Danas su u Orijentalnom institutu Univerziteta u Sarajevu predstavljena dva prošlogodišnja izdanja iz oblasti historije i osmanistike autorice dr. Fazilete Hafizović, i to Kliški sandžak od osnivanja do početka Kandijskog rata (1537-1645) i Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina oslobođenih od Mletačke Republike 1701. Godine objavljen u suizdavaštvu sa Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i SKD Prosvjeta Republike Hrvatske. O knjigama su govorili dr. Muamer Hodžić, Azra Gadžo Kasumović i dr. Fazileta Hafizović

Knjigu Kliški sandžak od osnivanja do početka Kandijskog rata (1537-1645) predstavio je dr. Muamer Hodžić. Kliški sandžak, jedna od administrativnih jedinica u Osmanskom Carstvu, osnovan 1537. godine, obuhvatao je veliko područje zapadne Bosne i dosta veliki dio Dalmacije, čiji su dijelovi osvojeni već početkom XVI stoljeća. Zvanično je ukinut 1826. godine, u sklopu reformi izvedenih u administrativnom uređenju evropskog dijela Carstva. Međutim, najveći dio Dalmacije izgubljen je krajem XVII stoljeća, neki dijelovi početkom XVIII stoljeća, tako da je sandžak svoje ukidanje dočekao sa dosta smanjenom teritorijom u odnosu na onu koju je imao u vrijeme uspona.

Tromeđa Osmanskog i Habsburškog Carstva i Mletačke Republike

Kliški sandžak je cijelo vrijeme svoga postojanja predstavljao pogranično područje – serhad, i ta je činjenica odredila njegovu organizaciju i funkcioniranje. Triplex confinium, tromeđa Osmanskog i Habsburškog Carstva i Mletačke Republike, faktor je koji se osjećao i u ratu i u miru. Sandžaku je u planovima Osmanskog Carstva bila namijenjena uloga tampon-zone, s ciljem održavanja situacije kakva jeste u primorskom dijelu, te korištenja prilika da se teritorij povremeno ipak malo proširuje. Osmanlije nisu imale kuda ići dalje zapadnije, došli su do samih obala Jadranskog mora, a dio kojega su zauzimali neki primorski gradovi sa uskim zaleđem ostavili su u vlasti Venecije. Vjerovatno je da su sultan i njegovi saradnici procijenili da bi ih njihovo osvajanje u korist Osmanskog Carstva koštalo puno više nego što biše oni donijeli. Zato su osvajanja išla sjeverno, i tu je Kliški, a kasnije i Krčki sandžak, služio kao baza i polazišna tačka.

Međutim, već krajem XVI stoljeća događaji su sve manje i manje tekli prema zacrtanim planovima, tako da se situacija pretvorila u borbu za opstanak i odbranu teritorija. U međuvremenu dogodile su se mnoge promjene, a jedna od najznačajnijih bila je kretanje i preseljavanje stanovništva, migracije, koje su, bilo da su provedene silom, bilo po vlastitom izboru, u potpunosti izmijenile demografsku sliku na velikom prostoru ovog i susjednih sandžaka.

Autorica je period koji je obuhvaćen istraživanjima podijelila na dvije cjeline: prvi period od osnivanja sandžaka do 1593. godine, odnosno Dugog rata (1593-1606.), vođenog između Osmanlija i Habsburgovaca, a započetog nakon poraza Osmanlija pod Siskom, te drugi period, od 1593. godine do početka Kandijskog rata 1645. godine. Na osnovu izvora osmanskog porijekla dat je pregled stanovništva i naselja ovog sandžaka, a posebna je pažnja poklonjena seoskom stanovništvu i seoskoj privredi, sa brojnim grafikonima koji prikazuju razvoj ove vrste naselja. Također je obrađeno i pitanje vlaškog stanovništva, prema podacima više osmanskih popisa iz XVI i nešto manje iz XVII stoljeća.

Obilje dosad nepoznatih podataka

Knjiga „Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike 1701. godine“ predstavila je Azra Gadžo-Kasumović i predstavlja jedan u nizu osmanskih izvora, izuzetno značajnih za proučavanje naše prošlosti. Nastao je nakon potpisivanja mirovnog ugovora u Sremskim Karlovcima 1699. godine, te nakon razgraničenja na samom terenu 1700. godine. Radi se o dijelovima teritorija, koje je bila zauzela Mletačka Republika, ali koje je, prema odredbama Ugovora, bila obavezna vratiti Osmanskoj Državi. Kako je u naslovu i navedeno, to je bio prostor sandžaka Krka (razgraničenje je i počelo sa tromeđom Debelo Brdo, iznad Knina), zatim Klisa i Hercegovine. U sandžacima Krka i Klis upisan je samo stvarni granični pojas, dok su u istočnoj Hercegovini popisane i cijele nahije, koje zapravo nisu držali Mlečani. Međutim, one su tokom cijelog Morejskog rata ratno područje, čiji su dijelovi prelazili iz ruke u ruku, tako da popis ovdje stavlja tačku na tada konačno stanje.

Sami popis donosi obilje dosad nepoznatih podataka: novi administrativni ustroj, novi način finansiranja, novu vojnu šemu, razmještaj stanovništva, koje se povuklo iz Novog i Risna, najviše u okolicu Trebinja, i tome slično. Kao prvi popis nakon tako teškog rata on donosi i stanje objekata razne provenijencije: tvrđava, palanki, kula, mostova, do džamija, crkava, mlinova i slično. Na taj način vidi se stepen razaranja materijalne komponente. U defteru je takođe vidljivo i stradanje ljudskog faktora: mnoga sela su „pusta“, „bez ijedne kuće uzgor“, „u njemu već četrdeset godina nije moguće stanovati zbog crnogorskih razbojnika“, i tome slično.

Najveći je značaj ovog deftera, kao uostalom i svih ostalih historijskih izvora, u tome što će omogućiti da se prošlost ne oblikuje prema potrebama sadašnjosti, nego da se na njemu izgradi slika kakva odgovara stvarnosti, i tek tada povijest neće biti sluškinja nacionalizmu, bilo koje nacije.

Fotografije: Agencija Anadolija