Povodom godišnjice napada na Bošnjake prilikom bajramskog mirnog pohoda Šehitlucima u tzv. zapadnom dijelu Mostara objavljujemo reakciju Predraga Matvejevića, koji se tim povodom obratio lično papi Ivanu Pavlu II, pred njegov službeni odlazak u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Tekst je objavljen u „Oslobođenju“ 11. marta 1997. godine, a preuzet je iz beogradskog nedjeljnika „Vreme"
. Nažalost, ne čine to zbog zločina koji su počinjeni pod njegovim vođstvom, nego zato što u ratu koji je poveo nije i pobijedio. Pravoslavna crkva nije našla u sebi duhovne snage da se ogradi od agresivnog srpskog nacionalizma, da osudi etničko čišćenje i četničke masakre, u Bosni i Vukovaru.</p>
<p>Ni Katolička crkva nije se uzvisila iznad uskogrudnog hrvatskog nacionalizma; nije se čuo njezin glas protiv logora u kojima su mučeni, naša braća, bosanski muslimani, nadomak svetilišta Majke božje u Međugorju; nije se založila da zaštiti pravoslavne građane koji su istjerani sa svojih stoljetnih ognjišta u Krajini, koji se ne mogu vratiti u spaljene i opljačkane domove.</p>
<p>Kršćanska vrlina “ljubavi prema bližnjem” rijetko se susreće na prostoru raskola. Posrijedi je površna i pojednostavljena pobožnost, potčinjena nacionalnosti, lišena vrijednosti vjere i katarze duha.</p>
<p>Sveti oče,</p>
<p>U samoj Bosni i Hercegovini, u gradu Mostaru u kojem sam rođen, još nije posve razriješen spor između franjevačkog reda i Biskupije, ružan kampanilistički obračun u koji je uvučen i sam narod. U času u kojem pišem ovo pismo do mene je doprla vijest da su napadnuti mostarski muslimani, vjernici koji su pošli na zapadnu obalu neretve, na kraju ramazanskog posta, posjetiti grobove svojih mrtvih.</p>
<p>U našem gradu bilo je i zajedničkih grobišta u kojima su počivali, jedni uz druge, građani različitih vjeroispovijesti, onako kao što su zajedno i živjeli. Takvo je bilo i partizansko spomen-groblje, simbol antifašističke borbe građana Mostara, koje su u ovom ratu ustaški ekstremisti oskrnavili i srušili. Oni su pucali na muslimanske vjernike koji su, mirno i bez izazova, željeli posjetiti svoje grobove.</p>
<p>Kakva je vjera onih koji ne umiju poštovati tuđu vjeru?</p>
<p>Dolično držanje katoličkog svećenstva u Bosni, napose u samu Sarajevu i krajevima koje smo nekad zvali “Bosnom srebrnom”, gdje je crkva zaslužila i dobila prvi put svoga kardinala, u ovom je času pokolebano i, čini se, spremno na ustupke nacionalizmu: na takav stav ga možda navodi i stanovita isključivost, potaknuta ranama i uvredama, koja se sve više javlja i na muslimanskoj strani i koja nije bez utjecaja na samu bosansku vlast.</p>
<p>Sveti oče,</p>
<p>Kanili ste, unatoč opasnostima, posjetiti opsjednuto Sarajevo još dok su po njemu padale bombe. Želim da Vaš boravak u tom gradu, u miru koji nije lakši od rata, bude plodan i spasonosan.</p>
<p>Predrag Matvejević, Rim, veljača – ožujak 1997.</p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Uvodna riječ: Wigemarkov prvorazredni diplomatski skandalSljedeći članak
Kleveta o korupciji najisplativiji je politički trend u BiH
