fbpx

Istina je najjače oružje u rukama branilaca Krajine

Iza oslobađajuće operacije “Sana 95” nisu ostale ni porušene crkve ni masovne grobnice. Ostala je slobodna i oslobođena teritorija koja je danas u Unsko-sanskom kantonu, a na toj teritoriji su nakon oslobađanja otkrivene masovne grobnice s tijelima Bošnjaka, poručio je Ćuskić

 

Vijest o hapšenju generala komandanta 5. korpusa Armije RBiH Atifa Dudakovića i njegovih suboraca duboko je 27. aprila ove godine uznemirila krajišku javnost.

Tretiranje generala Dudakovića kao bjegunca, iako je on sve vrijeme bio dostupan pravosuđu Bosne i Hercegovine, koje ga sumnjiči za ratni zločin, uvrijedilo je njegove bivše suborce koji su ponovo stali uz svog komandanta.

Hapšenje Dudakovića i još 12 bivših pripadnika 5. korpusa Krajišnike je podsjetilo na rat i opsadu kada su agresori, služeći se lažima i podvalama, redovno plasirali vijesti o pokolju srpskog stanovništva u Bihaću i nabijanju glava na kolčeve uz Unu. Sud BiH nije prihvatio zahtjev Tužilaštva BiH za određivanje pritvora Dudakoviću i ostalima, pa su oni 29. aprila pušteni da se brane sa slobode.

KRAJINA U ŠOKU

Temeljne boračke organizacije s područja Unsko-sanskog kantona, povodom hapšenja Dudakovića i ostalih pripadnika 5. korpusa ARBiH, održale su hitnu sjednicu na kojoj su podržali svog bivšeg komandanta, prijatelja i velikog heroja čijim je zaslugama opstala Krajina, koja je držana pod opsadom Vojske RS i ostalih srpskih vojnih i paravojnih formacija.

“Već 23 godine pokušava se dokazati krivnja generala Dudakovića i krivica 5. korpusa. Izmijenili su do sada tri-četiri tužioca i nisu uspjeli nikakve dokaze pronaći. Ovo je novi napad na časni 5. korpus i na najčasnijeg među generalima – Atifa Dudakovića. Kod nas nije bilo koncentracionih logora, naredbi o strijeljanju niti bilo čega drugog što bi upućivalo na zločine”, rekao je Almir Tutić u ime Koordinacije temeljnih boračkih udruženja

Ale Hošić, predsjednik Organizacije RVI Unsko-sanskog kantona, smatra da agresori uvijek traže reciprocitet i balans kada je riječ o žrtvi i zločinima, a da je istraga protiv Dudakovića i ostalih samo novi dokaz takvog odnosu i stanja unutar pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine.

“Atif Dudaković je častan čovjek i borac, zato moramo učiniti sve da mu pomognemo u ovoj situaciji. Spominje se i državno tužiteljstvo, koje je donijelo određeni zaključak da se mora sa svih strana određen ili jednak broj ljudi optuživati i procesuirati. Mi ne možemo to prihvatiti jer je Armija Republike BiH branila ovu zemlju i sve njene građane i, naravno, nije činila zločine za razliku od drugih armija koje su bile na području Bosne i Hercegovine”, istakao je Hošić.

Iako je Tužilaštvo BiH, na prijavu sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, još od 2006. godine vodilo istragu protiv generala Dudakovića, nije uspjelo pronaći nikakve dokaze da je on naredio činjenje zločina nad srpskim stanovništvom tokom operacije “Sana 95”, u kojoj su oslobađane okupirane teritorije Bosne i Hercegovine na području Sanskog Mosta i okoline.

“Šokiran sam hapšenjem generala Atifa Dudakovića i pripadnika 5. korpusa Armije BiH, čijim je zaslugama na tadašnjem Bihaćkom okrugu spriječen genocid sličan onom u Srebrenici i ostalim stratištima Bošnjaka širom Bosne i Hercegovine”, izjavio je ministar za boračka pitanja USK Dževad Malkoč.

Na skupu podrške Dudakoviću i ostalim osumnjičenim komandantima i oficirima iz sastava 5. korpusa, održanom 30. aprila u Bihaću, mlada krajiška glumica Erna Begatović pročitala je sjećanja Dike Bejdić, ratne reporterke, koja se uvjerila u slavno i časno komandiranje generala.

“Meni su se vratile slike s ratišta, gdje si svojom hrabrošću dizao moral gladnim i promrzlim borcima. Nikada nisu vidjeli strah u tvojim očima. Tvoja odlučnost i vjera u pobjedu je davala snagu. Vjerovali su ti i išli za tobom. Oni su, opet, svojom vjerom davali tebi snagu da budeš takav kakav jesi; odlučan, snažan, hrabar, nepobjediv! Nisi dozvolio ostvarenje autonomaške ideje i borio si se do zadnjeg daha sa izdajnicima svoga naroda koji su imali podršku agresorskih snaga. Nisi se kolebao ni kada je agresor bio u predgrađu Bihaća, kada je međunarodna zajednica tražila odlaganje oružja i demilitarizaciju Bihaćkog okruga. Da nije bilo tvoga ‘Ne!’, Bihać bi se kupao u krvi i doživio sudbinu Srebrenice.

Tvoje vojničke sposobnosti i način ratovanja izučavaju u svijetu. Priznali su ti i čestitali čak i tvoji neprijatelji. (…) Borio si se i za Aerodrom u Zadru kao i u Bihaću. Nikada nisi okaljao vojničku uniformu i čast oficira. Bio si uvijek na strani nevinih. Domoljub i patriota. Nikada nacionalista. Imao si u najbližem okruženju u Komandi Korpusa i Acu Mrenicu, i Vinka Pavića i Slovenca Vinčara, Slavka vozača i brojne srpske porodice koje si i u ratu posjećivao i nudio svoju pomoć i zaštitu. (…) Istine se ne bojiš, znam. Ali se ja bojim laži i tužilaca koji ne razlikuju osvojeno i oslobođeno, zaštićenih svjedoka, montaža i neznalica, ljudi koji su prodali vragu dušu.”

ODBRANA NIJE ISTO ŠTO I OPSADA

Da je u Bihaću 1992. godine, uprkos tome što su agresorske granate ubijale žene, djecu i starce, postojala multietnička država Bosna i Hercegovina, posvjedočio je gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić, koji je bio pripadnik 5. korpusa.

“Ubijena su djeca u Midžića mahali, njih četvero. Ubijena su djeca na Vinci zajedno s djedom. Ubijani su pacijenti bihaćke bolnice, kidali su djeci našoj noge i ruke. Gladovali smo i bili iscrpljivani 1.200 dana u okruženju. Nismo imali nikakve osvajačke ambicije niti smo pravili koncentracione logore. Ima naredba iz 1992. godine, od generala Ramiza Drekovića, koju sam lično vidio, gdje piše da se ne smije ni jedan građanin grada Bihaća nasilu otjerati da ide u razmjenu. A sada smo dovedeni u situaciju da branim dostojanstvo generala Dudakovića, ali i da branimo dostojanstvo naše borbe”, rekao je Fazlić.

Brigadir Mirsad Selmanović, načelnik štaba 5. korpusa i ratni saradnik generala Dudakovića, kazao je da nijedan pripadnik Petog korpusa ARBiH nije procesuiran u Hagu. “Ni jedan vjerski objekt nismo srušili, nismo vršili strijeljanja. Moj zamjenik bio je Aleksandar Mrenica. Naša je bolnica, iako su bolnice zaštićene svim ratnim konvencijama, prošla gore nego ijedan bunker na prvoj crti odbrane. Ni u jednom bunkeru nije poginulo 17 ljudi, a u bolnici je ubijeno 17 ljudi od direktnih pogodaka artiljerijskih oruđa. Blizu te bolnice nije bilo vojnog cilja na tri kilometra. Znači, direktno je gađana.

Šta je opet poenta? Hipokratova zakletva regulira ponašanje ljekara. Pa ratni predsjednik RS Radovan Karadžić bio je ljekar, on nije poštovao ni struku, ni nauku, ni politiku, niti međunarodno ratno pravo, ni Ujedinjene nacije. Mi smo izvodili borbena dejstva protiv ljudi koji su nas napadali iz raznih oružja i oruđa, a oni su strijeljali civile. Svi to znamo i 5. korpus je bio svijetla tačka vojne organizacije i izvođenja borbenih dejstava na cijelom Balkanu, i to je Hag potvrdio”, naglasio je Selmanović.

