“Aždaja”, 2016; trajanje: 12 min.; režija, animacija, specijalni efekti, montaža: Ivan Ramadan; produkcija: Prime Time; producent: Adnan Ćuhara

Piše: Mirza SKENDERAGIĆ

Animacija potječe od latinske riječi “animatio”, što znači oživljenje, davanje duše. Prvi “oživljeni film” u Bosni i Hercegovini, kako hrvatski filmski teoretičar Hrvoje Turković prevodi “animirani film”, bio je reklama za “Podravku” iz 1956. godine, a njegov autor bio je Zlatko Šešelj. Kao drugi bosanskohercegovački režiser animiranog filma izdvojio se Vefik Hadžismajlović, čija su ostvarenja Nokturno i Izlog rađena uz pomoć lutkarske tehnike. Početke bh. animacije obilježio je i Hajrudin Šiba Krvavac filmom Miss Zelengrada, poznatom samo malom broju Šibinih poklonika. Nakon izrazito sušnog perioda za bh. animaciju, u “Akademskom klubu Sarajevo” svoje prve animirane filmove snimio je jedini bh. doktor animacije Midhat Ajanović, bez kojeg bi postojanje animiranog filma u Bosni i Hercegovini bilo nezamislivo. U Sarajevu se 1984. godine formira studio animiranog filma, a jedan od njegovih prvih polaznika bio je Nedžad Begović, čije je ostvarenje EKG (1985) bosanskohercegovačkoj kinematografiji priskrbilo i prve festivalske nagrade u ovom žanru.

Kao trenutno najperspektivniji autor animiranih filmova u bh. kinematografiji izdvaja se Ivan Ramadan, čija su ostvarenja prikazana na više od sedamdeset festivala, osvojivši i četrnaest nagrada.

Njegov debitantski film Tolerantia, kao prvi 3D animirani film produciran u Bosni i Hercegovini, osvojio je “Srce Sarajeva” na Sarajevo Film Festivalu 2008. godine, a iste godine nominiran je i za nagradu Evropske filmske akademije (EFA). Tolerantia je ostvarenje o netoleranciji zbog koje dva Bosanca i Hercegovca iz ledenog doba poruše sve što su sagradili i u konačnici se poubijaju zbog različitih vjerskih uvjerenja. Ovaj film ironičnog naslova nije samo kritika bh. društva već predstavlja univerzalnu priču koja se može primijeniti na cijeli svijet čiji se stanovnici nisu mnogo promijenili od ledenog doba i buđenja iz dubokog sna. Ivan Ramadan u Tolerantiji postavlja temelje svoje stilske preokupacije, izdvajajući bosanskohercegovačku historiju, tradiciju i kulturu kao centralne narativne niti svojih ostvarenja, pa tako, naprimjer, materijal iz bosanskohercegovačke kulture crpi služeći se sevdalinkom kao muzičkom podlogom Tolerantije (Mostar Sevdah Reunion).

Spoj 3D vizualnih efekata i bosanskohercegovačke tradicije i kulture Ramadan dovodi do savršenstva u novom ostvarenju Aždaja, koje je konačno “oživljeno” nakon tri duge produkcijske godine.

“Produkcija je trajala dugo uzimajući u obzir da je riječ o kratkom filmu. Mnogi su faktori na to utjecali, ponajviše moja lična osjećanja, ali mislim da je tako moralo biti. Način rada bio je vrlo komplikovan i zahtijevao je mnogo vremena da bi se sve upakovalo u cjelinu, ali rezultat je vrijedan truda. Imao sam priliku raditi s izuzetno dobrom ekipom, visoko kvalitetnom opremom, a u toku produkcije animacije imao sam neograničenu slobodu i dovoljno vremena da sve uradim bez pravljenja kompromisa. Mogu reći da je ovaj film ostvarenje mojih snova”, kazao je Ramadan u izjavi za naš list, dodajući da je snimanje igranih dijelova filma bilo pravi izazov.

Inspiriran legendom o aždahi iz sela Umoljani kod Bjelašnice, koje je ime dobilo po tome što su njegovi mještani umolili Boga da skameni aždahu koja se oslobodila iz zemlje te po reljefima sa stećaka nepoznatog autora na kojima su ucrtana dva isprepletena zmaja, Aždaja predstavlja kombinaciju animacije i igranih scena. Iako veoma inovativan i specifičan kada je riječ o bh. i regionalnoj kinematografiji, ovaj je postupak u nešto diskretnijem obliku moguće prepoznati u fantastično-avanturističkoj trilogiji Gospodar prstenova (engl. The Lord of the Rings) Petera Jacksona, čiji utjecaj Ramadan otvoreno priznaje u jednom kadru posvete, kada se na vrhu planine ispred djevojke u bijelom podigne kamena aždaha (ispred hobita Frodoa Bagginsa na isti način ukazuje se Prstenova utvara).

Osim bosanskohercegovačke legende kao neodvojivo stilsko sredstvo svog filmskog izražaja, Ramadan ponovo koristi sevdalinku (Damir Imamović) te uz elemente bh. folklora (glamočko gluho kolo), bajkovite i mistične lokacije i arhitekture autohtonih planinskih kuća (selo Umoljani) stvara magičan svijet u kojem se, poput zmajeva sa stećaka, isprepliću stvarno i mitološko, svjetlost i tama, vatra i kamen, dobro i zlo.

Ipak, Aždaji, kao i prethodnim Ramadanovim ostvarenjima Čudotvorno mlijeko (2010) i Kiyamet (2011), nedostaju snažnija idejna i narativna nit Tolerantije (2008), koja će još jednom poslužiti kao dokaz važnosti kvalitetnog scenarističkog predloška (čak i za animirani film), čiji nedostatak ne mogu popuniti niti izuzetno dojmljivi vizualni efekti.

“Rekao bih da su čudnovate priče oduvijek bile dio mog života. Moj otac Hajrudin Ramadan, inače književnik, u djetinjstvu mi je često pričao priče, kako one koje je sam izmišljao, tako i one koje je čitao i poznavao. Aždaja je priča o idiličnoj prošlosti, čija bi se ljepota, cjelovitost i jedinstvo, koji se s vremenom osipaju i mijenjaju, mogli vratiti i ponovo donijeti mir i jedinstvo”, rekao je Ramadan, najavljujući i rad na dugometražnom filmu baziranom također na bosanskohercegovačkoj kulturi, obećavajući tako uspješan nastavak putovanja koji je bh. animacija započela daleke 1956. godine.