Petnaesti april 1992. godine zvaničan je datum nastanka Armije Republike Bosne i Hercegovine. Kraj rata Armija BiH dočekala je s 24 generala. Danas ih Udruženje generala okuplja 39, a osamnaest ih je u međuvremenu preminulo.

Sakib Mahmuljin

Porodica Rasima Delića

Sefer Halilović

Hasan Efendić

Mehmed Alagić i Rasim Delić

Džemo Merdan

Fikret Čuskić

Vahid Karavelić

Sulejman Vranj

Kiša i hladan vjetar ispratili su s Memorijalnog centra na sarajevskim Kovačima pedesetak okupljenih na obilježavanju sedme godišnjice smrti generala Rasima Delića, ratnog komandanta Armije Republike BiH. Porodica, saborci, predstavnici boračkih udruženja, lokalne vlasti iz Visokog, u kojem je živio, i Čelića, u kojem je rođen. Od početka agresije na BiH pa do juna 1993. godine Delić je obavljao dužnost komandanta IKM GPŠ Armije RBiH u Visokom. Od 8. juna 1993. godine do kraja rata bio je komandant Generalštaba Armije RBiH. Delić je prvi u Armiji RBiH proizveden u čin generala od Vrhovne komande Oružanih snaga u decembru 1993. godine. Nakon završetka rata u BiH, Delić je bio komandant Zajedničke komande Vojske Federacije BiH, sve do penzioniranja u septembru 2000. godine.

PONOS I SLAVA

Obljetnici Delićeve smrti prisustvovala su i četiri generala Armije BiH, s četiri strane Bosne i Hercegovine. Dan nakon što su obilježili 25 godina od dana kada je nastala vojska kojom su i oni komandirali. “Na ovaj dan uvijek se sjetim prve obljetnice i obilježavanja datuma osnivanja Armije BiH, jednog veličanstvenog stroja u Travniku, neposredno pred početak sukoba s HVO‑om”, kaže za Stav general Fikret Ćuskić, ratni komandant 17. viteške krajiške brigade i zamjenik komandanta Sedmog korpusa Armije RBiH.

“Sjetim se stroja 17. viteške i ostalih jedinica koje su tada bile u Travniku, dobrovoljaca, Krajišnika, ljudi iz Srednje Bosne… Uvijek mi je to prva asocijacija na ovaj datum. Da budem iskren, druga je asocijacija na 15. april 1995. godine, kada smo vodili strašne krvave borbe na Vlašiću za očuvanje dostignutih linija, netom po okončanju naše operacije oslobađanja Vlašića, kada je Vojska RS svim snagama pokušavala vratiti izgubljene teritorije. Osjećaji su danas različiti, od ponosa, zadovoljstva zbog svega onoga što smo prošli u borbi za BiH. Formirali smo vojsku u nemogućim uvjetima, u ratovanju s dva agresora i u dobrom dijelu rata u totalnom okruženju. Porazili smo agresora i stvorili oružanu silu koja je bila jak argument u mirovnim pregovorima, silu koja je bila zaustavljena u zamahu oslobodilačkih operacija. Čovjek na ovaj dan s ponosom razmišlja o svemu što je prošao kao pripadnik stroja i osoba koja je dala doprinos u izgradnju tog stroja”, kaže Ćuskić, koji je jedan od članova Udruženja generala, kojim odnedavno rukovodi Vahid Karavelić, ratni komandant Prvog korpusa.

“Smatram, duboko uvjeren, da je 15. april najveći rođendan za BiH, a posebno za Bošnjake, jedan od njenih konstitutivnih naroda. Da nije bilo tog rođendana kao Dana Armije, uzalud bi bili ostali rođendani koji su veoma važni u njenoj historiji. Svi bi ti rođendani i datumi preko noći pali u vodu i vrlo bi brzo bili zaboravljeni da nije bilo 15. aprila. Da iz tog rođendana nije nastala organizirana formacija Armija RBiH, odnosno OS BiH, koje su odbranile BiH od agresija i od domaćih neprijatelja. To je rođendan koji zaista nijedan čovjek kojem je BiH na duši ne bi smio zaboraviti. To bismo morali prenositi generacijama. Da se nikada ne zaboravi”, kaže za Stav Karavelić.