Bivši komandant 1. korpusa Armije RBiH general Nedžad Ajnadžić došao je u Krajinu da podrži Atifa Dudakovića i njegove suborce u borbi za istinu.

“Poštujemo institucije ove države, Sud i Tužilaštvo BiH, ali želimo da one rade bez pritisaka, jer istina jeste bosanskohercegovačka prednost i vrijednost za koju se snažno zalažemo. Borci 5. korpusa nisu okupirali, ni ubijali, niti pravili genocid”, poručio je Ajnadžić.

Nekadašnji komandant 7. korpusa general Fikret Ćuskić naglasio je da su borci Armije RBiH i njenog 5. korpusa ovo poniženje dočekali zato što je njihova borba bila veličanstvena i pravedna, te najbolji primjer kako mala operativna jedinica, u uvjetima potpunog okruženja, može uspješno voditi borbu protiv tri agresora, iz koje kroz operaciju “Sana 95” izlazi kao briljantni pobjednik.

“To je osnovni razlog zašto su general Atif Dudaković i njegovi suborci postali meta, jer treba izjednačiti pobjednika s poraženima, agresora s borcima za slobodu i opstanak. Iza oslobađajuće operacije ‘Sana 95’ nisu ostale ni porušene crkve ni masovne grobnice. Ostala je slobodna i oslobođena teritorija koja je danas u Unsko-sanskom kantonu. A na toj teritoriji su nakon oslobađanja otkrivene masovne grobnice s tijelima Bošnjaka”, naveo je Ćuskić.

Čovjek koji je prvi stao na čelo 5. korpusa Armije RBiH bio je general Ramiz Dreković, koji je podsjetio kako su Krajišnici uvijek ponosno koračali kroz sva životna iskušenja i iz njih uvijek izlazili kao pobjednici. Uvjeren je da će tako biti i s Dudakovićem i njegovim suborcima.

“Trebamo vjerovati u našu državu i njene pravosudne institucije i nadam se da ni Sud ni Tužilaštvo BiH neće dozvoliti nikakvu vrstu pritisaka, jer nama je stalo do pravde zato što se mi pravde ne plašimo i ona je uvijek bila na našoj strani”, rekao je Dreković.

Na kraju skupa podrške obratio se legendarni komandant, pukovnik Armije RBiH Hamdija Abdić Tigar, koji je hiljade okupljenih podsjetio na važnost jedinstva. “Mi smo snaga koja je izdržala sve udare. Odbacimo stare sumnje, umjesto toga, radimo vrijedno, kako najbolje znamo, svjesni da naš život i naša smrt pa i naša sudbina nisu u njihovim već u Božijim rukama. Bosna nije samo parče zemlje na Balkanu. Za mnoge od nas, Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno. General Dudaković je naša svetinja i simbol odbrane i zato s ponosom kažemo da je njegova ‘sila nebeska’ uz njega kao što je bila i tokom najtežih godina opsade i odbrane.

Borci 5. korpusa nemaju razloga ni pred kim poginjati glavu i s ponosom stojimo iza djela našeg komandanta i njegovih suboraca. Ovo s procesuiranjem očito je politička priča i vidimo da se mnogi ustručavaju stati iza boraca koji su branili sve narode ove zemlje. Mi koji nismo ubijali civile, mi koji smo se branili, mi koji smo pružili otpor od nas daleko nadmoćnijoj sili i potukli je svojom hrabrošću i ljubavi prema domovini, mi smo pobjednici proteklog rata, a neko želi preokrenuti historiju i od nas napraviti zločince. Neće u tome uspjeti ma koliko nas proganjali, na nas lagali, hapsili nas i podmetali nam”, poručio je Hamdija Abdić Tigar na skupu na kojem je ponovljeno da Atif Dudaković nije Ratko Mladić, komandant Vojske RS, da se krije po štalama.

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI