Indonezija je dala novu priliku Jokowiju, kako je nadimak njenom predsjedniku, da dovrši reforme koje je obećao napraviti kada je prvi put došao na vlast prije pet godina. Međutim, očekivanja nisu ni približno onakva kakva su bila kada je izabran 2014. godine. Poraz Prabowa (koji je odbacio rezultate izbora i proglasio se pobjednikom) znači i nestanak prijetnje sekularnosti zemlje koju je nosilo koketiranje tog bivšeg generala s radikalnim frakcijama.
 znači i nestanak prijetnje sekularnosti zemlje koju je nosilo koketiranje tog bivšeg generala s radikalnim frakcijama.</p>
<p>Ali, i Joko je danas daleko od statusa kakav je imao prije pet godina, kada je prozvan indonezijskim Obamom. Nije bio pripadnik elite, imao je harizmu i duh. Manjine su ga voljele, a mladi su vjerovali da se do vlasti može doći “odozdo”. Joko je rođen u skromnoj porodici, bio je gradonačelnik grada Solo, guverner u glavnom gradu Jakarti i, konačno, predsjednik nacije od 265 miliona stanovnika, od kojih su njih 88 posto muslimani. I to sve sa samo 50 godina.</p>
<p>Međutim, manjine, među njima i LGBT zajednica, kršćanska zajednica (10% stanovništva) ili Ahmadi (muslimanska skupina koja se protivi fundamentalističkim pogledima), živjeli su u za njih lošim vremenima. Prošle godine skupština je počela raspravljati o reformi Kaznenog zakona, koji uključuje kriminalizaciju homoseksualnog seksa, što potiče najgore strahove ove skupine.</p>
<p>Kršćani su bili izloženi progonu, a najekstremniji slučaj dogodio se prije godinu dana u Surabaji (Istočna Java). Tada je lokalna skupina povezana s ISIS-om tvrdila da je ona odgovorna za seriju napada na kršćanske crkve iza kojih je ostalo desetak mrtvih. Ahmadi su, također, počeli biti žrtve napada, optuženi za herezu od fundamentalističkih skupina.</p>
<p>Svjestan rastuće islamizacije zemlje, slično onome što se događa u susjednoj Maleziji, Jokowi je ušao u igru. Odlučio je ostaviti po strani imidž ljubitelja heavy metala i spontanog vođe te ojačati imidž dobrog muslimana i povezati se s najkonzervativnijim dijelom društva, onog kojem se udvara i kod kojeg lobira njegov suparnik Prabowo. Utjecaj islamista postao je politička stvarnost. Jokowijeva stranka PDI-P glavna je snaga u Zastupničkom domu, ali narastao je utjecaj i broj mandata islamističkog PKS-a na 8,4 procenta.</p>
<p>Ono što Jokowiju ide dobro jesu mjere za ekonomski rast zemlje. Iako nije uspio potpuno razoriti klijentelistički model star nekoliko desetljeća, vide se znakovi promjene. “Stara garda ne želi izgubiti uobičajene prednosti ako se odjednom pojavi transparentnost. Međutim, generacija mlađih poduzetnika nastoji stvoriti zdravije i konkurentnije okruženje”, kažu analitičari. S Jokowijem na čelu, Indonezija je uspjela dobiti svoju prvu kompaniju vrijednu milijardu dolara, privatni “Go Jek”, lokalnu verziju “Ubera”.</p>
<p>Zemlja želi postati četvrto svjetsko gospodarstvo do 2050. godine i godišnje raste pet posto. “Vjerujemo da će ponovni izbor Jokowija omogućiti da on završi ono što je već započeo: povećati ulaganja u infrastrukturu s 245 projekata koji su u toku, u izgradnju cesta, željezničkih pruga, luka i rafinerija. Ako se to dogodi, Indonezija će porasti iznad 5 posto”, zaključuju ekonomisti.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Mračna historija FrancuskeSljedeći članak
Rajko Vasić: Agresija u najavi
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA