Džemal je bio skromne naobrazbe, ali iznimno oštrouman. Bivši, višedecenijski profesionalni kockar. Premda Tuzlak, nisam ga poznavao, jer u kockarske i slične jazbine nikad nisam zalazio, ali, u neko doba, jeste on ušao u moju životnu putanju, pa smo se tako i upoznali – u džamiji
Prethodni članak
Uzbudljiv dokument jednog kratkog i tragičnog životaSljedeći članak
SVRATIO SAM NENADANO U SUMRAK I NEPRESTANO O TOM MISLIM
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo