Kako god bilo, približavamo se Evropskoj uniji i treba pripomenuti da će se tražiti poštivanje svih manjinskih prava, pa makar bila ona i ekoseksualna. U centru svih problema neće biti pitanje poštujemo li ili izdajemo svoja vjerska uvjerenja i patrijarhalne svjetonazore, nego će pitanje biti poštujemo li sekularno i demokratsko uređenje države. Zabrinuti smo jer padamo na Sejdiću i Finciju, pa se pitamo šta će biti kada dođemo do LGBT prava.
, koja, po nekima, uz sprečavanje nasilja u obitelji i nad ženama, promovira i “neprihvatljivu rodnu ideologiju”, u Evropi se uveliko priča o novom pokretu pod nazivom <em>ekoseksualci</em>. U BiH se za to vrijeme osnivaju nove stranke, ljevica viče: “Ujedinjenje ili smrt”, došlo je proljeće, sat se pomjerio za jedan unaprijed, poplava nema, a ruski motoristi vraćaju se kući. Ekoseksualaca još uvijek nema na vidiku, ali drvna industrija u BiH u porastu je i bilježi pozitivne trendove.</p>
<p>Nije zezancija, ekoseksualci zaista postoje, kažu da ih ima čak 100 hiljada, da su u porastu i traže svoja manjinska prava. Riječ je o novom spolnom identitetu i žele da ih se prizna unutar LGBTQI populacije. Još uvijek nije jasno o čemu se ustvari radi, ali, prema prvim novinarskim izvještajima, ovaj se novi ljudski spol pari s drvećem i biljkama, a postoje i ekoseksualna vjenčanja. Kako to izgleda u zbilji, svakome je na maštu, ako si uopće želi priuštiti takvu vrstu mentalnih slika. Predvodnica pokreta tvrdi da su falusi posvuda u prirodi, a da se neki ekoseksualci vole valjati po blatu i tako doživljavaju seksualnu nasladu.</p>
<p>Hipici, newageri, uglavnom ekološki osviještena raja iz šezdesetih i sedamdesetih, voljeli su mirisati cvijeće i grliti drveće, govoreći da se tako stapaju s majčicom prirodom i da s njom žive u skladu. U kakvom je skladu s prirodom bilo konzumiranje sintetičkih droga radi navodnog širenja prostora svijesti i uopće slobode, još uvijek nije jasno, ali je zasigurno ostavilo posljedica po konzumente. Nova generacija otišla je dalje, ona ne želi samo grliti drveće, ona s njim vrši parenje i vjenčavanje. Šta će doći iza njih? Stvari se kreću prema predviđanjima futurista o nadolazećem svijetu androgina, ljudi bez spola, na koncu, ljudi bez emocija, bez duše.</p>
<p>Kako će to sve dočekati naši Bošnjaci, samo Bog Uzvišeni zna. Hoće li Bosna uopće dočekati da pred ulazak u EU propituje suptilne nijanse poštivanja manjinskih pitanja koje se tiču LGBT populacije, ili će morati štiti potencijal svoje drvne industrije od ekoseksualaca željnih parenja? Što ako nagrnu strani ekoseksualni turisti iz Evrope i krenu u eksproprijaciju našeg šumskog i biljnog svijeta? Sve je to zbunjujuće, svi ti složeni bosanski identiteti, nacionalni, konfesionalni, regionalni, evropski, pa onda još i rodni, spolni i na koncu doći će još i neki ekoseksualci da obljubljuju naše listopadne šume, da nam otimaju vjekovne bukve i hrastove, da se žene s našim dudevima. Niko više neće govoriti da je “neko došao po našu djecu”, već će se pribojavati da su došli po naše bagremove.</p>
<p>“Ne dirajte mi bagrenje, pod njima sam je ljubio”, pjevat će zaštitnici tradicionalnih ašik vrijednosti. A djeca se više neće penjati na komšijinu trešnju jer bi to neko mogao protumačiti kao seksualni napad. Ako će biti riječ o polaznicima mekteba, reći će da su pohotni islamski teroristi. Šta bi o tome mogla reći Marijana Petir, hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu koja je nedavno Bošnjake optužila za radikalizaciju? Naime, javnost je ostala uskraćena za informaciju da se gospođa rodila u jednom pitoresknom moslavačkom selu pod nazivom Mustafina Klada. Iz ovog podatka proizlazi mnoštvo ideja za razne ekoseksualne maštarije.</p>
<p>Ustvari, ništa nam nije više jasno, ali predosjećamo da su u pitanju neki novi identitetarni trendovi i da će se patrijarhalnom Bošnjaku, umjesto harema punog žena, nuditi onaj zamjenski – metar drva. Ne treba čuditi ako poneki patrijarhalni Bošnjak postane evroskeptičan, a u tome će im se zasigurno pridružiti i supruge koje bi se mogle uplašiti da će biti zamijenjene za drvnu građu.</p>
<p>Doći će do ozbiljnih poremećaja na berzi rada. Više neće biti najpoželjnije dobiti radno mjesto u “BH Telecomu”, već će se raja otimati da se zaposli u “BH šumama”. Jer, kad ovi ekoseksualci navale pa uđu u Romaniju, ima da piljevine bude posvuda. I, neće stati, ima da pile sve dok ne prodru u Šumadiju, pa će uzalud biti Vučiću nova srpska natalitetna politika.</p>
<p>Međutim, to nije sve. Komplikacije su moguće u svim mogućim smjerovima, jer ništa u Bosni nije jednostavno i, čim se sastavi, odmah se rastavi. Ekoseksualna zajednica među Bošnjacima mogli bi se podijeliti prije nego posve konzumiraju svoja bračna prava s okolnim drvećem. Ovo je još uvijek u domeni nagađanja, ali s popriličnom sigurnošću možemo pogoditi da bi ljevica mogla ustvrditi da je multiseksualna i da se bori protiv desnih etnoseksualaca koji prijete ugrožavanjem prava svih ekoseksualaca. Više neće postojati optužbe za fašisiziranje društva, već će biti na udaru oni koji bi društvo branili od ekoseksualnih pošumljavanja. Ljevica bi mogla predložiti i pravu agrarnu reformu i vraćanje na poljoprivredne zadruge u najboljem duhu bratstva i jedinstva s ostalim regionalnim grabovima i jasenovima.</p>
<p>Međunarodna zajednica mogla bi se, pritom, uključiti kao interseksualni faktor pomirenja među suprotstavljenim (s)polovima u društvu.</p>
<p>Kako god bilo, približavamo se Evropskoj uniji i treba pripomenuti da će se tražiti poštivanje svih manjinskih prava, pa makar bila ona i ekoseksualna. U centru svih problema neće biti pitanje poštujemo li ili izdajemo svoja vjerska uvjerenja i patrijarhalne svjetonazore, nego će pitanje biti poštujemo li sekularno i demokratsko uređenje države. Zabrinuti smo jer padamo na Sejdiću i Finciju, pa se pitamo šta će biti kada dođemo do LGBT prava.</p>
<p>Rješenje je nesumnjivo u poštivanju svih ljudskih prava i sloboda, ali ni malo heteroseksualnog pošumljavanja neće škoditi, zlu ne trebalo.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
No Music, No Country, No Lyrics… Nothing…Sljedeći članak
DUHANKESA MUSTAJ-BEGA LIČKOG
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo