Možda najveću opasnost za rasipanje glasova među probosanskim strankama nosi Hadžikadićeva Platforma za progres. To je jedina među svim manjim strankama koja može osvojiti nešto veći broj glasova, slično kako je to prije dvije godine uradio Šepićev Nezavisni blok osvojivši više od 500 glasova. To što je Hadžikadićeva stranka svoje liste prijavila u samo dva gradska područja, i to ondje gdje stranke s hrvatskim predznakom osvajaju samo simboličan broj glasova, dokaz je na čije glasove računaju i kakvu pritom štetu mogu prouzročiti a da za sebe ne pribave nikakvu konkretnu korist. Hadžikadićevo odustajanje, slično kako je to učinio NiP, koji se preliminarno registrirao za izbore u Mostaru, ali nije predao svoje liste, moglo bi biti korisno kako za probosanske snage u Mostaru, tako i za njegov osobni imidž
 najmanje je dvostruka: male stranke s nekoliko desetina ili stotina osvojenih glasova neće moći ući u Gradsko vijeće (za to će im biti potrebno najmanje 1.500 glasova, a ako izlaznost bude veća, možda i više od 2.000), a Koalicija za Mostar 2020. i BH blok Mostar time će izgubiti možda i presudne glasove.</p>
<p>Patriotski, ali i razumski čin svakog glasača, koji ne želi da HDZ-ov koncept Mostara ostane kao prevladavajući, bio bi da ove stranke na predstojećim izborima zanemare, da računaju kao da ih uopće nema. Uloga malih stranaka u ovom trenutku samo je u funkciji pobjede HDZ-a i stranaka koje će s ovom strankom koalirati u Gradskom vijeću, odnosno u funkciji Mostara kao izmaštanog hrvatskog stolnog grada.</p>
<p>Na izborima za Skupštinu HNK u Mostaru manje nehrvatske stranke, koje danas nisu ni u Koaliciji za Mostar 2020, ni u BH bloku Mostar, osvojile su nešto više od 700 glasova prije dvije godine. S tolikom brojem glasova na predstojećim izborima ništa ne mogu postići, ali ti bi glasovi mogli biti iznimno važni za konačan rezultat. One manje stranke, koje su svjesne važnosti ovih izbora, a koje znaju da samostalno ne bi prešle izborni prag, mudro su se priključile koalicijama žrtvujući svoju “suverenost” za postizanje općeg uspjeha probosanskih snaga u Mostaru. Dio stranaka u dvjema probosanskim koalicijama, kada bi ponovili rezultate od prije dvije godine na izborima, ne bi uopće prešao izborni prag i njihovi bi glasovi propali. Naša stranka osvojila je prije dvije godina 2,81 posto glasova, Stranka za BiH 1,39 posto, BPS 1,06 posto, što je ukupno više od 2.500 glasova. U trenutnom odnosu snaga u Mostaru, to je ogromnih 2.500 glasova.</p>
<p>Možda najveću opasnost za rasipanje glasova među probosanskim strankama nosi Hadžikadićeva Platforma za progres. To je jedina među svim manjim strankama koja može osvojiti nešto veći broj glasova, slično kako je to prije dvije godine uradio Šepićev Nezavisni blok osvojivši više od 500 glasova. To što je Hadžikadićeva stranka svoje liste prijavila u samo dva gradska područja, i to ondje gdje stranke s hrvatskim predznakom osvajaju samo simboličan broj glasova, dokaz je na čije glasove računaju i kakvu pritom štetu mogu prouzročiti a da za sebe ne pribave nikakvu konkretnu korist. Hadžikadićevo odustajanje, slično kako je to učinio NiP, koji se preliminarno registrirao za izbore u Mostaru, ali nije predao svoje liste, moglo bi biti korisno kako za probosanske snage u Mostaru, tako i za njegov osobni imidž i poziciju vlastite stranke među glasačima na nekim budućim izborima. /M. Sokolija/</p>
<h4 class=)
Prethodni članak
IZBORI U MOSTARU: Masovni izlazak kao temeljni preduvjet za pobjeduSljedeći članak
SERGEJ ŠOTRIĆ: Ljubav obavezuje – glasaj za Mostar
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA