Sistem zaštite nacionalnih spomenika uređen je tako da Komisija procjenjuje i stavlja na Listu spomenike koji su zaslužili biti zaštićeni po određenim kriterijima. U odluci o stavljanju spomenika na Listu Komisija obavezuje entitetske vlade da izrade dokumentaciju i osiguraju novac za rekonstrukciju

Piše: Jakub SALKIĆ

Bosna i Hercegovina bogata je kulturno-historijskim naslijeđem iz različitih epoha. Dosta toga uništeno je u ratovima koji su pustošili ovu zemlju, a ono što nije do kraja uništeno Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je zaštićenim dobrima. Međutim, šta u praksi znači ta zaštita? Ako je suditi prema stanju u kojem se nalazi najveći broj zaštićenih spomenika, kojih je na hiljade stavljeno na Listu Komisije, zaštićeni su samo od nesavjesnih ljudskih ruku. Ali od zuba vremena nisu. Mnogi spomenici i danas čekaju da budu obnovljeni i stavljeni u funkciju.

Sistem zaštite nacionalnih spomenika uređen je tako da Komisija procjenjuje i stavlja na Listu spomenike koji su zaslužili biti zaštićeni po određenim kriterijima. U odluci o stavljanju spomenika na Listu Komisija obavezuje entitetske vlade da izrade dokumentaciju i osiguraju novac za rekonstrukciju. Nažalost, iznosi sredstava koji se svake godine izdvajaju za ove namjene nisu dovoljni kako bi se u kratkom roku rekonstruirali svi porušeni spomenici. No, ipak ima nekog pomaka.

NOVAC ZA 51 PROJEKT

Vlada Federacije BiH, izvršavajući svoje obaveze finansiranja obnove i rekonstrukcije zaštićenih spomenika, sredstva iz budžeta isplaćuje putem dva ministarstva – Ministarstvo prostornog uređenja i Ministarstvo kulture i sporta. Ministarstvo prostornog uređenja Federacije BiH za ove namjene u 2018. godini izdvojilo je ukupno 90.000 maraka.

Kako su naveli u Ministarstvu prostornog uređenja, u ovoj godini sufinansirana je rekonstrukcija i sanacija četiri spomenika s Liste zaštićenih: 20.000 maraka izdvojeno je za rekonstrukciju stare džamije u Ćojluku (Srebrenik), 20.000 maraka za urgentnu sanaciju i rekonstrukciju Župne crkve svetišta, Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Stup (Sarajevo), 20.000 maraka za sanaciju Hrama sv. Vasilija Velikog u Konjicu, 20.000 maraka za zamjenu prozora na Vrhbosanskom Bogoslovnom Sjemeništu, te 10.000 maraka za konzervatorsko-restauratorske radove na kamenom plaštu sjevernog zvonika crkve Franjevačkog samostana UBDM u Širokom Brijegu.

S druge strane, Ministarstvo kulture i sporta FBiH bilo je mnogo izdašnije. U 2018. godini sufinansiralo je 47 projekata obnove kulturnog i graditeljskog naslijeđa. Za ove namjene izdvojeno je 637.000 maraka. Za javne objekte kulture sa statusom nacionalnog spomenika izdvojeno je 527.000 maraka, za stambene objekte sa statusom nacionalnog spomenika 40.000 maraka, za nekropole stećaka i zaštitu arheoloških nalazišta također 40.000 maraka i za zaštitu nematerijalne kulturne baštine 30.000 maraka.

Najbolji primjer kako se može uspješno raditi na revitalizaciji i stavljanju u funkciju nacionalnih spomenika svakako je Grad Sarajevo s gradonačelnikom Abdulahom Skakom na čelu.

Grad Sarajevo realizirao je nekoliko projekata obnove i očuvanja nacionalnih spomenika iz našeg neprocjenjivog kulturno-historijskog blaga. Među njima su Bijela tabija, Vratnički bedemi, Kasarna Jajce, Olimpijski muzej, a u pripremi je još nekoliko važnih projekata.

