Ko je političar kojem ni mrtvi nisu sveti? Ko je čovjek koji se predstavlja “kao čovjek iz naroda”, a jedan je od bogatijih Zeničana kojeg se sumnjiči za milionske pronevjere i zloupotrebe državnih funkcija? Ko je Fuad Kasumović i zašto je izbačen iz SDA
Čovjek je to koji u svojoj imovinskoj kartici ima više vlasničkih izvadaka nad raznim nekretninama, zemljištima i poslovnim prostorima nego što obični građanin ima ličnih papira, uključivši i one svoje djece. Međutim, to ga ne sprječava da se u predizbornoj kampanji na ovogodišnjim lokalnim izborima predstavlja kao skromni i radišni građanin Zenice, čija sposobnost nije mogla doći do izražaja jer je navodno politički “nepodoban”, a sada je odlučio pokazati višak građanske hrabrosti te bez dlake na jeziku Zeničanima obećati bolje sutra.
Riječ je o Fuadu Kasumoviću, kandidatu za gradonačelnika Zenica koji je jako dugo uživao na pozicijama vlasti, da bi nakon izgubljenog povjerenja rukovodstva SDA iz nje bio i izbačen. Kasumović je nedavno došao pod povećalo javnosti svojim senzacionalističkim i bestijalnim izjavama u kojima je hafiza Mevludina ef. Dizdarevića, jednog od najuglednijih bosanskohercegovačkih alima i imama Ensar‑džamije u Zenici, označio kao “radikalnog hodžu” koji radi u službi SDA. Kao nezavisni kandidat za gradonačelnika grada Zenice, Kasumović je primjetno svoju kampanju u potpunosti bazirao napadajući svoju dojučerašnju stranku.
Nije mu bilo mrsko ni pozivati se na neosporni legitimitet nedavno preminulog gradonačelnika Zenice Huseina Smajlovića te tvrditi da je rahmetlija upravo njega vidio kao nasljednika, ali, eto, preduhitrili su ga “zli i moći željni” SDA-ovci. Ko je političar kojemu ni mrtvi nisu sveti? Ko je čovjek koji se predstavlja “kao čovjek iz naroda”, a jedan od bogatijih Zeničana kojeg se sumnjiči za milionske pronevjere i zloupotrebe državnih funkcija? Ko je Fuad Kasumović i zašto je izbačen iz SDA?
Imovina mu se procjenjuje na milione
Fuad Kasumović izbačen je iz SDA, a kroz stranačko saopćenje saznajemo da je “u potpunosti izgubio povjerenje stranke, stavljajući vlastite interese ispred državnih”. Glasovi upućenih u zeničkoj SDA, u kojoj je vršio najveće funkcije, uporno godinama šuškaju jedno te isto – umjesto finansijskog stručnjaka, dobili su “stručnjaka za tokove novca iz smjera državnog budžeta ka vlastitoj kasi”. U saopštenju su ovaj put bili otvoreni i poručili da “ne smijemo zaboraviti da govorimo i o osobi koja je sklona koruptivnim radnjama, pogotovo u oblasti namještanja tendera, gospodinu koji je na više načina uspio pokrasti državnu kasu, privatizirati stanove koje je dobio od ove države na korištenje, zapošljavati one koji su bili samo njemu podobni te finansijskom stručnjaku isključivo za vlastite potrebe”.
Kasumović, priča se po Zenici, ima burnu finansijsku historiju, a imovinski karton definitivno ne potvrđuje parole kojima se želi promovirati u javnosti. Kasumović će tek morati objasniti iz kojih je sredstava finansirao intenzivnu kampanju, ali i na koji je način stekao imovinu koja se procjenjuje na više miliona maraka te zašto prikriva veći njen dio. Stoga ostaje otvoreno, a nejasno kako je Kasumović stekao zemljište od 3.622 m2 na kojem je napravio benzinsku pumpu koja je 2010. godine procijenjena na 1.000.000 KM, kuću i zemljište od 1.602 m2 u Zenici, poslovni prostor od 131 m2 u Aske Borića, procijenjen 2010. godine na 709.000KM, stan od 68 m2 u Gornjem Vakufu, stan u Sarajevu od 77 m2, stan na adresi Talića brdo Zenica, zemljište u Gornjem Vakufu od 72 m2, zemljište u Perinom Hanu, poslovni prostor u Crkvicama od 117 m2. Kasumović posjeduje i porodičnu kuću u Gornjem Vakufu koju kroz imovinski karton nije prijavio, kao ni dionice više firmi. Nije prijavio ni dionice koje posjeduje njegova supruga, a slijedom toga, mnogi se Zeničani pitaju šta sve tačno nezavisni kandidat za gradonačelnika prikriva.
