U Tuzli je 16. septembra 2016. godine, u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore, otkrivena spomen-ploča Muhamedu Hevaiju Uskufiju. Tom je prilikom Uskufi proglašen “ocem bosanskog jezika”
. To je bio prijepis koji je načinio Hasib b. Ibrahim i koji se nalazi u Gazi Husrev‑begovoj biblioteci. U knjizi je objavljena transkripcija rječnika na latinicu i faksimili svih stranica rukopisa.</p>
<p><strong>Bosanski jezik u Kairu</strong></p>
<p>Deset godina poslije, Općina Tuzla s Ministarstvom za nauku i obrazovanje Federacije Bosne i Hercegovine izdala je knjigu <em>Bosansko-turski rječnik</em>, u kojoj se prvi put predstavlja prijepis Uskufijeva rječnika koji se čuva u Uppsali u Švedskoj. Rječnik je u Uppsalu dospio iz Kaira 1924. godine, odakle ga je, navodno, donio neki vojnik. Knjiga je izuzetno dragocjena, prije svega jer donosi materijal do tada nedostupan javnosti. Sadržaj rukopisa iz Uppsale time je dobio priliku da postane predmet detaljnih analiza i da veoma lahko dođe do biblioteka i domova. Rječnik su uredili Ahmet Kasumović i Svein Mønnesland. Knjiga sadrži uvodne tekstove obojice urednika, latiničnu transkripciju rukopisa, abecedni popis riječi, izvrstan pogovor Adnana Kadrića te na kraju i sam prijepis iz Uppsale, ali i dva teksta koji kvare ukupni dojam. To su <em>Riječ izdavača</em> i <em>Riječ suizdavača</em> s početka knjige. Predstavnici izdavača i suizdavača imali su sigurno svoj doprinos u izdavanju knjige, ali prisustvo njihovih “Riječi”, čija je vrijednost privremena (kao i mandati) i koje su dovoljno dobre da budu govor na promociji, ali ne i “predgovori”, kvari cjelinu knjige, čija je vrijednost trajna.</p>
<p><strong>Ima li bosanski jezik oca</strong></p>
<p>Napokon spomen-ploča. Na fotografijama koje su prenijeli mediji prikazuje se i izgled ploče, na kojoj stoji sljedeći tekst:</p>
<p> </p>
<p>MUHAMED HEVAI</p>
<p>USKUFI</p>
<p>1601.-1651.</p>
<p> </p>
<p>OTAC BOSANSKOG JEZIKA.</p>
<p>AUTOR BOSANSKO-</p>
<p>TURSKOG RJEČNIKA,</p>
<p>NAJSTARIJEG</p>
<p>JUŽNOSLAVENSKOG</p>
<p>RJEČNIKA ŠTOKAVSKOG</p>
<p>NARJEČJA U</p>
<p>EVROPI.</p>
<p>Ovdje neću analizirati pravopis i stil teksta, iako su s mahanama, što je česta pojava i na drugim spomen-pločama, spomen-česmama i spomenicima širom Bosne i Hercegovine. Međutim, ako u tekstu na ploči ima suvišnih i nepotrebnih riječi, to nije nimalo dobro i može odaslati pogrešne poruke.</p>
<p>Riječi koje su suvišne i nepoželjne na Uskufijevoj spomen-ploči jesu: OTAC BOSANSKOG JEZIKA. Potrebno je ispitati to <em>očinstvo</em> jezika kao i sam koncept <em>oca jezika</em>. Najvjerovatnije je da se riječ <em>otac</em> na spomen-ploči koristi u značenju <em>utemeljitelj</em>, <em>začetnik</em>, <em>osnivač</em>. S tim se značenjem riječ <em>otac</em> često koristi u medijima i popularnim knjigama. Tako se može pročitati da je J. Dobrovsky “otac slavistike”. Ferdinand de Saussure smatra se “ocem moderne lingvistike”. Površniji novinari i pristrani lingvisti skloni su često ulogu “oca moderne lingvistike” pripisati Noamu Chomskom. U historiji se mogu pronaći mnoge ličnosti koje su imale titulu <em>oca nacije</em>, a čuveni su i američki <em>oci osnivači</em>.</p>
<p>I šta onda nije dobro s natpisom na ploči? Nije dobro to što <em>Muhamed Hevai Uskufi nije otac bosanskog jezika</em>. Zašto? Bosanski jezik postojao je mnogo prije Uskufija, a Uskufi nije znatno djelovao ni na jedan proces koji se desio u bosanskom jeziku. Uskufi jeste autor bosansko‑turskog rječnika, i to bi mu moglo priskrbiti ulogu “oca bosanske leksikografije” u simboličkom smislu, nikako “oca bosanskog jezika”. Rječnik jeste velika zasluga i za nju bi trebalo da mu budemo zahvalni – podizanje je ploče uredu, ali bez nanošenja štete bosanskom jeziku. A štetnost figure “oca jezika” još je veća zbog njenog romantičnog prizvuka i sklonosti medija da je citiraju.</p>
<p>Ona bi se možda mogla podnijeti u usmenom govoru, čak i u medijskim napisima (s nekim podebljanim navodnicima), jer su to prigodni tekstovi koji su značajni u jednom kratkom vremenu, ali na ploči, koja je trajna, izraz “otac bosanskog jezika” predstavlja trajnu zabludu. Budući da će običan posmatrač, naročito učenik, logično pretpostaviti da se na spomenike upisuju samo provjereni podaci, lahko će ih i usvojiti kao tačne. Pogrešan podatak uklesan na tako autoritativnom mjestu može nanijeti štetu generacijama. Zato je potrebno što prije izmijeniti natpis, izostaviti sporne riječi, ispraviti pravopisne greške i stilski preurediti tekst.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Oteto, prokletoSljedeći članak
Pista života i smrti
