Pripadnici jedinica “Apostoli” i “Maturice” Hrvatskog vijeća obrane (HVO) su 23. oktobra 1993. godine u selu Stupni Do kod Vareša ubili 38 osoba, a neke od njih žive zapalili, među njima starce invalide i djecu od dvije, tri i devet godina. Selo od sedamdesetak kuća potpuno je zapaljeno i razoreno.
</strong></em></p>
<p>Tog jutra, sjeća se Ferida Likić, na selo su počele padati granate i kuće su gorjele. Ona priča za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kako su se zbog granatiranja sakrili u sklonište.</p>
<p>“Vojska se okupila oko kuće i vikala da izađemo, da će nas pobiti bombama i da znaju gdje smo. Izašli smo iz kuće, oni su nas opljačkali, sve što su mogli uzeti, uzeli su. Odvojili su moju kćerku i još jednu curicu, odvojili su muškarce na drugu stranu i pobili ih, a nas odvojili da strijeljaju”, govori Likić, pojašnjavajući da je tada bio odvojen i njen sin od 14 godina, ali da se uspio spasiti sakrivši se među žene.</p>
<p>Tog dana joj je, pred njenim očima, ubijen suprug i nekoliko komšija, od kojih i jedna žena, koja je upucana pred njenim nogama.</p>
<p>“Ja sam bila u šoku, bilo mi je dovoljno što mi muža ubiše, onda nema mi curice, odveli je negdje”, kazuje ona, dodajući kako je tog dana molila Boga da je ubiju.</p>
<p>“Firga” je tada rekao, kako priča Lekić, da je komandant naredio da se i “beba u bešici ubije”.</p>
<p>“I kaže: ‘Ima i gora kazna, zapalit ćemo ih žive.’ I tako su nas utjerali u jednu ljetnu kuhinju. Tu su utjerali nas, žene i djecu, i zapalili kuću s krova”, prisjeća se ona.</p>
<p>Opisuje kako je sa ostalim ženama i djecom sjedila na krevetu u zatvorenoj kući dok se dim nije počeo širiti prostorijom. Onda je, kako kaže, nastala panika i gledali su kako mogu pobjeći. Jedna od djevojčica je pronašla sjekiru, koju joj je dala da razvali vrata i izađu vani.</p>
<p>“Imala sam šta vidjeti – mrtve kako leže… ja sam zamišljala u glavi kako ih vučem i spašavam, ali to je samo u mojoj glavi bilo, ja sam bila šlogirana. Onda smo krenuli da bježimo iz kuće prema šumi, bez okretanja. Kad sam se jednom okrenula, kuće su se spojile vatrama”, prisjeća se ona.</p>
<p>Nakon par sati, uspjela je pronaći sina i kćerku, kao i ostale koji su se spašavali. Zajedno su otišli pod jednu stijenu u blizini, gdje su proveli par noći, nakon čega su se, zbog potrebe za hranom, predali vojnicima HVO-a. Nedugo nakon toga, stigli su i vojnici Ujedinjenih nacija (UN), koji su ih, kaže, spasili.</p>
<p>“Rekli su: ‘Jesu li to žene Stupnog Dola?’, oni su rekli da jesu, i UNPROFOR je puškama naredio da se odvoje od nas”, prisjeća se ona.</p>
<p>Prema njenom sjećanju, vojnici UN-a su pitali vojnike s kim mogu razgovarati u vezi s civilima, a oni su ih uputili u Vareš, da traže Ivicu Rajića i Ivicu Gavrana.</p>
<p>“Ta sam dva imena upamtila i ta ću dva imena imati i na onom svijetu u glavi. Oni su, kaže, glavni za to. Jedni su gore otišli, a jedni su ostali s nama i dali nam hrane”, ispričala je Likić, jedna od preživjelih stanovnica Stupnog Dola.</p>
<p>Prema presudi Haškog tribunala, Ivica Rajić je osuđen na 12 godina zatvora zbog umiješanosti u napad na selo Stupni Do koji je prouzročio smrt civila, kao i uništenje sela. Također je osuđen zbog uloge koju je imao u sakupljanju više od 250 muslimanskih muškaraca u Varešu i kasnijeg nečovječnog postupanja prema njima.</p>
<p>“Izgorjela tijela dvije starice pronađena su u jednoj kući, od kojih je jedna bila invalid, a izgorjela tijela sedam članova iste muslimanske porodice, od čega dva muškarca, tri žene i dvoje djece od dvije i tri godine, pronađena su u njihovom skloništu”, navodi se u presudi Rajiću.</p>
<p>Sud BiH osudio je Miroslava Anića zvanog Firga, pripadnika jedinice “Maturice”, na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih na području Kiseljaka i Vareša.</p>
<p>“S ciljem osvajanja i uništavanja sela Stupni Do, Anić i drugi pripadnici jedinica ‘Maturice’ i ‘Apostoli’ su postrojeni, a Rajić je naredio da sve treba uništiti”, navedeno je, između ostalog, u presudi Aniću, prema kojoj je u ovom napadu ubijeno 38 civila, koji su ubačeni u kuće, opljačkani, a potom zapaljeni, a zapaljene su i sve ostale kuće u selu, kao i džamija.</p>
<p>Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za zločine u Varešu i Stupnom Dolu su na višegodišnje zatvorske kazne osuđeni i zvaničnici bosanskih Hrvata, predvođeni Jadrankom Prlićem.</p>
<p>Za ovaj zločin do sada je Vrhovni sud Federacije BiH osudio na 14 godina zatvora Dominika Ilijaševića zvanog Como, bivšeg pripadnika Jedinice za posebne namjene “Maturice” HVO-a, a Kantonalni sud u Novom Travniku osudio ga je na četiri i po godine zbog ubistva u Kiseljaku počinjenog tokom rata, nakon čega mu je izrekao jedinstvenu zatvorsku kaznu od 15 godina.</p>
<p>Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Ermina Čurtića na pet i po godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim civilima na području Vareša. On je proglašen krivim da je, kao vodič dijela jedinice “Maturice”, učestvovao u napadu na Stupni Do i Vareš Majdan, nečovječno postupajući i pljačkajući civile.</p>
<p>Dvjestotinjak stanovnika Stupnog Dola spasilo se bijegom u šumu prije početka napada. Među njima je i današnji predsjednik Mjesne zajednice Emir Likić, koji kaže da nije zadovoljan dosadašnjim presudama jer ne smatra da su izrečene kazne dovoljne za ubistva civila.</p>
<p>“Trojicu amidža su mi ubili na kućnom pragu”, kaže on, dodajući da su nemilosrdno ubijali nedužne, pa čak i djecu.</p>
<p>“Većinom su ih palili u kućama. Troje djece od dvije i po godine, i ostalo dvoje djece su bili po devet godina, ostalo su sve bili starci i žene”, navodi on.</p>
<p>On kaže da će se 23. oktobra, preživjeli stanovnici i članovi porodica žrtava, kako bi obilježili godišnjicu zločina i sjetili se stradalih, okupiti u centru sela.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
IN MEMORIAM: Ismet Kasumagić 1928.-2020.Sljedeći članak
DAN KADA JE EUGEN SPALIO SARAJEVO: Ratko Mladić svoga vremena
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.