Da budem posve jasan, uopće mi nije namjera biti sarkastičan ili persiflažno duhovit, ili oboje, naprotiv, ako ovaj fašistoidni lik, mimo elementarne logike i, prije svega, zdravog razuma, pokušava pseudopoetski povezati nešto što se bilo kakvim stilskim postupkom povezati ne može, dakle, turbe zaglavljeno u njegovoj prostati i tegobe time uzrokovane, onda je, van svake sumnje, u stanju napisati bilo šta. I, pride, dobiti književnu nagradu
, a njihovo “gašenje”, budući da su se uglavnom nalazile u užoj jezgri grada, uvjetovano je intenzivnom urbanizacijom i širenjem Tuzle s početka 20. stoljeća.</p>
<p>Dakle, musale su iznjedrile džamije, a džamije, posljedično, medresu, obrazovnu ustanovu za školovanje vjerskih službenika.</p>
<p>Portal ili ulaz koji i danas svojom ljepotom krasi jednu od frekventnijih tuzlanskih raskrsnica, među Tuzlacima poznatu kao Skver, jedini je materijalni trag Behram-begove medrese, koja je izgrađena 1888. godine, prisilno zatvorena 1949, potom služila nekim drugim namjenama (Medicinska i Ekonomska škola, muzej i šta sve ne), i, na koncu, uslijed ubrzanog slijeganja tla i nekoliko bezuspješnih pokušaja sanacije, sravnjena sa zemljom, a, kako rekoh, sačuvan je samo portal.</p>
<p>Međutim, prema dostupnim podacima, ova je vjersko-obrazovna ustanova mnogo starija, a kao zvanična godina njenog osnivanja uzima se 1626. Za svoj angažman, profesori ili muderisi u ovoj školi, kao uostalom i imami, mutevelije i drugi vjerski službenici u to vrijeme, isplaćivani su u “danima slane vode”, a doznajemo i to da je tokom 18. stoljeća medresu izdržavao vakuf Behram-begove džamije.</p>
<p>Rad ove školske ustanove, nakon višedecenijske prisilne pauze, pokrenut je ili reaktiviran 1993. godine, najprije u izuzetno skromnim uvjetima, a danas se učenici tuzlanske medrese obrazuju u novom i izvrsno opremljenom školskom objektu, smještenom u zapadnom dijelu grada.</p>
<p>Za kraj, neizostavno se mora spomenuti ime dr. Salih-efendije Sivčevića, čovjeka koji se s punim pravom smatra reformatorom Behram-begove medrese. Visoko obrazovan, upoznat s modernim evropskim obrazovnim sistemima i shvativši duh i datosti novog vremena, po preuzimanju dužnosti upravitelja Behram-begove medrese 1921. godine izvršio je korjenite promjene u dotadašnjem naučno-nastavnom programu ove teološke škole.</p>
<p>Uvođenje svjetovnih predmeta u školski program rezultiralo je žestokim otporom konzervativne uleme, no, i pored toga, dr. Sivčević snažno je istrajavao u svojoj nakani da osavremeni obrazovni sistem u školi kojom je rukovodio i u tome u potpunosti uspio, pa je, isključivo zahvaljujući njegovom vizionarstvu, Behram-begova medresa već dugo najprestižnija srednja škola u Tuzli i šire.</p>
<p>Eto, ja nahvalih i tuzlansku medresu i profesore u njoj, premda su svojedobno hladno odbili moju aplikaciju na poziciju profesora u ovoj školi. Haman nisam “njihov”. Ali, nebitno. Njihov ili ne, uvijek se, naravno, ko ih traži i počesto ondje gdje ih ne očekujemo, nađu poneka otvorena i dobrohotna vrata. I našla su se.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
SLUČAJ U BOTANIČKOM VRTUSljedeći članak
KAŽA O TATARSKOJ TAMBURI I HOLANDSKOJ BRODICI
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo