Nakon duge šutnje na muzičkoj sceni, nastupila je prava diskografska ofenziva bosanskohercegovačkih stvaralaca

Bosanskohercegovačka muzička scena polako se budi, i to, skoro bismo rekli, iz komatoznog stanja. Ako samo napravimo bilancu u posljednjih nekoliko mjeseci, evo kako izgleda saldo.

Prvo se oglasio legendarni regionalno najuspješniji reper Edo Maajka, pravim imenom Edin Osmić, rodom iz Brčkog, jedno vrijeme lociran u Jeruzalemu, a sada u Zagrebu, sa svojim možda ponajboljim radom uopće, CD /  LP-ijem Put u plus. Vođa sada hibernirajuće sarajevske pop atrakcije “Erogene zone” Almas Smajlović obasuo nas je u posljednjih nekoliko mjeseci s nekoliko promotivnih singlova – svaki bolji od boljeg – najavljujući za konac godine prvi samostalni diskografski uradak. A onda smo ovih dana skočili do “Kluba 1” na promociju jedanaestog po redu dugo očekivanog novog CD / LP-ija Šok i nevjerica (Dallas Records / Tropic) legendarnog “Zabranjenog pušenja”, ako se računa samo ova “zapadna frakcija” koju predvodi neumorni profesor Sejo Sexon krećući se između Zagreba i Sarajeva.

“ŠTUKE” OPET LETE

Ima toga još. Neumorni “Dubioza kolektiv” upravo finišira prvu zaista veliku englesku turneju gdje su sada tretirani kao veeeliki europski glazbeni kolektiv. Isto vrijedi i za američko-bosansku atrakciju koju pod nazivom “Kultur Shock” u jednom od najrokerskijih gradova u SAD-u, u Seatlleu, vodi neumorni Srđan Jevđević, koji je pustio (još jedan) koncertni album Live At Home na besplatno skidanje, a sve u korist sirijskih izbjeglica i onih s Balkana, dok mu turneja nosi karakterističan naziv “Unite Against Fascism (Again)”. Zanimljiva je to praksa – grupe ostavljaju svojim fanovima da biraju – albumi su dati na besplatno skidanje s različitih digitalnih platformi, ali onda se stvar zakotrlja, tu su i luksuzne CD verzije, potom sve traženiji LP-iji i koješta još na prodaju, da se i ne govori o koncertima na kojima onda publika pjeva pjesme od prve do posljednje. I to ne samo u Zagrebu ili Ljubljani, da o nastupima na festivalu “Exit” u Novom Sadu niti ne govorimo, nego kad su Srđan Jevđević i njegovo veselo društvo u pitanju, i u Bugarskoj, Stambolu i kojekuda još, a kod “Dubioze kolektiva” i šire.

Na koncu, ono što su svi čekali s beskrajnim strpljenjem jeste najava da su se Dino Šaran i društvo mu “Letu štuke” konačno prenuli iz obamrlosti i da će se do kraja godine pojaviti njihov četvrti studijski, a peti po redu album pod nazivom Topla voda. Prve su reakcije na njihove recentne koncertne istupe skoro pa euforične (Split, Zagreb), jer od njih smo očekivali novi studijski uradak sve do skoro pa početka ovog desetljeća. A znamo da se regionalno radi o jednoj od najvažnijih rock formacija, čiji se vođa, pjevač i autor Dino Šaran potpisuje i na albumima gomile drugih izvođača, sve do drugarice Severine Kojić, a da pri tomu nikada nije isporučivao bofl robu i uvijek se držao visokih autorskih standarda.

Sada nas čeka, barem kako najavni siglovi sugeriraju, nešto suvremenija pop produkcija s naglaskom na šire elektronički generiranom zvuku, za što je zadužen klavijaturista i aranžer Bojan Ahac, još jedan iz plejade novih stvaralaca na sarajevskoj / bosanskohercegovačkoj rock i jazz sceni. Dakle, bit će balada, ljubavnih pjesama, trpkih socijalnih i političkih komentara, zanimljivih rima i poezije, te kolaboracija s drugim formacijama i izvođačima – barem time nas je ovo veselo društvo do sada znalo obradovati u velikim količinama.

Na kraju ovog summa summarum da kažemo i da se jedan od najoriginalnijih agregata bosanskohercegovačke muzičke scene, grupa koju je godinama pod nazivom Nervozni poštar vodio doktor medicine Fadil Šabović, koncem prošle godine oglasila albumom Nervozni poštar 2017, u kojem uz pjesme ovog izvanrednog autora punih duhovitih obrta i na neobičan način iskazane ljubavi spram Bosne, figurira pjevač Nusret Nuki Doličanin. Nazočimo nastavku nečega što je na tragu pjesama Šeher Sarajevo, slatki domu moj, Mi smo drvosječe, Salko dinamitaš, Zapamti, ja sam gazda i druge.

Nažalost, nema više genijalne teškometalne gitare Nikole Mitrovića (inače i sjajnog graditelja instrumenata) i snažnog bubnjara Šukrije Arslanagića jer su preselili na onaj svijet, ali aktualna postava “Nervoznog poštara” pokazuje znatne izvođačke potencijale koje je ova grupa prezentirala i na koncertima, dok dr. Fadil Šabović, sada samo u ulozi glavnog autora, iznova potvrđuje našu tezu da je jedan od ključnih ljudi sa sarajevske / bosanskohercegovačke muzičke scene, posebno da je prvak u onome što je sam okrstio kao “folkenrol”.

“ŠOK I NEVJERICA”

Vraćamo se aktualnom izdanju “Zabranjenog pušenja”, koje nas je na CD / LP-iju Šok i nevjerica obradovalo s proširenom postavom grupe i s četrnaest novih pjesama. Kako je znano, Sejo Sexon bio je u ovih nekoliko godina otkako smo čekali novi uradak sarajevsko-zagrebačkog odvojka “novoprimitivne akademije” višestruko vrijedan, samo da se ne misli da je od onih koji čekaju da im inspiracija padne s grane jednom u nekoliko godina. Treba samo preslušati dva sjajna albuma Kad procvatu behari (2011 ) i recentni Ah, što ćemo ljubav kriti zbora koji pod nazivom “Shaderwan Code” djeluje pri Islamskom kulturnom centru u Zagrebu, dajući sevdalinkama, ilahijama i kasidama suvremeno, ali krajnje ukusno pakiranje.

Radio je i za film s uspjehom, a sada su u tijeku i pripreme za novi film u kojem bi trebalo “opjevati” avanture legendarnih heroja s novoprimitivne scene Pišonje i Žuge. Diplomirao je povijest na Zagrebačkom sveučilištu obradivši kao temu upravo “novi primitivizam”.

E, sada nova ploča. Sastav je proširen, u grupu je došla šarmantna alt-saksofonistica, flautistica, klavijaturistica i kopjevačica Lana Škrgatić, koja je donijela nešto od onog šmeka ranog “Pušenja”, kada je u grupi na istim instrumentima figurirao Ognjen Ogi Gajić, danas jedan od istaknutih američkih medicinskih znanstvenika (eto dokle smo došli – novi primitivci kao znanstvenici i profesori), dok na drugoj strani prošireni line-up uključuje i električnu violinu odličnog Roberta Boltižara. Sejo Sexon oduvijek je bio inteligentan igrač na rock-sceni, pa iako sam autor s rešpektabilnim opusom, rado surađuje s drugima – i na autorskom planu i kao prednji čovjek grupe, tj. glavni pjevač.

Pa su tu i drugi tekstopisci, a i članovi grupe koji će mu pripomoći u pisanju pjesama koje se i dalje drže onog osnovnog storytelling narativa kakvog su oduvijek zastupali, s naglaskom na sudbinama malih ljudi koje ovo teško vrijeme melje u komadiće. Uz one neophodne dodatke ironije i sarkazma, okrenutog prvo spram samih njih, a onda i svega oko nas, pridružuju im se i “spoljni suradnici”. Mlada tuzlanska reperka u usponu Sassja blista u Kupi nas Ali, dok se grupi u otvarajućoj Svjetla Sarajeva pridružuje Damir Imamović. Lana Šehović će u nekoliko navrata odlično kontrastirati ne samo instrumentalistički nego i vokalno prednjem čovjeku sastava Seji Sexonu Suli, oliti profesoru Davoru Sučiću.

Ne mislim da je ovo nešto najbolje što su Sula i šareno mu društvo izbacili (uostalom, teško je dobaciti do visina koje je dotakao dvostruki LP Dok čekaš sabah sa šejtanom), ali da se radi o solidnom uratku, tu nema sumnje, što će reći da nakon preslušavanja ploče nećemo poludjeti, što nam se redovito dešava u posljednje vrijeme kad stavimo u CD player (ili na gramofon – i tu staromodnu spravu za reproduciranje zvuka imamo) njihove škrabotine.