Ova ne baš diskretna Čengina strijela nije odaslata samo u smjeru Muhidina Hamamdžića ili Ive Komšića, nekadašnjih gradonačelnika Sarajeva a članova SDP-a, nego i svih partijskih drugova koji su ih svojevremeno ustoličili na te pozicije.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Današnji podmlađeni SDP BiH sve se više etablira kao najdinamičnija politička stranka na ovim prostorima. Razlog je tome, vjerovatno, smjena generacija.

Stare, suhoparne i ponešto dosadne čike u odijelima i (crvenim) kravatama, koje su politički zanat dugo pekle u Savezu komunista, zamijenjene su živopisnim likovima, uličnim revolucionarima i bohemima poput Irfana Čengića, Damira Nikšića ili Sanjina Čepala.

Nikšićevim performansima već smo se bavili, Čepala nije pristojno stavljati u novine, pa ćemo pažnju posvetiti generalnom sekretaru SDP-a, popularnom Čengi, kao simbolu nove postmoderne ljevice i njenog obračuna s avetima prošlosti i greškama prethodnika.

U pauzama raspodjele sredstava raznih fondova i pokušaja da (s crvenim šalčetom) oslobodi Beograd, Čenga nove partijske smjernice redovno objavljuje na Twitteru.

Baš je te prirode i ovaj Čengćev tvit u kojem, žaleći zbog smrti partijskog kolege Alije Behmena, poručuje da su dosadašnji SDP-ovi kadrovi na poziciji gradonačelnika Sarajeva, osim preminulog Behmena, toliko loše obavljali svoj posao da su ga praktično bili nedostojni.

Ova ne baš diskretna Čengina strijela nije odaslata samo u smjeru Muhidina Hamamdžića ili Ive Komšića, nekadašnjih gradonačelnika Sarajeva a članova SDP-a, nego i svih partijskih drugova koji su ih svojevremeno ustoličili na te pozicije.

Je li u pitanju samo Čengićeva poslovična blagoglagoljivost, ili možda on to najavljuje neku novu čistku? Čeka se s nestrpljenjem kako će na ovakvu bačenu rukavicu novog rukovodstva reagirati stara partijska garda koja je, takoreći, izopćena s izbornih lista za oktobarske izbore.

Na njima nema ni Ive Komšića, ni Mirka Pejanovića, ni Mire Lazovića, ni Tatjane Ljujić-Mijatović, Selim Bešlagić promijenio je stranku, Zlatko Lagumdžija u političkoj je mirovini… Za koga će to SDP-ovi glasači dati glas u oktobru? Za Čepala, Čengu i dvojicu Nikšića?

Da li će se tradicionalno, a već demografski staro glasačko tijelo SDP-a moći naviknuti na ovaj novi ne više toliko crveni nego cirkuski šareni imidž SDP-a, gdje su stroge drugove zamijenili konceptualni umjetnici i samostalni pajaci, a radne akcije internet i ulični performansi, čega su simboli Čengić, Nikšić i Čepalo? A mlađi, konceptualnim stranačkim performansima skloniji glasači, uglavnom su već prisegnuli Našoj stranci.