Salih Smajlović, novinar Preporoda, napravio je 1996. godine intervju sa šejhom Mustafom ef. Čolićem, pod naslovom Tarikat je, zapravo, šerijatski šerijat, odmah nakon što je šejh došao u Visoko. Intervju je objavljen 15. septembra 1996. godine, a ovdje ćemo prenijeti samo dio tog intervjua:

“(…) Tesavuf nije misticizam, kako nam Evropljani sole pamet. Tesavvuf je stalna revizija, stalno čišćenje, stalno prečišćavanje svoga vjerovanja. Tesavvuf je, de facto, takvaluk, a takvaluk znači bezgrješnost, potpuna moralizacija čovjeka islamom. Takvaluk neki prevode kao bogobojaznost, što je pogrešno. Bojanje Allaha i robovanje Njemu iz straha i kazne znači prisilno robovanje i to se zove ibadet. To je šerijatska stvar. U tarikatu takvaluk nije po sili robovanja, nego po sili ljubavi, po sili volje. Kod svake naše džamije s jedne strane treba da bude mekteb, a s druge strane tekija. Što se u šerijatu teoretiziralo, u tarikatu se realiziralo. Tarikat je, zapravo, šerijatski šerijat. (…) Prvo sam čitao Ihjau ulumud-din. Ovo djelo je sufara u tarikatu. Gazali je u svom djelu, de facto, realizirao tarikat. (…) Islamski svijet je dobrim dijelom evropeiziran, što će reći racionaliziran. Tumači se i ispovijeda mozgovna vjera, a srčana vjera je zapostavljena. (…) Tarikatski posao je da se omili vjera, da čovjek vjeru zavoli, a ne da ga uči kako se vjera prakticira. U našim uvjetima svaki derviš, a pogotovo svaki hodža, dužan je da nauči tarikatski ilmihal uporedo sa šerijatskim vjerovanjem. Jedno bez drugog ne može. Ne može mozak bez srca, niti može srce bez mozga. Ne može šerijat bez tarikata, kao što ne može tarikat bez šerijata. Ko je neprijatelj tarikatu, on je neprijatelj prosvjeti, jednoj posebnoj prosvjeti, duhovnoj prosvjeti. On de facto pasivizira vjeru, on je, kako se to kaže, umrtvljuje. (…) Ja sam predlagao ranijem reisul-ulemi hadži Jakubu ef. Selimovskom da se u medresama zavede uporedno, komparativno proučavanje šerijata i tarikata, jer su to dvije osnovne kategorije. (…) To bi trebala biti praksa i na islamskim fakultetima. Na islamskim fakultetima i u Kairu, Meki i Medini je ista situacija. (…) Predstoji nam da prekinemo s takvom praksom i da priznamo da osim juristike islamske, šerijata, postoji i šerijatski šerijat, a to je tarikat.”