Paradoksalno zvuči da je Njemačka, zemlja koja je bila kolijevka nacionalsocijalizma – koji se temelji na vrlo sličnim vrijednostima kao i ono što se danas naziva ekonomskim protekcionizmom i nacionalizmom, a to su prije svega zatvaranje granica za strane robe i usluge uz izgovor da će to zemlju učiniti jačom – postala jedini iskreni zagovornik integracije, jedinstvenog tržišta, slobodne ekonomije
, porijeklo proizvoda (17%) i cijena (14%).</p>
<p>No, na osnovu ovih rezultata, neko se može zapitati pa kako onda imamo toliko uvoznih proizvoda. Odgovor je jednostavan, imamo slobodno tržište na kojem ima mjesta za svakoga, a koliko će uspjeti, to već zavisi od ključnih karakteristika koje posjeduju proizvodi/usluge.</p>
<p>Međutim, ako je suditi prema trendovima u svijetu, neoliberalnom shvatanju ekonomije bliži se kraj, a vraćamo se na politiku ekonomskog protekcionizma i ekonomskog nacionalizma. Desničarske populističke partije širom Evrope pozivaju na ekonomski protekcionizam, pa i nacionalizam, i provode ga gdje god za to imaju priliku. Najbolji primjer jeste Mađarska pod vlašću Viktora Orbana. Nacionalisti su sve jači i u Italiji, Austriji, Francuskoj, Holandiji… Nakon nekoliko decenija integracije Evropske unije, projekta zamišljenog da omogući slobodan protok ljudi i robe, da osigura jedinstveno tržište za sve članice Unije, sve su češći pozivi za dezintegraciju, zatvaranje nacionalnih granica, a tome je uveliko doprinijela migrantska kriza, ali i evropska dužnička kriza u kojoj se solidarnost i nije baš pokazala na djelu.</p>
<p>Paradoksalno zvuči da je Njemačka, zemlja koja je bila kolijevka nacionalsocijalizma – koji se temelji na vrlo sličnim vrijednostima kao i ono što se danas naziva ekonomskim protekcionizmom i nacionalizmom, a to su prije svega zatvaranje granica za strane robe i usluge uz izgovor da će to zemlju učiniti jačom – postala jedini iskreni zagovornik integracije, jedinstvenog tržišta, slobodne ekonomije. Međutim, ni Njemačkoj u posljednje vrijeme ne ide dobro, zemlja klizi ka recesiji, što se odmah osjeti i u cijeloj Evropi, kada “njemački motor” uspori, svi usporavaju. Posebno se to odnosi na Bosnu i Hercegovinu, koja je bukvalno ovisna o Njemačkoj jer nam je to najznačajnije izvozno tržište.</p>
<p>Desničari i populisti u Evropi polahko preuzimaju glavnu riječ. A to će uskoro početi dolaziti na naplatu, možda već krajem ovog mjeseca. Najbolji primjer ekonomskog nacionalizma jeste Velika Britanija, koja je izglasala izlazak iz Evropske unije jer su populisti građanima obećali da će Velika Britanija biti bogatija i bolja ako ne bude u Uniji. Koliko veze s realnošću ima ovo obećanje, najbolje pokazuju primjeri stotina kompanija koje su zbog Brexita napustile Britaniju i preselile se u Njemačku i Irsku.</p>
<p>Koliko je Evropska unija ujedinjena, najbolje će pokazati test koji slijedi, a to je izlazak Velike Britanije bez prethodnog sporazuma. Premijer Velike Britanije Boris Johnson već je najavio da Britanija napušta Evropsku uniju sa ili bez dogovora krajem ovog mjeseca, mada nije vjerovati britanskim najavama jer to najavljuju već mjesecima pa ipak još nisu izašli. Ipak, prilično je realan scenarij izlaska bez dogovora, što će cijelu Uniju uvući u krizu. Koliko će biti duboka ta kriza i kakvim će intenzitetom pogoditi ostale članice Unije, niko pouzdano ne zna, ali je sigurno da će se zbog djelovanja dezintegracijskih sila širom Evrope uzdrmati sami temelji Unije.</p>
<p>U Sjedinjenim Američkim Državama Donald Trump od početka mandata provodi politiku ekonomskog nacionalizma – jednostrano je uveo carine glavnim trgovinskim partnerima – Kini, Kanadi, Meksiku, Evropskoj uniji, “protjerao” iz SAD-a kinesku kompaniju “Huawei”, zabranio ulazak migranata u SAD… On će učiniti sve da “Amerika opet bude velika”. Imperijalističkim težnjama SAD-a prepreka su jačanje drugih svjetskih sila poput Kine i Rusije i zato SAD pokušavaju na sve načine spriječiti njihovo jačanje, makar to značilo trgovinski rat s Kinom.</p>
<p>S druge strane, ovakva Trumpova politika nije dala konkretne rezultate, te je moguće da će postati jedan od rijetkih predsjednika SAD-a koji nije dobio novi mandat. Iako SAD ima stabilan ekonomski rast posljednjih godina, problem nedostatka radnih mjesta i dalje je aktuelan i za njega nema rješenja.</p>
<p>Protuteža ekonomskom nacionalizmu Donalda Trumpa jeste ekonomski patriotizam senatorke Elizabeth Warren, kandidatkinje za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke. Njen ekonomski plan zasniva se na oporezivanju najbogatijih Amerikanaca i pravednijoj raspodjeli bogatstva, stvaranju uvjeta za otvaranje novih radnih mjesta, da obaveže velike korporacije da rade u korist građana, a ne profita, da se sklope međunarodni trgovinski ugovori koji štite ljudska prava i poslove Amerikanaca, da svi Amerikanci imaju pristup besplatnoj zdravstvenoj zaštiti… Ona je zapravo sve suprotno od Trumpa.</p>
<p>Činjenica je da je svjetska ekonomija poprilično anemična, stope rasta prilično su niske, čak je i Kina, koja je posljednjih godina imala ekonomski bum, usporila. Istovremeno, lekcije iz finansijske krize od prije nekoliko godina nisu naučene, finansijski sistem i dalje se zasniva na neograničenom zaduživanju. Zbog toga nije ni čudno što se traga za drugačijom ekonomskom paradigmom. Ali, jesu li ideje ekonomskog protekcionizma u Evropi i ekonomskog nacionalizma, s jedne, i ekonomskog patriotizma, s druge strane, u SAD-u najbolji mogući odgovori na sve probleme? Jesu li godine insistiranja na integraciji u Evropi uzalud potrošene? Hoće li Velika Britanija biti samo početak dezintegracije Evropske unije?</p>
<p>Sigurno je samo jedno. Nikada u povijesti nisu se dešavale velike ekonomske promjene a da sa sobom nisu nosile i druge društvene promjene. Glad, siromaštvo i ratovi uvijek su bili popratne pojave promjena ekonomske paradigme svijeta.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Na Uni kula kapetana BišćaSljedeći članak
Neki još nisu shvatili šta je to čudo bosanskog otpora
