Jer baš kao što odjednom ne postoji ni Dan Bošnjaka, ukoliko se ne plati Fatmiru Alispahiću da ga obilježi, isto tako nema ni bilo kakvih korisnih društvenih projekata od nacionalnog značaja ukoliko ih ne predvodi Fatmir Alispahić. Jer –  za Fatmira Alispahića – sve što nije Fatmir Alispahić ili je parazit ili izdajnik.

Bilo bi isuviše zamorno nabrajati sve različite političke preobrazbe koje je Fatmir Alispahić prolazio baveći se nekoliko decenija svojim omiljenim hobijem: izigravanjem angažiranog javnog intelektualca. Ipak, ono što je zajedničko gotovo svakom od ovih performansa i projekata jeste da je u svakom od njih igrao glavnu ulogu usamljenog baštinika velikih istina i neshvaćenog razbijača krupnih zavjera te činjenica da se sve redovno završavalo Alispahićevom svađom s najbližim saradnicima koje bi zatim mjesecima častio najgorim uvredama.

Ova uloga operetnog heroja-mučenika, koji se svojim vatrenim monolozima bori protiv izdajničkih zavjera i sila mraka, Alispahiću je često služila ne samo kao ugodan patriotsko-finansijski aranžman ili odličan način obračuna s onima koje ne podnosi iz sasvim ličnih i prizemnih razloga već i kao paravan kojim bi se sakrila poprilična količina laži, poluistina, pretjerivanja i običnih kleveta koje bi ispaljivao u vezi s većinom tema koje je tretirao.

Ta privrženost čestoj i neumjerenoj upotrebi krupnih riječi i bestijalnih uvreda te gotovo hronična sklonost ka spaljivanju mostova iza sebe ili, narodski rečeno, “zatvaranju vrata stražnjicom” dovela je na kraju do toga da saradnju s kontroverznim Alispahićem počne izbjegavati većina pristojnog svijeta. Pošto on problem ne umije prepoznati u sebi, ovakav status ga je samo dodatno ogorčio.

Otud vjerovatno i odnedavna opsesivna fiksacija Islamskom zajednicom, SDA i BZK “Preporodom”, koju Alispahić redovno demonstrira na svom kanalu na YouTubeu. Ne postoji doslovno niti jedna tema koju defterdar Alispahić heftično pretresa a da se krivci ne nalaze u nekoj od ove tri kategorije. Baviti se svakim od lažljivih priloga doslovno bi tražilo nekoliko desetina stranica, no nije zgoreg ukazati na jednu krupnu ekraniziranu laž, koja nekako ponajbolje od svega pokazuje suštinu Alispahićeve javno angažirane patologije.

Naime, u jednom šestominutnom prilogu Alispahić tvrdi kako je Dan Bošnjaka obilježen na Kosovu, no, eto, nije u Sarajevu. Cijela Alispahićeva tirada i većina videopriloga ustvari se sastoji od isticanja njegove, navodno presudne uloge u obilježavanju Dana Bošnjaka, ali i očuvanja samog bošnjaštva, čime ustvari pokušava uspostaviti neku vrstu monopola i vlasničkog prava na ovaj dan. Alispahić čak to i ne krije već rezignirano lamentira kako njega, kao valjda nekakvog zaslužnog utemeljitelja, “niko nije pozivao na svečanosti” koje su se u vezi s ovim datumom održavale kasnijih godina.

Groteskno, ali Alispahić je toliko uživljen u svoju megalomaniju da citira sam sebe i putuje kroz vrijeme pa tvrdi kako se on u nekoj svojoj knjizi, napisanoj 1997. godine, borio za bošnjaštvo koje je navodno SDA odbacivala, iako je valjda svima poznato da je 1993. godine održan Bošnjački sabor, za šta je, naravno, u velikoj mjeri zaslužna upravo SDA i upravo BZK “Preporod”, koji osniva podorganizacijski organ (VKBI) za pripremu Sabora.