“Isto tako ne smijemo zaboravljati ni borbe naših predaka, generacija prije nas. Na ovim prostorima uvijek je bilo vrsnih, dobrih boraca kojima se divila cijela Evropa. Od srednjeg vijeka, od naših kraljeva, pa do prolaska mnogobrojnih carstava ovim prostorima, kada su naši borci išli diljem svijeta i borili se za tuđe interese. Sada su se prvi put nakon ovog rođendana borili za svoje interese, prvi put u historiji Bosne i Hercegovine. Svi zajedno odbranili smo BiH, zemlju svih njenih naroda, religija, demokratsku državu.” No, koliko god bili ponosni na ratni put vojske koju su vodili, danas su generali poprilično nezadovoljni odnosom vlasti prema njihovim vojnicima.

“Ponosim se što sam bio pripadnik Armije BiH, što sam postao general. Svi mi koji smo postali generali nismo to postali ad hoc. Onaj koji je donio tu odluku dobro je razmislio. Svi smo mi imali dobru prošlost i ulogu na početku rata”, kaže general Sulejman Vranj. “Nisam nimalo zadovoljan zbog ljudi s kojima smo krenuli u odbranu ove države, zbog ljudi koji su dali svoje živote, dali svoje dijelove tijela. Odnos nadležnih prema njima me najviše boli, smeta mi i razočaran sam tim. Kako ko dođe na vlast, vježba strogoću na boračkoj populaciji, kao da nas kažnjavaju zato što smo 1992. stali na frontu i odbranili ovu državu. Ali, čudo našeg otpora neće nikada nestati. Ja sam zadovoljan, mogu lijepo živjeti, ali ne živim onako kako žive generali iz susjednih država. Kao da smo prepušteni sami sebi. Malo je nas generala uključeno u sfere civilne vlasti. Kao da ne žele da imaju posla s nama, ne računaju na nas. A svuda se u svijetu jagme za generalima, za visokim oficirima nakon što okončaju vojnu službu”, tvrdi Vranj.

“Kada čovjek pogleda kroz šta je sve prošla Armija, moramo biti zahvalni zato što smo od patriotskih snaga napravili jednu respektabilnu vojnu snagu koja se suprotstavila četvrtoj armiji Evrope, armiji koja je izvršila klasičnu agresiju na Republiku BiH”, kaže za Stav general Džemal Merdan, ratni zamjenik komandanta Trećeg korpusa. “Ponosan sam i sretan što sam prošao službu u Armiji BiH, učestvovao u njezinoj izgradnji, u borbenim aktivnostima, ali, kao general, nisam zadovoljan odnosom prema djeci naših uzoritih šehida i poginulih boraca. Kada su neke aktivnosti gdje političarima treba podrška boraca, oni obećavaju pomoć porodicama poginulih boraca, međutim, to samo ostaje na riječima, vrlo se malo toga i sporo provodi u praksi.”

KADA JE NASTALA ARMIJA

U proteklim godinama u nekoliko je navrata bilo sporenja oko toga kojeg je, zapravo, datuma nastala Armija BiH. Prvi komandant Teritorijalne odbrane BiH Hasan Efendić tvrdio je kako je datum nastanka Armije 8. april. On je to, jednom prilikom, pojasnio činjenicom kako je Predsjedništvo BiH 8. aprila 1992. godine donijelo Uredbu sa zakonskom snagom o ukidanju dotadašnjeg Republičkog štaba TO SR BiH i obrazovanje Štaba TO RBiH. Istog je dana Predsjedništvo imenovalo komandanta Štaba i njegove pomoćnike. Međutim, kao rođendan Armije BiH obilježava se 15. april, i to iz jednostavnog razloga. Dan nakon osnivanja Štaba TO RBiH, Predsjedništvo donosi odluku o objedinjavanju svih naoružanih snaga na području BiH koje se moraju priključiti Teritorijalnoj odbrani do 15. aprila 1992. Tako su svi naoružani sastavi, poput Patriotske lige ili Zelenih beretki, postali dijelom jedinstvene oružane sile. Već u maju 1992. godine donesena je u Predsjedništvu odluka da se 15. april odredi za Dan Armije RBiH. Uredbu je potpisao tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović. Hasana Efendića na dužnosti prvog čovjeka TO BIH mijenja Sefer Halilović 23. maja 1992. godine. Teritorijalna odbrana postaje Armija BiH, a nakon Halilovića, 8. juna 1993. godine, Rasim Delić postaje komandant Armije BiH, i to ostaje do kraja rata. Delić je doktorirao na temu Nastanak, razvoj i uloga Armije Republike Bosne i Hercegovine u odbrani Bosne i Hercegovine.