Mnogima će se činiti nestvarnim, upravo jer je riječ o čovjeku koji se izdaje za skromnog, ali ovi su podaci vidljivi iz njegovog imovinskog kartona te izjava koju je Kasumović dao prilikom preuzimanja dužnosti zamjenika ministra finansija i trezora BiH. Neke je podatke o imovini i prikrio ili je lažno prezentirao.
Kada je riječ o dionicama, Fuad Kasumović u funkciji je zamjenika ministra finansija i trezora BiH, uoči izbora 2010. godine, u imovinskom kartonu prijavio da posjeduje dionice zeničkih preduzeća “Dionis” d.d. i “GD Gradnja” d.d. ukupne tržišne vrijednost 20.000 KM. Pri tome je propustio prijaviti stvarnu tržišnu vrijednost dionica u jednoj, odnosno dvjema firmama. Prema podacima Registra vrijednosnih papira FBiH, on je vlasnik 36.829 dionica (2,55 posto) preduzeća “Dionis” i 2.514 dionica (7,9 posto) preduzeća “Gradnja”. Nominalna vrijednost Kasumovićevih dionica u ovim dvama preduzećima iznosi 421.837 KM.
Osim što je prikazao za više od 400.000 KM manju vrijednost, Kasumović je izostavio spomenuti posjedovanje 11.675 dionica (3,86 posto) preduzeća “Lipa” d.d. iz Travnika (52.538 KM), 31.186 dionica (6,88 posto) preduzeća “HTP Kalin” d.d. iz Bugojna (13.722 KM) i 9.261 dionicu (1,98 posto) preduzeća “Zmajevac” d.d. iz Zenice (5.094 KM).
Ukupna nominalna vrijednost ovih dionica iznosi 673.753 KM, koje je Kasumović lažno prikazao u iznosu od 20.000 KM. Također, nije prijavio ni da je njegova supruga vlasnica 25% dionica u travničkoj firmi “SB FARM”. Navedeno je samo da ima dionice u “Borcu” u Travniku. Nadalje, u imovinskom kartonu rubrika “naknade” prazna je, a dobro je poznato da je iz budžeta države koristio naknadu za odvojeni život uz iznosu od 4.500 KM uz putne troškove, dok je istovremeno bio prijavljen u Zenici. Nije ni to bilo dovoljno, pa je ekspert za finansije uspio naplatiti i “bijeli hljeb”. Naime, s obzirom da je Kasumović smijenjen s pozicije zamjenika državnog ministra finansija, imao je pravo na naknadu za “bijeli hljeb” samo u slučaju da nema drugi posao. Međutim, Kasumović je bio uposlenik Uprave za indirektno oporezivanje i taj je mandat “zaledio” još 2007. godine zbog izvršene funkcije koju je dobio. Uprkos tome što se odmah mogao vratiti na posao, ipak se odlučio da iz budžeta dobije dodatnih 3.987,90 KM.
Neregularno zapošljavanje i milionske pronevjere
Fuad Kasumović svoje je najbliže saradnike iz Ministarstva finansija SBK, a zamjenik ministra bio je u periodu iza rata, zaposlio u državno ministarstvo finansija. Podsjetit ćemo da je taj period istraživala i Finansijska policija, a Kasumović i njegove kolege, među kojima Zeir Mlivo, osumnjičene su za pronevjeru 1.2 miliona maraka. Dok je bio zamjenik državnog ministra finansija, zabilježeno je kako su određene osobe dovedene u ministarstvo na osnovu poznanstva. Prvenstveno su se ti ljudi zapošljavali na mjesta savjetnika, što nije pozicija državnog službenika, ali nakon toga su se raspisivali konkursi i oni bi postajali pomoćnici, odnosno državni službenici. Saznajemo da je primjer za takvu vrstu zloupotrebe Zenit Kelić, koji je od aprila 2007. do augusta 2008. godine bio Kasumovićev savjetnik, da bi poslije postao državni službenik, odnosno pomoćnik ministra. Naime, u februaru 2008. godine raspisan je konkurs za pomoćnika ministra finansija. Od triju kandidata, Kelić je bio treći, najlošiji po referencama, a imenovan je na tu poziciju. To ne treba čuditi jer se Kelić i Kasumović navodno poznaju još iz vremena kada su bili uposlenici Carinske službe FBiH.
