ako protjera američke snage bez plaćanja za zračnu bazu koju su SAD izgradile nakon okupacije 2003, Kahl je zaključio da je američki predsjednik “sišao s uma”. “Poput IS-a, poput Hitlera, poput Džingisa! Svi su mrzili druge kulture. Trump je terorist u odijelu. Vrlo će brzo naučiti historijsku lekciju da niko ne može poraziti ‘veliku iransku naciju i kulturu'”, reagirao je iranski ministar informacija i telekomunikacija Muhamed Dževad Azari-Džahromi u tvitu. Pravni zastupnik Bijele kuće u mandatu Georgea W. Busha Richard Painter komentirao je na Twitteru ovu Trumpovu izjavu vrlo grubo. “Ovaj mentalno poremećen čovjek mora biti uklonjen s dužnosti. Odmah.”

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov odmah je izjavio da je riječ je o nezakonitom činu. To je jedina prava istina, politička i pravna. Irački parlament sa šiitskom većinom obavezao je 4. januara vladu da otkaže gostoprimstvo američkim trupama, a Trump je zaprijetio sankcijama Iraku. To već prelazi sve granice danas jako rastezljivih tumačenja međunarodnog prava i odnosa, ali i razuma. Možda je stvarno došlo vrijeme za Trumpov opoziv, odnosno republikanska većina u Senatu trebala bi dobro razmisliti hoće li podržati američkog predsjednika i odbaciti zahtjev Zastupničkog doma kojim dominiraju Demokrati za opozivom. Jer, dimenzija eventualnih iranskih masovnih i smrtonosnih napada može biti kratkoročan vjetar u leđa Trumpu, ali kada SAD shvate da su se uplele u još jedan vrlo skup rat na Srednjem istoku, temelj Trumpove politike povlačenja iz stranih ratova bit će raznesen, smatraju američki analitičari.

Iračka je vlada već 7. januara objavila da ima planove i mehanizme za američko povlačenje, a svjetske su agencije objavile pismo jednog američkog zapovjednika u Iraku o “premještanju snaga kako bi se pripremile za povlačenje”, što se Amerikanci trude opovrgnuti. Ako se ovo pokaže istinitim, možda dio američke vlasti traži izlaznu strategiju kako bi se spriječio rat. To bi definitivno otvorilo put potpunom iranskom utjecaju u regiji, a pitanje je kako bi druge sile na to odgovorile. Čini se da dobrog rješenja naprosto nema.

Iranska legitimna i legalna želja da ovlada mirnodopskom nuklearnom tehnologijom, uz pruženu ruku iranskog vodstva za Dijalogom civilizacija još 2001, od SAD-a je naišla na odbijanje i Iran je, s Irakom i Sjevernom Korejom, proglašen “osovinom zla”. Iran je podvrgnut već višedesetljetnim nelegalnim sankcijama. Ta je zemlja pristala na stalne nadzore UN Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), koja je potvrđivala da se ne proizvodi nuklearno oružje. U isto vrijeme 2003. godine napadnut je i okupiran Irak i izvršena je nasilna promjena režima pod lažnim tvrdnjama da režim Sadama Huseina razvija oružje za masovno uništenje. Par godina kasnije pokazalo se da takvo oružje nije nađeno, da nije niti postojalo.

Nikakve sankcije niti jedna vlada upetljana u ovu avanturu nije snosila. Iran je uspio 2015. postići multilateralni sporazum o ograničenom razvoju nuklearne tehnologije sa 6 država, uz nadzor IAEA-e, u zamjenu za postepeno dizanje sankcija. Tada je na čelu američke administracije bio demokrat Barack Obama. Trump 2018. donosi odluku o unilateralnom povlačenju iz sporazuma, za koji je u kampanji govorio da nije dobar, ali nije ponudio bolji, već je obnovio stare i nametnuo nove sankcije, čak zaprijetivši i sekundarnim sankcijama evropskim firmama čije države nastoje ostati u sporazumu. Kakvo je to međunarodno pravo – to je čisto nasilje. Kada Iran i dalje u granicama mirnodopske proizvodnje počinje ubrzano povećavati proces obogaćivanja uranija, dolaze nove sankcije, a ustrašeni Evropljani ne smiju ništa osim pozivati Teheran da i dalje poštuje sporazum iz kojeg su se SAD povukle i još nametnule sankcije. Sve završava ilegalnim ubistvom na tlu druge suverene države. Gdje je kraj? Tamo gdje kažu Izraelci, čini se.