Mlade, posebno one visokoobrazovane, moramo probuditi iz zone komfora. Oni moraju biti svjesni da odlaskom iz domovine ne nestaju svi njihovi problemi i da nakon prelaska granice ne trebaju prekinuti sve veze s Bosnom i Hercegovinom. Da su mladi i obrazovani Irci razmišljali u tom smjeru, danas bi Republika Irska bila pusta, s veoma lošom ekonomijom. Oni su, naprotiv, radili na svom usavršavanju i vraćali se u domovinu s odličnim idejama koje su pokretale različite projekte u smjeru jačanja društvene zajednice
 koji imaju izuzetno dobro plaćene poslove, i za njemački standard, mogao sam zaključiti da je traženje izazova izvan mjesta svog življenja sasvim normalna pojava i u dobro razvijenim društvima. Stoga, ne treba čuditi što i u našoj zemlji ima značajan broj onih koji imaju tendenciju za odlazak izvan domovine. Ono što predstavlja problem jeste ofanzivna kampanja u smjeru motiviranja mladih za odlazak. Posebno je nerazumljivo da je nekome stalo da propagira odlazak u jednom smjeru bez tendencije za povratak nakon nekog vremena.</p>
<p>Jedna od najvećih dijasporalnih zajednica u svijetu jeste irska, koja je u više navrata doživjela masovna iseljavanja iz svoje zemlje. Prema podacima iz istraživanja koje je provelo Evropsko vijeće za vanjske odnose, samo u toku 1988. godine Republiku Irsku napustilo je čak 70.600 građana. Tokom devedesetih godina prošlog stoljeća irske vlasti i nevladin sektor smišljali su strategije kako zaustaviti iseljavanje, ali i kako podstaknuti dijasporu da svoj kapital stečen izvan domovine usmjeri na jačanje države. Agencija “Enterprise Ireland” imala je zadatak animirati irske dijasporalne zajednice u smjeru otvaranja radnih mjesta u domovini, što je bio uspješan projekt, ali je ekonomska kriza 2008. godine opet utjecala na iseljavanje Iraca.</p>
<p>Prema podacima Evropskog vijeća za vanjske odnose, zbog ekonomske krize, Republiku Irsku napustilo je čak 240.000 stanovnika. Republika Irska iseljavanje stanovništva nije shvatila tragično, već je i dalje radila na realiziranju raznih strategija s ciljem povezivanja s dijasporom. Brižan odnos prema dijaspori rezultirao je time da irska dijaspora kontinuirano otvara radna mjesta u svojoj domovini i tako u veoma kratkom roku od zemlje iz koje se iseljava Irska postaje država u koju se useljava. Procjenjuje se da u Republici Irskoj živi oko 5 miliona stanovnika, a da u svijetu ima čak 70 miliona iseljenika i potomaka koji imaju snažnu vezu sa svojom domovinom.</p>
<p>Bošnjačka dijasporalna zajednica znatno je manja, ali definitivno ima izuzetno veliki potencijal, o čemu je napisan veliki broj analiza. Kada promatramo bošnjačku dijasporu, moramo napraviti razliku između onih koji van domovine žive više od trideset ili četrdeset godina i tek pristiglih u posljednjih desetak godina. Jasno je da se od starije generacije ne očekuje da pravi neke nerealne poteze, ali mladi Bošnjaci koji u posljednjih nekoliko godina odlaze u države Zapadne Evrope moraju imati tendenciju povratka u zemlju svog porijekla. U Republici Irskoj se na iseljavanje gledalo kao na nužnost iz koje se mogu izvući pozitivni efekti. Zbog čega onda mi ne promijenimo pristup prema problemu iseljavanja stanovništva?</p>
<p>Mlade, posebno one visokoobrazovane, moramo probuditi iz zone komfora. Oni moraju biti svjesni da odlaskom iz domovine ne nestaju svi njihovi problemi i da nakon prelaska granice ne trebaju prekinuti sve veze s Bosnom i Hercegovinom. Da su mladi i obrazovani Irci razmišljali u tom smjeru, danas bi Republika Irska bila pusta, s veoma lošom ekonomijom. Oni su, naprotiv, radili na svom usavršavanju i vraćali se u domovinu s odličnim idejama koje su pokretale različite projekte u smjeru jačanja društvene zajednice. Irci koji su se trajno iselili odlučili su se da u saradnji s vlastima i nevladinim sektorom otvaraju radna mjesta. Ne bi to bilo moguće da su irske vlasti, mediji i stanovnici stvarali negativnu atmosferu i iseljavanje shvatali kao potpuni slom. Oni su problemima pristupali racionalno, a iseljavanje su promatrali kao nužan proces koji neće trajati vječno. Primjena “irskog modela” nije nikakav magični štapić koji će odmah usporiti migracione procese i donijeti blagostanje u bosanskohercegovačko društvo, već strategija koja je urodila plodom i vrijedi iz nje uzeti pouke. Iz irskog dijasporalnog iskustva podjednako mogu imati korist dijaspora i domovina, stoga vrijedi ozbiljno analizirati kako je Republika Irska postala jedna od najpoželjnijih useljeničkih destinacija u Evropi.</p>
<p> </p>
<p><strong> </strong></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
