavljenje saradnje s humanitarnim organizacijama u BiH jeste humanitarna pomoć upućena od strane Crvenog polumjeseca Turske: 9 šlepera koji svojim sadržajem zadovoljavaju smještaj za 3.000 migranata. Nastavit ćemo s aktivnostima u pružanju podrške u obavljanju javnih poslova i humanitarne pomoći, kako na teritoriji Bihaća, Unsko‑sanskog kantona i šire. Niko bez razloga i bez potrebe ne napušta svoje rodno mjesto i svoju domovinu. Zato smatramo da su te osobe zaslužile da budu zaštićene. Nastavit ćemo podržavati razvijanje politike koja će izbjeglicama, koje se nalaze u BiH, i sa sigurnosnog, ali i s aspekta ostvarivanja njihovih temeljnih prava, pružiti svaku vrstu podrške”, naglasio je Kinik.

Delegacije Vlade Unsko-sanskog kantona i Republike Turske zajedno su posjetile migrantski centar “Bira” kako bi se kroz razgovore s predstavnicima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) migrantima uvjerili u kakvim uvjetima trenutno boravi oko 2.000 migranata.

PRIHVATNI CENTAR “MIRAL” I ĐAČKI DOM U BIHAĆU

U migrantskom centru “Miral” u Velikoj Kladuši trenutno je smješteno oko 700 migranata. Oni sada žive u znatno boljim uvjetima u odnosu na one kakvi su bili u improviziranom šatorskom kampu Trnovi. Vlasnik firme “Miral” Boris Horvat 30. oktobra 2018. godine svoj objekt ustupio je na privremeno besplatno korištenje za smještaj migranata kako bi bio deblokiran granični prijelaz u Velikoj Kladuši, preko kojeg su izbjeglice pokušale preći u Hrvatsku. Migrant iz Pakistana Jusuf Zafer kaže da se isprva protivio premještanju iz šatorskog kampa Trnovi zbog stalnih nesporazuma i sukoba koji su se dešavali između migranata, te nije želio da s određenim grupama njih ide u “Miral”. Na kraju je, ipak, pristao zbog mnogo boljih uvjeta. Nekoliko je puta pokušao preći granicu. Želja mu je da ode u Italiju i tu započne novi život.

“Glavni razlozi mog odlaska iz Pakistana ekonomske su prirode jer u mojoj državi vlada veliko siromaštvo. Do Bosne sam putovao dvije godine i dva mjeseca. Prošao sam Pakistan, Iran Tursku, Grčku, Makedoniju i Srbiju. Dva puta sam uspio preći hrvatsku i slovensku granicu, ali sam uhvaćen i deportiran nazad u Bosnu i Hercegovinu. Slovenska policija bila je korektna, popisali su osnovne informacije o nama i vratili nas, dok je hrvatska policija bila neprijateljski nastrojena, tukli su nas i oduzimali nam stvari”, priča Jusuf.

Već osam mjeseci u Velikoj Kladuši je i Komando, migrant iz Afganistana. Mlad i pun života, ima želju da živi u nekoj evropskoj zemlji i osnuje porodicu. Trenutno u prihvatnom centru pomaže svima onima kojima je pomoć potrebna. “Svako malo se određene grupe migranata vraćaju u Bosnu i Hercegovinu. Tada im priđem i uputim ih u kamp ‘Miral’, te im dadnem određene savjete i upute za preživljavanje. Pomažem i volonterima i ostalim osobama koje su zadužene da vode brigu o izbjeglicama koje ovdje borave. Učim ih da se prilagode životu u BiH i sprečavam međusobne sukobe određenih grupacija. Mi smo samo ljudi u potrazi za boljim životom, nismo talibani, mafijaši niti kriminalci i nemamo namjeru da se zadržavamo u Hrvatskoj, naš je cilj sretniji i bolji život u drugim državama Evropske unije. Moja je porodica ostala u Afganistanu i jako su zabrinuti za mene. Ovako imam neke šanse da pokušam nešto ostvariti i pomoći svojoj obitelji. Domovina je kao majka i ne bih je nikad napustio da uvjeti za život nisu bili toliko teški”, uvjerava nas Komando.

Nakon jednomjesečnih građevinskih radova na starom i dotrajalom objektu nekadašnjeg Đačkog doma u Bihaću, dom je renoviran i nedavno zvanično pušten u funkciju, a prve migrantske porodice i ostale ranjive kategorije počeli su se useljavati. Renoviranje objekta podržali su USAID i Evropska komisija.

Međunarodna organizacija za migracije u BiH (IOM) organizirala je aktivnosti za učenike likovnog smjera Srednje umjetničke škole “Nusret Keskin – Braco” iz Bihaća, koji su oslikali prostoriju namijenjenu za igraonicu i prostor za druženje za djecu migranata koja se nalaze u ovom domu. “Ovdje imamo trenutno oko 200 obroka dnevno. Stanje je u dobroj mjeri popravljeno tako da će migranti, posebno porodice s djecom, imati normalne uvjete za boravak”, kaže Selam Midžić, sekretar Crvenog križa Grada Bihaća.

Projekt “EU podrška upravljanju migracijama i granicom u BiH“, za koji je Evropska unija doznačila više od 7.200,000 eura, implementirao je IOM u partnerstvu s UNHCR-om i UNICEF‑om.

POLICIJA USK ODRADILA SVOJ DIO POSLA

Najveći teret migrantske krize u posljednjih nekoliko mjeseci podnijeli su pripadnici policije Unsko-sanskog kantona, koji su se suočavali s raznim problemima tokom vrhunca migrantske krize. S jedne strane bili su sve nezadovoljniji građani, a s druge strane pojedinci među migrantima činili su određena nedjela, zbog čega su policajci imali pune ruke posla.

“Glavni teret migrantske krize pao je isključivo na Unsko-sanski kanton, posebno na Upravu policije i policijske službenike. Većina poslova i zadataka nije u nadležnosti Uprave policije. Agencije čiji je primarni opis poslova postupanje u skladu sa Zakonom o strancima i Zakonom o azilu BiH morale su reagirati pravovremeno i pružiti pomoć Unsko-sanskom kantonu u rješavanju i stavljanju migrantske krize pod kontrolu. Nije moje da određujem na koga pada teret krivice za to, ali činjenica je da je na području USK najveći broj migranata i da je teret migrantske krize isključivo na ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Uslijed nedostatka smještajnih kapaciteta i pogoršane sigurnosne situacije, na koju su građani reagirali, od viših instanci smo tražili smanjenje priliva migranata. Međutim, nismo dobili konkretne odgovore jer su migracije isključiva nadležnost državnog nivoa vlasti. Ministarstvo unutrašnjih poslova USK odradilo je svoj dio posla. Svi policijski službenici svoje zadatke obavljaju profesionalno i u skladu sa zakonom i u svom radu se, prije svega, humano odnose prema migrantskoj populaciji. Do sada nismo imali primjedbi na rad policijskih službenika”, navodi Mujo Koričić, policijski komesar MUP-a USK.

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI