Blokira li RS sve reforme vezane za NATO integraciju, Bošnjaci trebaju redefinirati svoju odbrambenu politiku. Vjerovatno bi se, u tom slučaju, fokus trebao usmjeriti ka dosljednoj implementaciji Zakona o odbrani BiH i formiranju rezervnih sastava OS BiH ondje gdje je to moguće, kako bi dio OS koji je lojalan ustavnopravnom poretku zemlje mogao nastaviti razvijati svoje kapacitete nezavisno od političke volje onih koji to nastoje spriječiti
 o vojnoj neutralnosti RS-a. Krajnji domet ove rezolucije već je poznat. Ona će imati isti onakav utjecaj koliko je Dodikov referendum o pravosuđu imao utjecaja na rad Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine. S obzirom na njene ništavne efekte, kako u pravnom, tako i u praktičnom smislu, jasno je da ova rezolucija nije namijenjena za RS, već isključivo za potrebe SNSD-a. Referendum o neovisnosti, od kojeg je Dodik morao odustati, bio je jedina supstanca u njegovim izbornim kampanjama, tako da je morao ponuditi neku alternativu. Iako rezolucija ne izgleda uvjerljivo, Dodik praktično više nema manevarskog prostora i njegove su opcije veoma sužene. Ako izostanu afektivne reakcije iz Federacije BiH i medijska histerija, vjerovatno će ova rezolucija imati mlak efekt na glasačko tijelo u RS-u. U tom slučaju, Dodik će biti primoran da ponovo verbalno eksploatira referendum kako bi probao ostvariti izborni rezultat naredne godine.</p>
<p><strong>NAJVEĆI SRPSKI BAJA VUČE POSLJEDNJEG KECA IZ RUKAVA</strong></p>
<p>Posljednji potezi koje Dodik čini mogu se interpretirati kao jasni signali političke nemoći. Iako novcem građana RS-a plaća višemilionske iznose za finansiranje beskorisnih diplomatsko-trgovinskih predstavništava ovog entiteta u inostranstvu, njegovi međunarodni kontakti sveli su se na ruskog ambasadora u BiH. Nalazi se pod sankcijama SAD-a, a evropske zemlje čekaju povod da se ovim sankcijama pridruže, taktizirajući da li da to urade tokom izborne godine. SNSD je usvajanjem ove besmislene i gotovo očajničke rezolucije potvrdio da je riječ o stranci s najmanjim koalicionim potencijalom u zemlji, a vjerovatno i u čitavoj regiji. Izuzev sićušnih socijalista u RS-u, SNSD nema saveznika u onome što radi. Činjenica da Dodikovu rezoluciju nije podržala srpska opozicija u RS-u govori o tome koliko je Dodik ostao usamljen u svojim političkim avanturama, bez obzira na to koliko se trudio da medijski racionalizira svoje poteze.</p>
<p>Pristupanje međunarodnim institucijama, odnosno vojnim savezima, prema Ustavu BiH, u isključivoj je nadležnosti državnih organa, u ovom slučaju Predsjedništva BiH. Ovaj kolektivni državni organ usvojio je još 2002. godine strateški dokument u kojem se jasno određuju dva primarna vanjskopolitička cilja, a to su članstvo BiH u NATO-u i Evropskoj uniji. Tadašnji član Predsjedništva iz RS-a Borislav Paravac potpisao je taj dokument, potvrdivši opredijeljenost Srba u BiH za članstvo u najsnažnijoj političko-vojnoj organizaciji na svijetu, čime bi se osigurali dugotrajan mir i stabilnost u zemlji.</p>
<p>Milorad Dodik također je potvrdio ovo opredjeljenje 2005. godine, podržavši glasovima SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH odluku o Akcionom planu za članstvo u NATO. Rezolucijom o vojnoj neutralnosti RS-a Dodik ponovo ilustrira koliko njegova politika nije konzistentna, niti s onim što radi, niti s onim što govori. Ako bi zaista htio biti dosljedan svojim političkim opredjeljenjima i pratiti Srbiju u odabiru strateških vojnih saveza, Dodik bi hitno morao finansijski i politički podržati proširenje misije BiH pri NATO savezu u Bruxellesu, jer je upravo to Srbija nedavno uradila sa svojom misijom u Bruxellesu.</p>
<p><strong>KAKO PREDUPRIJEDITI NOVI GENOCID</strong></p>
<p>Poznajući Dodikovu političku doktrinu, može se zaključiti da je retorika o vojnoj neutralnosti namijenjena samo ostrašćenim nacionalistima na čije glasove Dodik računa naredne godine, dok će on nastaviti podržavati NATO reforme na svim nivoima vlasti, kao što je to radio i do sada. Stoga, nije za očekivati da će ova rezolucija zaista utjecati na tok reformi koje ionako idu veoma sporo.</p>
<p>Ovom rezolucijom, međutim, Dodik šalje poruku svima u Bosni i Hercegovini da politički dogovori sa srpskim liderima ne važe jer ih oni svakog časa mogu unilateralno poništiti. Ovaj pristup vječitog dogovaranja već dogovorenog ima za cilj zaustaviti sve reformske procese u zemlji. Međutim, takvo političko ponašanje ima i cijenu koja, u konačnici, može biti veoma visoka. Ako bi RS, u slučaju da se SNSD-u u ovoj političkoj avanturi pridruži i opozicija, zaista otišla tako daleko da unilateralno blokira sve reforme vezane za NATO integraciju, to bi moglo otvoriti dva nova procesa. Prvi se odnosi na to da bi politički lideri NATO zemalja mogli postati odlučniji u odluci da podrže NATO reforme u BiH putem političkih pritisaka, što bi, u konačnici, dovelo do ubrzanog članstva BiH u ovom savezu. Drugi scenario jeste da, u nedostatku NATO perspektive, Bošnjaci redefiniraju svoju odbrambenu politiku. Vjerovatno bi se fokus s NATO integracija usmjerio ka dosljednoj implementaciji Zakona o odbrani BiH i formiranju rezervnih sastava OS BiH ondje gdje je to moguće, kako bi dio OS koji je lojalan ustavnopravnom poretku zemlje mogao nastaviti razvijati svoje kapacitete nezavisno od političke volje onih koji to nastoje spriječiti.</p>
<p>Uzevši u obzir činjenicu da se balans naoružanja u regiji znatno izmijenio, uglavnom zbog intenzivnog naoružavanja Srbije i Hrvatske, ukupni kapacitet OS BiH mora biti takav da u relativnom odnosu na vojne kapacitete susjednih zemalja pruža osnove za efikasnu odbranu države. Narod nad kojim je izvršen genocid ima historijsku odgovornost da uradi sve što može kako se tako nešto ne bi ponovilo. BiH ne može biti neutralna ako graniči s državama koje se intenzivno naoružavaju, a istovremeno iskazuju pretenzije na dijelove bosanskohercegovačkog teritorija na kojima njihove etničke skupine čine većinu. BiH bi mogla pristati na neutralnost jedino u slučaju da su njena izdvajanja za odbranu mnogo veća od susjednih zemalja, ali to, za sada, nije realno. Jedini ozbiljan garant dugoročnog mira jeste NATO savez i zato je taj strateški cilj naše zemlje jednako važan za sve naše narode i sve građane. Čak i Dodik toliko zna, ali izgleda da mu je budućnost njegove političke karijere važnija od budućnosti njegovog naroda.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Zlatne žene DaljegošteSljedeći članak
Česma Neretva, a Zelengora avlija
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA