Ovakve akcije, hiperinflacija i mesijanizam na kraju su ga izolirali. Ljudi su se umorili od puno priče a malo kruha. Sredinom šezdesetih desio se vojni udar. Još uvijek se sa sigurnošću ne zna ko je iza toga stajao, ali rezultat je bio dva miliona žrtava, što mrtvih, što zatvorenih.
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
 osmišljenih da zadovolje i uravnoteže antagonističke snage države. Unatoč činjenici da je ova ideološka osnova i borba protiv Holanđana pogodovala određenom osjećaju nacionalnog jedinstva, zemlju je i dalje karakterizirala etnička, kulturna i, naravno, politička disperzija.</p>
<p>Godine 1950. izglasan je novi Ustav. Sukarnova Indonezijska nacionalistička stranka bila je većinska, ali nije mogla vladati bez pomoći lokalne Komunističke partije i također moćnih muslimanskih grupa. Nestabilnost parlamentarne ere otežavalo je rješavanje ozbiljnih izazova, poput široko rasprostranjenog siromaštva, napada mudžahedina i separatističkih pobuna na Sumatri, Celebesu ili Molučkim otocima. Sukarno je tada odstupio od indonezijskog pluralizma u nastajanju. Osiguravajući prvo potporu svoje stranke, Komunističke partije, glavnih islamskih vođa i vojske, osigurao je da sve važne formacije sudjeluju u radu Vlade, ali imenovanje Parlamenta i Savjetodavnog vijeća rezervirao je za sebe. Ovakav sistem nazvan je usmjerena demokratija.</p>
<p>Od tada je predsjednik otjelovio “mehku diktaturu”. Njegovi govori okupljali su nacionalističke, lijeve i muslimanske pojmove s demagoškim tonom koji je trebao biti revolucionaran. Manje uljudni bili su odnosi sa susjednim narodima. Bio je pionir u Pokretu nesvrstanih, što je koristio za koketiranje sa SAD-om i SSSR-om da dobije aneksiju zapadne Nove Gvineje, ostatka holandskog carstva koje je preferiralo nezavisnost.</p>
<p>Ovakve akcije, hiperinflacija i mesijanizam na kraju su ga izolirali. Ljudi su se umorili od puno priče a malo kruha. Sredinom šezdesetih desio se vojni udar. Još uvijek se sa sigurnošću ne zna ko je iza toga stajao, ali rezultat je bio dva miliona žrtava, što mrtvih, što zatvorenih.</p>
<p>Sukarno je vlast prepustio generalu Suhartu, koji je slomio pokušaj puča. Preuzeo je predsjedničko mjesto 1968, nakon čega nacija jača veze sa Zapadom i bori se protiv bilo kakvih naznaka komunizma. Bio je to novi poredak. Ekonomski je bio pozitivan. Indonezija je do devedesetih rasla godišnjom stopom od 7 posto zahvaljujući stranim ulaganjima, dolasku multinacionalnih kompanija, zajmovima Svjetske banke i privatizaciji prirodnih resursa. Međutim, dobar dio ovog prihoda otišao je u džepove Suharta i njegovih saradnika. On zauzima jedno od prvih mjesta na listi korumpiranih vladara: u svoje je džepove stavio oko 18 milijardi eura.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