Govoreći o iskustvima i izazovima obnove nacionalnih spomenika, gradonačelnik Skaka kaže: “Grad Sarajevo nametnuo se kao lider u tim procesima, uprkos ograničenom budžetu i nadležnostima. Naše iskustvo govori da je moguće, ako za to imate dovoljno energije i sposobnosti, mobilizirati institucije i sredstva za važne projekte. Do sada smo imali odličnu saradnju s državnim Ministarstvom civilnih poslova, Vladom Kantona i gradskim općinama. Olimpijski muzej bit će otvoren ove godine. To je veliki i važan simbol grada. Obnova Stare bistričke željezničke stanice primjer je problema s kojima se suočavamo. Kako je moguće i u kojim je uvjetima dopušteno privatnim licima da steknu pravo stanovanja i vlasništva nad nacionalnim spomenikom? Za sada je to nepremostiv problem u obnovi ovog objekta. No, naša je strategija do sada bila da pronalazimo rješenja, a ne probleme. Tako će, uvjeren sam, biti i ubuduće.”

Koliko je važna uloga državnih institucija u obnovi kulturno-historijskih spomenika u Bosni i Hercegovini, toliko je važna i uloga Turske agencije za saradnju i koordinaciju TIKA, koja je učestvovala u obnovi najznačajnijih nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini, a čija je obnova zasigurno bila i najskuplja. TIKA je za 22 godine svog rada u Bosni i Hercegovini realizirala približno 800 projekata i aktivnosti u raznim sektorima, od obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede, infrastrukture, kulture, očuvanja zajedničkog kulturno-historijskog blaga i drugih sektora.

ULOGA TIKA-E

Uz podršku TIKA-e restaurirani su mostovi u Konjicu i Višegradu, Careva džamija u Sarajevu, Ferhadija u Banjoj Luci, čime je direktno potpomognut razvoj turizma u Bosni i Hercegovini. Neki od drugih projekata TIKA-e na polju očuvanja zajedničkog historijskog blaga ponovna su izgradnja Mevlevijske tekije u Sarajevu, dovršetak obnove Careve džamije u Foči, restauracija Kuršumlije džamije u Maglaju, dovršetak obnove Šarića hana u Stocu, rekonstrukcija Baščaršijskog trga u Sarajevu, pomoć pri restauraciji Sagrdžine džamije u Sarajevu, restauracija Karađoz-begove medrese u Mostaru, a u narednom periodu planirane su restauracije Koski Mehmed-pašine džamije i Ćejvan-Ćehajine džamije u Mostaru, te džamije Sultan Ahmeda u Bugojnu.

Samo u ovoj godini TIKA realizira isto onoliko projekata iz oblasti zaštite kulturno-historijskog naslijeđa koliko i Ministarstvo prostornog uređenja Federacije BiH. Naime, uz podršku TIKA‑e, realizira se projekt konzervacije arheoloških ostataka Kalin hadži-Alijine džamije u Sarajevu. Ostaci Kalin hadži-Alijine džamije, mekteba, mezarja i drugih sadržaja otkriveni su prošlogodišnjim arheološkim istraživanjima na lokalitetu u neposrednoj blizini Narodnog pozorišta Sarajevo. Riječ je o džamiji izgrađenoj 1535. godine, a iako jedna od najljepših sarajevskih džamija, srušena je 1947. godine. TIKA finansira konzervatorsko-restauratorske radove na nadgrobnom spomeniku Zeki Efendije na Jevrejskom groblju u Sarajevu. Uz podršku ove agencije, započeta su arheološka iskopavanja na dijelu šehidskog mezarja Kovači, koje pripada osmanskom periodu, a TIKA sufinasira i restauraciju objekta Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku.

Nakon ovih podataka, neko bi mogao zapitati se kome je važnije naše kulturno-historijsko naslijeđe – nama ili Turskoj. Pitanje bi svakako bilo na mjestu. Turskoj nesumnjivo možemo biti zahvalni za ulaganje u obnovu kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine, ali istovremeno moramo i sami više ulagati u projekte obnove i zaštite nacionalnih spomenika.

Obnova kulturno-historijskih spomenika Bosne i Hercegovine nije samo pitanje poštovanja vlastitog naslijeđa i ljubavi prema tom kulturnom bogatstvu nego je i pitanje od ključnog značaja za naš svakodnevni život – pojednostavljeno, za zaradu novca. Naši kulturno‑historijski spomenici mamac su za turiste koji u sve većem broju dolaze u našu zemlju i dive se kulturnoj raznolikosti naše države. A porušeni i zapušteni spomenici nisu nikome zanimljivi. Zar će se turisti diviti ljepoti porušene džamije ili crkve?