U disertaciji, između ostalog, stoji kako je 20. maj 1992. godine jedan od ključnih datuma nastanka Armije BiH. Tada je Predsjedništvo BiH donijelo uredbu kojom je zaokružen način funkcioniranja odbrambenog sistema zemlje, odnosno, tada su Armija, policija i ostale formacije postale jedinstvena snaga odbrane, oružane snage RBiH kao “zajednička sila svih građana i naroda RBiH, Muslimana, Srba i Hrvata, te pripadnika drugih naroda i narodnosti”. Kraj rata Armija BiH dočekala je s 24 generala. Posljednji kojeg je u ratnim danima imenovalo Predsjedništvo BiH kao vrhovnog komandanta bio je Sakib Mahmuljin. Nešto prije Mahmuljina, u čin divizijskog generala promoviran je Atif Dudaković.

Danas Udruženje generala BiH, na čijem je čelu Vahid Karavelić, okuplja 39 generala. Neki su od njih generali bivše JNA, poput Muharema Fetahagića, neki od njih postali su generali u ratnim godinama, neki su imenovani nakon rata u Vojsci Federacije ili u Oružanim snagama BiH. Petnaest generala dočekalo je kraj rata na dužnostima u Armiji BiH. Ostali su penzionirani ili su obavljali neke druge poslove u to vrijeme. Krajem rata generali Stjepan Šiber, Hazim Šadić i Arif Pašalić bili su vojni atašei u bh. ambasadama. Fikret Muslimović bio je u to vrijeme savjetnik u Predsjedništvu BiH. Sefer Halilović bio je neraspoređen.

OSAMNAEST GENERALA VIŠE NIJE S NAMA

Sefer Halilović, Jovan Divjak, Vahid Karavelić, Nedžad Ajnadžić, Selmo Cikotić, Željko Knez, Hazim Šadić, Sead Delić, Enver Hadžihasanović, Kadir Jusić, Sakib Mahmuljin, Sulejman Budaković, Mustafa Polutak, Ramiz Dreković, Atif Dudaković, Salko Gušić, Galib Hodžić, Jusuf Jašarević, Halil Brzina, Fikret Ćuskić, Ismet Alija, Sifet Podžić, Hajrudin Grabovica, Abdulah Kajević, Hasan Efendić, Salko Begić, Nehru Ganić, Ismet Hadžić, Rizvo Pleh, Džemal Merdan, Sulejman Vranj… Generali. Nakon rata okrenuli su se privatnim poslovima. Obavljali su dužnosti u ministarstvima, javnim poduzećima, bili zastupnici u parlamentima, osnivali političke partije, kandidirali se na izborima, bili ili su još uvijek načelnici općina. U privatnom biznisu danas je Fikret Prevljak. Vlasnik je dva restorana na Jablaničkom jezeru. Na prošlim izborima bio je kandidat za Skupštinu Kantona Sarajevo. Odnedavno je savjetnik federalnog premijera Fadila Novalića. General Rašid Zorlak, prijeratni pukovnik JNA i bivši pomoćnik ministra odbrane Federacije BiH, živi u Sarajevu, no, sve svoje slobodno vrijeme provodi u Ilijašu, gdje je razvio posao s proizvodnjom meda i voća. Zorlak je inženjer hemije, a danas je jedan od najvećih stručnjaka za pčelarstvo, autor nekoliko knjiga o pčelarenju. U privatnom je biznisu i Hamid Bahto. Bio je direktor goraždanske građevinske firme, bavio se zaštitom okoliša, imao utjecaja u rukometu. Zbog neovlaštenog držanja oružja i eksplozivnih materija, osuđen je 2003. na godinu dana zatvora. Ramiz Dreković savjetnik je u kabinetu federalnog ministra za boračka pitanja Salke Bukvarevića. Bio je savjetnik bivšeg federalnog premijera Nedžada Brankovića. Istu dužnost obavljao je i Sakib Mahmuljin.

