Pred izbore zakazane za 2. oktobar ove godine Stav analizira koje su političke stranke doživjele najveće turbulencije, ko je i kamo bježao i kakvo je trenutno stanje u općinskim vijećima u Federaciji BiH

OSVOJENA VIJEĆNIČKA MJESTA - 2012. GODINA

NAKON STRANAČKIH PREBJEGA 2016. GODINE

Od 1.799 predstavnika građana izabranih na Lokalnim izborima 2012. godine u Federaciji BiH, njih 210, svaki deveti, završilo je među samostalnim vijećnicima. Ipak, ne treba isključiti mogućnost da je od trenutka prikupljanja podataka koje objavljujemo došlo i do još poneke promjene stranačkog bedža, s obzirom na to da su prebjezi postali vrlo učestala pojava. Podaci koje smo analizirali dobili smo u direktnom kontaktu sa sekretarijatima svih općinskih vijeća u Federaciji BiH, a u analizi smo isključili svaki oblik špekulacije o tome koju stranku simpatiziraju i pod čijim okriljem djeluju neki od samostalnih vijećnika držeći se njihovog službenog “samostalnog” statusa. Osim 210 samostalnih vijećnika, još najmanje njih 34 u više od dvadeset općina promijenila su stranku iz koje su birani 2012. godine. To znači da je približno 14% vijećnika za četiri godine promijenilo stranku, odnosno, učinio je to svake sedmice po jedan vijećnik.

Kanton Sarajevo prednjači po broju odbjeglih. Više od četvrtine vijećnika devet općina sarajevskog kantona imaju status samostalnih, premda neki od njih neformalno djeluju u drugim strankama, kako onima koje su postojale 2012. godine, tako i onima koje su, poput Demokratske fronte i Građanskog saveza, osnovane poslije prošlih Lokalnih izbora. Ukupno je u ovom kantonu 68 izabranih predstavnika građana dobilo status samostalnog vijećnika. U Tuzlanskom kantonu taj status dobilo ih je 30, u Unsko-sanskom 26, u Zeničko-dobojskom 24, u Srednjobosanskom 18, u Kantonu 10 sedamnaest, u Posavskom sedam, u Zapadnohercegovačkom tri i Bosansko-podrinjskom kantonu jedan.

Od ukupno 210 vijećničkih prebjega, njih 32% dogodilo se u Kantonu Sarajevo. Slijede ga Tuzlanski s 14% od ukupnog broja prelazaka, te Unsko-sanski (12%), Zeničko-dobojski (11%), Srednjobosanski kanton (9%), Kanton 10 (8%) Hercegovačko-neretvanski (8%), Posavski (3%) Zapadnohercegovački (1%), dok su u Bosansko-podrinjskom kantonu općinski sekretarijati prijavili samo jednog samostalnog vijećnika.

Čak 70% prebjega u samostalne vijećnike dogodilo se u četiri kantona s bošnjačkom većinom. Ali i većina ostalih prelazaka tekla je u strankama koje nemaju hrvatski predznak. Hrvatska demokratska zajednica, HDZ 1990 i Hrvatska stranka prava (HSP) su 2012. godine osvojili 381 vijećničko mjesto, odnosno 21% od svih vijećničkih pozicija u Federaciji BiH, a u prebjezima su sudjelovali s 14%, najviše zahvaljujući HSP-u, iz čijih je redova među samostalne vijećnike otišlo 17 od 30, koliko ih je iz ove tri stranke završilo među 210 samostalnih federalnih vijećnika. Za razliku od njih, Savez za bolju budućnost (SBB), Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), Socijaldemokratska partija BiH (SDP), Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS) i Socijaldemokratska unija (SDU) osvojili su 34% vijećničkih mjesta na prošlim lokalnim izborima, ali prebjezi iz ovih pet stranaka iznose 59% od ukupnog broja prebjega.

Stranka demokratske akcije (SDA) imala je najmanji broj prelazaka. Kada se saberu odlasci i dolasci, SDA je jedina od svih stranaka porasla (0,8%), pa sada, umjesto 488 vijećnika u Federaciji BiH, ima njih 492. Među ostalim većim strankama, HDZ je imala najmanje gubitke, pa je trenutno 251 vijećnik u Federaciji lojalan ovoj stranci, umjesto 254 vijećnika (1,2% manje), koliko ih je imala 2012. godine. Preostale tri stranke koje su na prošlim izborima imale više od po 100 vijećnika doživjele su znatan pad. SBB je izgubio svakog četvrtog vijećnika (34), SBiH skoro svakog trećeg (31), a SDP svakog devetog (32).

Među manjim strankama najviše je stradao SDU izgubivši više od polovine vijećnika. Slijedi ga HSP za gubitkom od trećine vijećnika, a blizu je i BPS koji je izgubio 29% vijećnika. Broj vijećnika u Narodnoj stranici Radom za boljitak (NsRzb) manji je za 23%, dok je A-SDA ostala bez 15% vijećnika.

Ni lokalne stranke nisu prošle bez gubitaka. Demokratska narodna zajednica smanjila se za 33% i ima sedam vijećnika manje nego što ih je imala 2012. godine. Naša stranka ima 13 umjesto 15 vijećnika, što je pad od 13%. Ostale male stranke, pokatkad općinske ili zavičajne, imale su ukupno 179 vijećnika. Sada ih je za 31 manje.

Na izborima 2012. godine 388 vijećnika SDA činila su 27,1% od svih izabranih općinskih vijećnika. Druga najveća stranka bila je SDP s gotovo 200 vijećnika manja (296) od SDA, što je činilo 16,7% od ukupnog broja općinskih vijećnika izabranih na teritoriji Federacije BiH. Treći je bio HDZ s 254 vijećnika (14,1%). Savez za bolju budućnost imao ih je 139 (7,7%), a SBiH 108 (6%).

Četiri godine poslije, poredak je ostao isti, samo što je samostalnih vijećnika danas više nego što SBB i SBiH zajedno imaju predstavnika u općinskim vijećima. SBB u ovom trenutku raspolaže s mandatima 105 vijećnika (5,8%), a SBiH sa skromnih 77 (4,3%). SDA u ukupnom broju vijećnika sudjeluje s 27,3%, SDP s 14,7%, a HDZ s 14%.

U Mostaru najviše glasova osvajaju kandidati iz reda hrvatskog naroda

Dokaz da se podacima može manipulirati nedavno je objavljena analiza kojom se nastojalo dokazati da većinu stanovništva Mostara čine Bošnjaci, tako što su autori pomiješali kruške i jabuke, pa su stavili znak jednakosti između glasača za takozvane probosanske stranke i nacionalne odrednice Bošnjak nekritički vezujući termin probosanski za SDA, SBB, DF, SDP, BPS, SBiH i USD. Temeljeći analizu na postavci da su probosanske stranke isto što i bošnjačke, utvrđeno je da su “Bošnjaci u Mostaru redovni pobjednici izbora”. Tako je napravljena računica po kojoj je ovih sedam stranaka na Općim izborima 2014. godine za Parlamentarnu skupštinu BiH osvojilo 23.602 glasa, dok su stranke s hrvatskim predznakom (Koalicija HDZ BiH, HDZ 1990, Hrvatski savez HKDU – Hrast, NSRZB, HSP BiH-DSI) imale 21.889 glasova. Ovakva računica poništava mogućnost da je među glasačima za “probosanske stranke” bilo i nebošnjaka, a sve se završava tvrdnjom “da bi u slučaju, kada bi probosanske stranke u Mostaru imale jednog zajedničkog kandidata, taj kandidat bio gradonačelnik Mostara”. Dokaz da stvari ne idu u korist onima koji isključuju nebošnjaka iz mostarskog “patriotskog bloka” jeste izbor za člana Predsjedništva BiH na istim Općim izborima. Dragan Čović dobio je tada 16.886 glasova, odnosno više nego tri prvoplasirana Bošnjaka zajedno: Bakir Izetbegović (8.479), Fahrudin Radončić (4.332) i Emir Suljagić (2.971). A svi kandidati za hrvatskog člana predsjedništva dobili su 5.479 glasova više od svih kandidata za člana predsjedništva iz redova bošnjačkog naroda. U Mostaru, dakle, očigledno postoji i rasipanje hrvatskih glasova na ”probosanske stranke” jer je za “stranke s hrvatskim predznakom” glasalo 4.455 manje glasača nego za člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda.