“Ovu pjesmu pisao sam na otoku Biševu i u Austriji. Onda su oni napravili knjigu koja se zove “Suze mog naroda”, u koju su uvrstili tu pjesmu. Oni su je i preveli na njemački jezik. Rekao sam im da razmisle o njenom objavljivanju, jer je pjesma drastična. Na oratorskoj večeri došlo je do sukoba zbog moje poruke Evropi. Jedni viču: “Ej, kopile, mi smo te primili i nahranili, kako možeš tako pisati o nama?”, a drugi govore: “U pravu je on, u pravu je on.” Jedna novinarka Kristina čitala je tu pjesmu pred Bogdanom Bogdanovićem, nakon čega mi je on prišao i čestitao. Poslije mi je Kristina rekla da je tu pjesmu čitala u evropskoj skupštini u Strasbourgu.”