Međutim, stvari u vezi s Kamengradom stoje posve drukčije: nit su Kamengrad Osmanlije osvojile 1463. godine (to je legenda u vezi s kojom se historičari listom slažu da nema povijesno utemeljenje), nit ga je od njih branila bosanska vojska, nit je u vrijeme osvajanja bio u granicama bosanske države.
, nit ga je od njih branila bosanska vojska, nit je u vrijeme osvajanja bio u granicama bosanske države. Ovu su krajišku utvrdu, koja je u vrijeme njezinog pada pripadala Hrvatskoj, Osmanlije zauzele tek 1503. godine. Bilo je to tačno stotinu godina nakon što su je Hrvati preoteli od srednjovjekovne bosanske države, u čijem je sastavu Kamengrad bio kratko, samo od 1374., kada ga je osvojio Kralj Tvrtko I.</p>
<p>A sve i da stvari gledamo iz perspektive legende po kojoj je osobno Fatih, i to nakon jedanaest godina osmanske opsade, 1463. godine zauzeo Kamengrad, to ni tada nije bila bosanska tvrđava i nisu je branili Bosanci. Naprotiv, tu su tvrđavu četrdeset godina poslije pada Bosne u osmanske ruke osvojili Bošnjaci na čelu s tadašnjim bosanskim sandžak-begom Gazi Skender-pašom, istim onim koji je u Sarajevu izgradio nakšibendijsku tekiju koncem 15. stoljeća na mjestu današnjeg Kulturno‑sportskog centra Skenderija. Dakle, a to možda jeste malo paradoksalno, Kamengrad Osmanlije nisu osvojila od bosanske srednjovjekovne države, već su ga vratile u granice bosanskog teritorija. A da paradoks bude malo veći, u njegovom su zauzimanju mahom sudjelovali Bošnjaci. Pod osmanskom zastavom doduše, ali s druge strane nisu bili ljiljani, već hrvatske šahovnice i mađarski križevi.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Umjesto sigurne Njemačke, izabrao neizvjesni marš za BosnuSljedeći članak
UVODNIK STAVA: Čudo neviđeno koje nazivamo Bošnjaci
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.