Drugi je primjer spomenuti Zeir Mlivo, koji je također bio Kasumićev savjetnik, a na funkciju je došao u julu 2008. godine. Mlivo i Kasumović bili su stranačke kolege, a u periodu od 1996. do 1998. godine bili su u izvršnoj vlasti Srednjobosanskog kantona. Kako je razvidno iz njegove dosadašnje prakse, zvuči krajnje nevjerovatno a nadasve licemjerno kada Kasumović najavljuje da će otpustiti 90% administracije u gradskoj upravi.
Kada je podignuta optužnica protiv bivšeg premijera FBiH Edhema Bičakčića i njegovog nekadašnjeg zamjenika Dragana Čovića, potvrđeno je da su se visoki zvaničnici FBiH udružili kako bi novcem poreskih obveznika riješili “stambeno pitanje” svojih kolega i političkih saveznika. Prema navodima optužnice, Bičakčić i Čović odobrili su mimo propisane procedure i bez znanja Vlade izdvajanje 7,8 miliona KM budžetskih sredstava za kupovinu ili renoviranje 64 kuće ili stana za djelatnike u tijelima vlasti FBiH. Istragom je utvrđeno da su stanovi dodjeljivani bez prethodno utvrđenih kriterija. Prva je odluka donesena u januaru 1999. godine na iznos od 3,2 miliona KM. Druga je donesena u januaru 2000. godine na iznos 4,6 miliona KM. Po osnovu adaptacije stana u Ulici Jovana Bijelića br. 7/II, Fuadu Kasumoviću, tada uposleniku Carinske uprave FBiH, omogućeno je pribavljanje koristi u iznosu od 65.497 KM. Taj je stan danas uknjižen na Kasumovićevu suprugu.
U dokumentima CIN-a navodi se također da je Kantonalno tužilaštvo KS Kasumovića prvobitno teretilo za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja. Izmijenjenom optužnicom od 12. decembra 2005. godine optužen je za nesavjestan rad u službi jer je kao direktor Carinske uprave FBiH potpisao nalog za transfer 69.000 KM Carinarnici u Tuzli na ime materijalnih troškova i zakupa prostorija. Tužilaštvo navodi da su ova sredstva upotrijebljena za kupovinu stana jednom djelatniku Carinarnice u Tuzli, a Kasumović je propustio izvršiti nadzor. Istina je svakako da je u januaru 2006. godine Kantonalni sud u Sarajevu Kasumovića oslobodio optužbe, a presudu je potvrdio i Vrhovni sud FBiH.
Finansijska policija FBiH podnijela je u martu 2003. godine izvještaj u kojem Kasumovića tereti da je sebi i drugim funkcionerima omogućio isplatu sredstava za nepostojeći odvojeni život. Istragu provodi Tužilaštvo SBK i dalje je u toku. CIK je Tužilaštvu BiH dostavio izvještaj zbog postojanja osnovane sumnje da Kasumović u imovinskom kartonu iz 2007. godine nije prijavio svu svoju imovinu, što je, u skladu sa Zakonom o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, bio dužan učiniti. Istraga je također u toku.
S mnoštvom “oraha u džepu”, stoga ni ne čudi da mu je vlast jedina mogućnost da pokuša naći izlaz iz onoga što bi mu po svim kriterijima pravne države moralo uslijediti – kazneno gonjenje i odgovaranje za finansijske zloupotrebe. No, ovaj radikalni manipulator težak milione za svoja je nedjela odlučio optuživati službenike Islamske zajednice i svoje nekadašnje stranačke kolege koji su, suočeni s neumitnim dokazima o masovnim pronevjerama, odlučili radikalno raskrstiti s jednim od mnoštva poslijeratnih uzurpatora javne imovine i državnih funkcija.
KOMENTARI