Praviš bosanski rječnik – nacionalista, organiziraš susrete studenata bosnistike kao prve takve vrste – nacionalista, ukažeš na općepoznate ali posebno zanimljive i važne činjenice o svome jeziku, književnosti, kulturi i tradiciji – nacionalista, otkriješ namjenski zatirane naučne istine o sebi i svojima, pri čemu uočavaš da su i oni drugi isto tako tvoji – nacionalista, raskrinkaš manipulacije i zablude, podmetnute neistine i ciljano kreirane laži – nacionalista, pomažeš obespravljenima da u svojoj zemlji svoj jezik (paradoksalno, ne?) uče u svojoj školi – nacionalista, i na kraju samo kažeš: “Evo me, tu sam!” – opet nacionalista. Ima da te nema, i to ti je
, odgovorim samo kratko da riječ <em>kava</em> nema u bosanskom.</p>
<p>– Aha. Pa, kad tako kažeš kafa, kažu da smo nacionalisti<em> – </em>na to će.</p>
<p>A, tu mi dođi, sam se mislim, i potom se podobro zamislim, da ne kažem zabrinem. Jer, naizgled bezazlena pitanja uvijek su krila mnogo više nego što bismo na prvi pogled i mogli pomisliti. Ovaj je put neko iz svježe jutarnje mirisne bosanske kahve uspio izgatati sabahzorski bošnjački taze nacionalizam. E, svašta!</p>
<p>Po varijanti <em>kava, </em>naravno, jasno nam je i odakle je gatara. Zato nisam ni pitao ko to mlade studente i buduće učitelje proglašava nacionalistima. Ustvari, nije me ni zanimalo. Ali, dokle više?</p>
<p>Praviš bosanski rječnik – nacionalista, organiziraš susrete studenata bosnistike kao prve takve vrste – nacionalista, ukažeš na općepoznate ali posebno zanimljive i važne činjenice o svome jeziku, književnosti, kulturi i tradiciji – nacionalista, otkriješ namjenski zatirane naučne istine o sebi i svojima, pri čemu uočavaš da su i oni drugi isto tako tvoji – nacionalista, raskrinkaš manipulacije i zablude, podmetnute neistine i ciljano kreirane laži – nacionalista, pomažeš obespravljenima da u svojoj zemlji svoj jezik (paradoksalno, ne?) uče u svojoj školi – nacionalista, i na kraju samo kažeš: “Evo me, tu sam!” – opet nacionalista. Ima da te nema, i to ti je.</p>
<p>Dobro, možebit su sve to pojedinačni ostrašćeni ispadi individualaca, ko zna šta se sve iza brda valja, nije to ništa bez neke, pripazi se ti – vele ti. Nije danas popularno da znaš ko si i šta si, pa eto ti.</p>
<p>Treba djelovati sistemski, organizirano, institucionalno. Nadasve pametno. I bit će kako Bog miluje.</p>
<p>Jest, jest. Jedina institucija direktno zadužena za pitanja maternjeg jezika pobrine se (u martu prošle godine) da na jednom simpoziju okupi sve relevantne istraživače naše lingvistike, normativistike, sociolingvistike, historije jezika, leksikografije, dijalektologije, pragmalingvistike i metodike nastave jezika i književnosti – i ko je, šta i kako u medijima o tome mogao čuti? Skoro niko, skoro ništa i nadasve nikako. A, za ono malo, pogađate?</p>
<p>– Tema skupa mogla je biti <em>(Bosanski) jezik i (bošnjački) nacionalizam – kaže nam za prethodno jedna “novinarka” (kojoj je, barem sudeći po njenom imenu i prezimenu, na posljednjem popisu stanovništva u rubrici jezik trebalo biti upisano bosanski – pri čemu ne mislim na onih 100.000 kojima isto tako stoji bosanski, a nisu Bošnjaci ili barem kažu da nisu).</em></p>
<p>U srcu Bosne proizvodiš najbolju domaću kahvu – mašallah, mašallah! Napiši na ambalaži BOSANSKA KAFA. Kahva? Ma, ni pod razno. Iako u prvoj rečenici u opisu tog proizvoda stoji:</p>
<p><em>Bosanska kafa je dio bosanskog identiteta</em> – i onda neko tabirenje o ćejfu. Opet, svašta!</p>
<p>Nego, ne rekoh li da se u naizgled bezazlenom najčešće krije mnogo više?</p>
<p><em>Pa, kad tako kažeš kafa… – </em>Ček’, ček’ malo.</p>
<p>Ovo ovdje <em>kafa</em> upotrijebljeno je nesvjesno?</p>
<p>Fala, doviđenja! Evo vam zlatnu ribicu – faćajte! Ispunit će vam taman tri želje. A ja odo’ na kafu!</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
ZLOČINCI I KULTURNO DRUŠTVOSljedeći članak
JEZIK I RACIONALIZAM
PROČITAJTE I...
U Srbiji srpski, u Hrvatskoj hrvatski, u Sarajevu zajednički
“Alija Isaković se, u najkraćem, zalaže za bosansku varijantu, i to na istoj onoj razini na kojoj se govori o hrvatskoj, odnosno srpskoj varijanti, protivi se tome da se govori o nekakvoj podvarijanti, međuvarijanti, “miješanoj” varijanti i sl. Da je to opravdano, pokazuje Isaković analizom bosanskog leksika. Naime, u Bosni i Hercegovini ne upotrebljavaju se mnoge riječi koje su specifične za srpsku (npr. hartija, dockan, šargarepa, sanduče, vaseljena, sem i sl.) odnosno za hrvatsku varijantu (npr. tvrtka, kazalište, tajnik, tjedan, sveudilj, vlak, krajobraz, skladba, a pogotovo to vrijedi za onaj dio leksika koji bi se, bez i kakve zle namjere, mogao nazvati 'ladanizmima', npr. opisanik, utjecatelj, uradak, razradba, procjemba, služnik itd.)”
UNITARNI JEZIK
Uvijek kad je bilo Bošnjana, Bošnjaka i Bosne, bilo je i bosanskog jezika. Pazite, samo u doba osmanske Bosne u našoj Banjoj Luci u jednom trenutku (šk. 1867/68.) više od 1.000 djece u školi je učilo bosanski jezik, a, recimo, u Livnu približno 400, dok u drugim našim gradovima ovaj broj premašuje nekoliko hiljada (npr., u Sarajevu više od 2.000, u Tuzli više od 4.000). Ako, pak, provjerimo koliki su ovi brojevi danas, nećemo se mnogo iznenaditi. I u Livnu, i u Banjoj Luci, to je nula, ili, kako bi matematičari to mogli reći, taj broj teži nuli