Jedan od najzloglasnijih logora u koje su Bošnjaci tokom agresije zatvarani jeste logor “Omarska”. Možete u Atlasu pročitati brojna svjedočenja logoraša o torturama i ubistvima, u ovom slučaju ćete saznati i da su zločine činili Srbi, ali nećete saznati kolike su razmjere zločina, dobit ćete samo fragmente ukupne slike.
 iz agresije na Bosnu i Hercegovinu. Lijepo zvuči, zar ne? Jednim klikom do istine. Ideja je dobra, zaista, ali realizacija je već druga priča.</p>
<p>Krenimo od masakra na tuzlanskoj Kapiji 1995. godine. “Incident” na tuzlanskoj Kapiji u <em>Atlasu ratnih zločina</em> sadrži podatke kao što su fotografije i snimci, te izjavu jednog svjedoka. Svjedok priča kako je s prijateljima došao na Kapiju, bili u kafiću, izašli i u tom trenutku se čula detonacija, neki su ranjeni, neki poginuli, vidio je raskomadana tijela… Šta ste iz ovoga saznali o zločinu na tuzlanskoj Kapiji? Ništa. Vidjeli ste fotografije i snimke užasa, ali mnoge činjenice nedostaju. Pitate li se, možda, ko je ispalio granatu, odakle je granata došla, koliko ljudi je poginulo, koliko je ranjeno? Ako vas odgovori na ova pitanja zanimaju, u <em>Atlasu</em> ih nećete dobiti.</p>
<p>A šta se stvarno desilo? Srpske snage su s položaja na Ozrenu ispalile granatu na tuzlansku Kapiju, gdje je od te granate poginula 71 osoba, a ranjeno ih 150. Prosjek godina poginulih je 24. Novak Đukić, zapovjednik Taktičke grupe Ozren, osuđen je za zločin na tuzlanskoj Kapiji.</p>
<p>Jedan od najzloglasnijih logora u koje su Bošnjaci tokom agresije zatvarani jeste logor “Omarska”. Možete u <em>Atlasu</em> pročitati brojna svjedočenja logoraša o torturama i ubistvima, u ovom slučaju ćete saznati i da su zločine činili Srbi, ali nećete saznati kolike su razmjere zločina, dobit ćete samo fragmente ukupne slike.</p>
<p>Istina je da je više hiljada Bošnjaka i Hrvata bilo zatočeno u ovom logoru. U više od 50 masovnih grobnica prijedorske regije pronađeno je više od 2.000 žrtava.</p>
<p>“Incident” koji je u <em>Atlasu</em> označen kao “Bebe” nudi sljedeće podatke: “Masovna grobnica ekshumirana 1999. godine. Ekshumirani su ostaci 28 tijela, od čega je 27 identifikovano.” U <em>Atlasu</em> su navedena imena žrtava, ali ko ih je ubio, kako su dospjeli u grobnicu, da li je iko procesuiran zbog tog zločina, to iz <em>Atlasa</em> nećemo doznati.</p>
<p>Istina koju ne možemo saznati iz <em>Atlasa</em> jeste da su za zločine u Tesliću osuđeni pripadnici srpske policijske formacije “Miće”, koji su ubili 28 civila na Borji, gdje se nalazi ova masovna grobnica.</p>
<p>Posebna priča vezana je za vjerske objekte. Recimo, dobit ćete podatke da je neka džamija ili crkva djelimično ili potpuno uništena, ali nećete nikada, ako koristite samo <em>Atlas</em>, saznati ko je srušio ili uništio taj objekt.</p>
<p>Na području od Srebrenice do Zvornika na svakom koraku je masovna grobnica. <em>Atlas</em> nudi informaciju samo o tome da je postojala masovna grobnica i fotografiju livade na kojoj možete vidjeti nekog čovjeka kako tu stoji. Jesu li tijela ekshumirana, koliko ih je bilo, je li sekundarna ili primarna grobnica, jesu li identificirani ostaci… Na ova pitanja nema odgovora. Primjer su masovne grobnice Jasenova, Jadar 1 i 2 kod Srebrenice.</p>