Nedžad Ajnadžić danas je načelnik sarajevske Općine Centar. Karavelić je bio predsjednik Upravnog odbora firme “Zrak”, konsultant prilikom gradnje “Avazovog” nebodera “Twist Tower”. Bio je i predsjednik Nadzornog odbora sarajevskog GRAS-a te preduzeća “ZOI 84”. Salko Begić  dugo je godina u Direkciji za civilnu avijaciju BiH, gdje radi kao glavni istražitelj. Begić je bio predsjednik komisije koja je obavila uviđaj nakon pada aviona u kojem je kod Mostara poginuo makedonski predsjednik Boris Trajkovski. Sefer Halilović osnivač je i glavni čovjek BPS-a. Nije Halilović jedini koji se okušao u politici. Poslanici u ovdašnjim parlamentima bili su Sead Delić i Refik Lendo. Željko Knez bio je savjetnik Željka Komšića, a Selmo Cikotić je savjetnik člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. U penziji je Hazim Šadić, koji živi u Olovu i radi kao vještak. U politici se okušao i Salih Malkić. Zanimljivo je da je u rodnim Živinicama nedavno promovirao knjigu svojih pjesama nazvanih U vremenu. Penzioner je i Ismet Hadžić, u penziji su i Jusuf Jašarević, načelnik Službe vojne bezbjednosti Armije RBiH, zatim Hajrudin Grabovica, Mustafa Polutak, predsjednik Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH, ili Kadir Jusić, počasni građanin Visokog. Fikret Ćuskić  predsjednik je sportskog društva ribolovaca, Jovan Divjak Udruženja “Obrazovanje gradi BiH”. Nekadašnji komandant Sedme muslimanske brigade i Prvog korpusa, general Halil Brzina, penzioniran je i društveno aktivan na polju istraživanja duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini. Hasan Efendić jedan je od osnivača Kluba penzioniranih generala i brigadira, a Fadil Hasanagić je član Udruženja građana ZOM za humanitarno deminiranje i sekretar “Rotary kluba” Bihać. Aktivan je u stranci A‑SDA.

Osamnaest generala Armije BiH više nije među živima. Ginuli su u ratu ili su umirali nakon njega. Za herojstvo u danima odbrane od agresije nekolicina njih posthumno je imenovana generalima. Riječ je o Izetu Naniću, Safetu Zajki, Midhatu Hujduru, Mehdinu Hodžiću, Safetu Hadžiću… U martu 1998. godine u Hamburgu je od srčanog udara umro Mustafa Hajrulahović Talijan. Hajrulahović je u Njemačkoj bio u posjeti majci. Mjesec dana kasnije, u teškoj prometnoj nesreći u Drežnici, na pola puta između Jablanice i Mostara, poginuo je Arif Pašalić, komandant Četvrtog korpusa Armije BiH. Komandant Sedmog korpusa Armije BiH Mehmed Alagić umro je u martu 2003. godine u Sanskom Mostu. Nakon rata, preminuli su i Rifet Bilajac, Ramiz Šuvalić, Munib Bisić, Zićro Suljević. Posljednji general koji je napustio ovaj svijet bio je Stjepan Šiber. Preminuo je 25. augusta 2016. godine.

Generali u sudskim klupama

Nekolicina generala Armije BiH odgovarala je pred domaćim i sudom u Hagu za ratne zločine. U aprilu 2008. godine Žalbeno vijeće Tribunala u Hagu djelomično je uvažilo žalbe i smanjilo prvostepenu kaznu Enveru Hadžihasanoviću, nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa Armije BiH, s pet na tri i po godine zatvora. Hadžihasanović je 15. marta 2006. godine proglašen krivim zato što nije spriječio i kaznio zločine počinjene u Srednjoj Bosni. Žalbeno vijeće potvrdilo je Hadžihasanovićevu odgovornost za propust da spriječi ili kazni okrutno postupanje prema zatvorenicima u Zenici 1993. godine. Zajedno s Hadžihasanovićem, u Hagu je bio optužen i general Mehmed Alagić. U oktobru 2007. godine Žalbeno vijeće Tribunala u Hagu pravosnažno je oslobodilo Sefera Halilovića, bivšeg načelnika Glavnog štaba Armije BiH, odgovornosti za ubistvo trinaest hrvatskih civila u selu Grabovica. Halilović, kako je utvrđeno, nije imao “efektivnu kontrolu” nad vojnicima Armije BiH koji su u septembru 1993. godine počinili ubistva u Grabovici, pa samim tim ne snosi odgovornost za postupke vojnika koji u vrijeme zločina nisu bili pod njegovom komandom. Žalbeno vijeće Tribunala u Hagu odbacilo je u junu 2010. godine zahtjeve odbrane generala Rasima Delića da se žalbeni postupak nastavi uprkos smrti optuženog, te je proglasilo konačnom prvostepenu presudu kojom je bivši komandant Generalštaba Armije BiH osuđen na tri godine zatvora zbog propusta da spriječi ili kazni zločine mudžahedina nad zarobljenim srpskim vojnicima u julu i augustu 1995. godine. Pred Sudom BiH u toku je suđenje Sakibu Mahmuljinu za komandnu odgovornost. U optužnici se navodi da su u periodu od 11. do 29. septembra pripadnici odreda “El Mudžahidin” vatrenim oružjem ubili 52 ratna zarobljenika, od kojih je do sada pronađeno njih deset, dok su ostali evidentirani kao nestale osobe.