No, Fatmir Alispahić tih je teških godina, kao lokalni reporter iz Tuzle, nosao što Che Guevarine majice, što pres-akreditacije Hrvatskog glasnika, furao lifestyle Boba Marleya, te uspješno izbjegavao angažiranje na prvim linijama odbrane domovine i naroda pa je i shvatljivo zašto mu je taj cijeli period nekako u magli. To mu ipak ne smeta da se danas uživljava u ulogu heroja vlastite retrospektive i naknadne pameti.

Ipak, glavna meta ovog klevetničkog priloga jeste BZK “Preporod”, koju Alispahić naziva “parazitskom organizacijom” kojoj zamjera što navodno iz budžeta dobija “stotine hiljada maraka za plate onih koji tu ništa ne rade, a koji eto nisu u stanju prirediti obilježavanje Dana Bošnjaka”! Nejasno je da li je Alispahić zaljubljen u vlastiti glas u takvoj mjeri da je potpuno prestao pratiti sve medije i društvene mreže ili je zaista spreman da tako drsko laže jer teško je povjerovati da ne zna da je Dan Bošnjaka itekako obilježen, i to baš u organizaciji BZK “Preporod”.

Ovogodišnji Dan Bošnjaka obilježen je prvo 27. septembra međunarodnom online konferencijom u prostorijama BZK “Preporod”, na kojoj su učestvovali bošnjački intelektualci i utjecajni aktivisti sa svih strana svijeta, a zatim 28. septembra svečanom akademijom u BNP Zenica, koja je uživo prenošena preko društvenih mreža, također u organizaciji BZK “Preporod”. Također, u Srebrenici je snimljena dijaloška emisija u saradnji Hayat TV-a i BZK “Preporod”, emitirana 28. septembra s direktnim povodom obilježavanja Dana Bošnjaka.

Dan Bošnjaka također je obilježen i u Makedoniji i Novom Pazaru, dok u Rožajima, ali i Sarajevu nije moglo biti velike svečanosti poput one u Zenici ponajprije zbog epidemiološke situacije zbog koje nije bilo dozvoljeno okupljanje više od 30 osoba. Svaki od ovih događaja bio je propraćen u štampanim i elektronskim medijima tako da Alispahićeve laži imaju gotovo infantilan prizvuk.

Stvarni razlozi Alispahićevih opetovanih lažljivih propagandnih ataka na BZK “Preporod” postaju jasni u onom trenutku kada on ustvrdi da je riječ o “parazitima” ne samo zato što nisu organizirali obilježavanje dana Bošnjaka (mada svakako jesu) već i zato što ne žele da finansiraju “projekte koji su im ponuđeni”. Naravno, u pitanju su Alispahićevi projekti poput Kulture sjećanja ili Prvog bošnjačkog magazina za kulturu, koje bi, naravno, vodio Alispahić, a finansirao BZK “Preporod”. I u tom grmu leži zec! Jer baš kao što odjednom ne postoji ni Dan Bošnjaka, ukoliko se ne plati Fatmiru Alispahiću da ga obilježi, isto tako nema ni bilo kakvih korisnih društvenih projekata od nacionalnog značaja ukoliko ih ne predvodi Fatmir Alispahić. Jer –  za Fatmira Alispahića – sve što nije Fatmir Alispahić ili je parazit ili izdajnik.

Megalomanija zbog koje Fatmir Alispahić kao neki bošnjački Luj XIV viče “bošnjaštvo – to sam ja” dovodi, nažalost, i do patološke sklonosti lažima gdje poput nekog maloljetnog delinkventa, vandalski, bezumno i rušilački napada političke, vjerske i kulturne institucije bošnjačkog naroda. Ono što je važno shvatiti jeste da se Alispahiću, kada djeluje spram IZBiH ili SDA, može vjerovati upravo onoliko koliko i u vezi s njegovim klevetama i objedama na račun BZK “Preporod”. Nimalo i nikako. /M. Drnišlić/