Za nastanak ovog bihaćkog naselja najviše se vezuju dvije legende: ona o kralju vodenih bića i ona o robovima koji su izgubili živote u prokopavanju stijena

Nekoliko kilometara nizvodno od Bihaća nalazi se naselje Kostela, koje je, prema narodnim pričama, oduvijek bilo najljepše unsko naselje. Posljednjih nekoliko decenija ambijent ovog kraja u dobroj se mjeri izmijenio, ali to nije uništilo draž priča o nastanku ovog naselja. Za njegov nastanak vezuju se mnoge legende, a najduže su se održale one o vodenim bićima i probijanju kanjona Une.

Prvu legendu ispričao nam je Zaim Prošić iz naselja Ostrožac, koje se nalazi iznad Kostela. On kaže da se u narodu prepričavalo kako je nekada davno na prostoru današnjeg Bihaća postojalo veliko jezero i u njemu vodena bića. Između njih i ljudi vladalo je neprijateljstvo, a kralj vodenih bića želio je da ljude pokori i sebi potčini. No, ljudi su bili pametniji i snalažljiviji te su prokopali kanjon kroz koji je iscurilo jezero, a od njega ostala samo rijeka – današnja Una. Sva su vodena bića umrla, ostao je samo njihov kralj koji se skrivao u Uni, ali su na kraju i njega savladali.

Prema drugoj legendi, koju nam je ispričao Mehmed Ibrišimović iz Spahića, lokalno stanovništvo, u želji da se riješi te silne vode i usmjeri je izvan Bihaća, došlo je na ideju da prokopa brdo.

“Kada sam bio dijete, slušao sam priče starih o nastanku Kostela. Sjećam se da su pričali kako su ovaj naš plato i brdo na kojem su smještena naselja Spahići, Srbljani i Jezero nekada bili spojeni s brdom preko puta na kojem je danas naselje Brekovica. S obzirom na to da je Bihać bio preplavljen vodom, trebalo ju je nekud usmjeriti kako bi se ta voda iscijedila. Ne zna se tačno koje se godine to desilo, ali su ti ljudi odlučili da prosijeku to brdo. Radili su na tome dugo, a onda doveli robove da oni rade na završnom dijelu, i oni su to dovršili, ali je voda, kada je navalila kroz taj prosjek, odnijela te robove, i po njima je naselje dobilo ime Kostela, što simbolizira brojne kosti položene na tom dijelu. Voda je sebi napravila put, i tako je nastao kanjon Une”, priča Mehmed.

Kostela je danas turističko naselje koje privlači mnogo posjetioca iz arapskog svijeta i Turske. U njemu se nalazi jedan od najljepših luksuznih hotela na području Bihaća – “Kostelski buk”, okružen prirodnim ljepotama i s atraktivnim pogledom na male Unine vodopade.

Naselje je poznato i po mlinovima. Legenda kaže da su se mještani naselja Spahići, koje se nalazi iznad Kostela, spustili u ravnicu, jer su im kuće u ratu bile zapaljene. Kada je rat stao, stanovništvo nije imalo gdje, te se naselilo niz Unu. Na rijeci su sagradili mlinove i preživljavali radeći kao mlinari.

“Nekada je ovdje bilo pedesetak mlinova i radili su kada nigdje drugdje mlinovi nisu mogli raditi, jer je ovdje uvijek bio dobar vodostaj Une. Imali smo dobre majstore koji su znali izraditi kvalitetne mlinove koji su mogli funkcionirati na nabujaloj i oskudnoj vodi. Posvuda su se nalazile pećine od sedre, ljudi su tu kuhali, spavali u mlinovima, dograđivali ih sebi u kuće, i tako je nastalo cijelo selo”, objašnjava mještanin Edhem Muminović.

Kako je nastalo mlinsko naselje nizvodno od Bihaća, ispričao nam je dedo Mehmed, koji se sjeća vremena kada su stanovnici njegovih Spahića, u potrazi za poslom i boljim uvjetima života, silazili u ravnicu i gradili mlinove, a zatim i kuće.

“Naši ljudi iz Spahića imali su neke parcele uz Unu u tom kanjonu koji se proteže do Bosanske Krupe. Tu sve do 1946. godine nije bilo ničega osim tri srpske kuće. Onda su naši ljudi odavde počeli dolje graditi mlinove. To su bili prvoklasni mlinovi i narod je s područja cijele Krajine dolazio tu da melje, jer je brašno dobiveno mljevenjem u tim mlinovima bilo vrhunsko. I ti su mlinari tu imali sobicu za spavanje kada je navala posla i ostajali po nekoliko dana. Zatim se, poslije Drugog svjetskog rata i uslijed toga što su im kuće izgorjele u ratu, narod počeo spuštati i nastanjivati uz te mlinove. Tu su imali povoljnije uvjete za život, tu im je voda, saobraćajnica i pruga prolazile su kroz Kostele. A onda se 1950. godine počela graditi hidrocentrala, koja je završena 1957. godine. Tada je Kostela dobila i struju, a ubrzo je i telefonska linija prošla kroz taj kraj”, prisjeća se Mehmed.

I danas je Kostela lijepa, ali je nestalo starine. Mještani kažu da se jedine sačuvane fotografije iz tog vremena nalaze u hidroelektrani, smještenoj na ulazu u Kostelu. Kuće su nicale, ali su se klizale na sedrama, goleme stijene odlamale su se i rušile im zidove. To je, kažu mještani, posljedica povlačenja toka vode. U naselju i danas ima rukavaca, brzaka i slapova, ali mnogo manje nego prije. Za to je kriva hidroelektrana, tvrdi Edhem, koja je poremetila i izmijenila cijeli ambijent nekadašnje netaknute prirode u Kosteli. Ali ističe da ovo mjesto još ima čar koja privlači sve ljubitelje prirode. Ostao je samo jedan mlin kao ukras i podsjetnik na neka davna vremena. Ostala je i Una i njen kanjon koji počinje upravo u naselju Kostela.