<p><em>Atlas</em> na osnovu svjedočenja korištenih tokom sudskih procesa protiv počinilaca zločina daje informacije o događajima u Srebrenici u julu 1995. godine, ali prateći informacije koje nudi, navodi na potpuno iskrivljenu sliku događaja. Naime, saznat ćete ko je ubijao, gdje su ljudi zatvarani, saznat ćete za pojedinačne slučajeve ubistava i, ako ne znate šta se zaista dešavalo, možete pogrešno razumjeti razmjere zločina, ne možete razumjeti iz ovih podataka da je zločin sistematično isplaniran. Dakle, dobit ćete podatke o pojedinačnim i sporadičnim zločinima, ali nećete steći uvid u cjelovitu sliku. Ni na jedno važno pitanje nećete dobiti odgovor. Ko je napadao Srebrenicu, ko je zapovijedao, koliko je ljudi bilo u Srebrenici, koliko je ubijeno, šta se desilo s onima koji su preživjeli i kako su uopće preživjeli, ko je osuđen za zločine i, najvažnije, kako je kvalificiran ovaj “masakr”? Genocid u Srebrenici preveliko je stradanje da bi se prema njemu ovako neodgovorno, bahato i zlonamjerno odnosili autori <em>Atlasa</em>. S ovakvom relativizacijom genocida i Milorad Dodik bio bi zadovoljan.</p>
<p>A jeste li znali da su u sarajevskoj “Aleji snajpera” (današnja ulica Zmaja od Bosne) poginule samo dvije osobe, a nekoliko ih ranjeno? To je podatak koji ćete dobiti iz <em>Atlasa</em>. Riječ je o ulici u kojoj je najčešće djelovao snajper sa srpskih položaja. Koliko je to što piše u <em>Atlasu</em> vjerovatno? Istina je da su u Sarajevu snajperi ubili 225 ljudi tokom rata, od toga 53 djece, a 1.030 ranili.</p>
<p>Ako pogledate sve događaje vezane za Kliniku za ginekologiju i porodilište “Zehra Mujdović” u <em>Atlasu</em>, dobit ćete podatak da je klinika i porodilište devastirano tokom rata tokom artiljerijskog napada na grad Sarajevo. Je li bio samo jedan artiljerijski napad? Ko je napadao? Kada? Ko je ubijen?</p>
<p>Prava istina, koju <em>Atlas</em> vješto skriva, jeste da je porodilište prvi put napadnuto 26. maja 1992. godine, da je napad bio i artiljerijski i pješadijski. Da se u porodilištu u tom trenutku nalazilo 130 žena i 70 novorođenčadi. Da je ubijeno petero djece, a da su dan poslije bitke, u kojoj su se istakli branioci Sarajeva, evakuirana djeca, majke i medicinsko osoblje. I to nije bio jedini napad.</p>
<p>U mnogim se mjestima, ako povjerujemo <em>Atlasu</em>, tokom rata gotovo ništa nije događalo. U Žepi je bio jedan “incident”, isto toliko i u Žepču. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine samo je jednom napadnuto, a srušene džamijske munare (Timurhanova u Sarajevu naprimjer) jesu “manja oštećenja”.</p>
<p>Ako je ideja izrade <em>Atlasa</em> bila da se prezentira istina o zločinima u Bosni i Hercegovini, da se iznesu relevantne činjenice, onda ništa od toga nije uspjelo. Ovoliko nedostataka, otkrivenih u samo letimičnom pregledu, ne može imati <em>Atlas</em> da su ga i najveće neznalice na planeti radile ako su imali dobre namjere. Ovo je do sada neviđeni nivo relativizacije zločina. Pucanj u čelo istini.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.