Postoje pritisci od sadašnjeg rukovodstva SDP-a u općinskim i gradskim vijećima, kao i od gradonačelnika i načelnika koji su članovi SDP-a. Pritisci su na taj način da se prijeti tim ljudima da će izgubiti pozicije, da će članovi njihovih porodica izgubiti posao ukoliko ga imaju u Gradu ili općinama, i treća je stvar da im se obećavaju kule i gradovi da će dobiti mjesta u nadzornim i upravnim odborima, direktorske pozicije itd.

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ

“Socijaldemokratija u Bosni i Hercegovini je u krizi zato što nema adekvatno rukovodstvo niti ima stav o rješavanju problema u državi. Kada se pogleda matematički, zbir glasova koje socijaldemokratske i lijevo orijentirane partije osvajaju na izborima 2018. i 2014. ne razlikuje se mnogo od pobjede SDP-a 2010. Međutim, ti glasovi su se raspršili na više strana i nema jedne jedinstvene, velike socijaldemokratske opcije koja bi napravila značajan iskorak i bila protuteža trima nacionalnim strankama u Bosni i Hercegovini. Kriza se može prevazići na taj način da se ide ka kongresu na kojem bi se sve lijeve i sve socijaldemokratske partije ujedinile u jednu jedinstvenu stranku”, smatra Enver Bijedić, predsjednik novoosnovane stranke Socijaldemokrate (SD) BiH.

Nakon neslaganja s vrhom Socijaldemokratske partije (SDP) BiH o pitanju formiranja vlasti u Tuzlanskom kantonu, Bijedić, koji je bio dugogodišnji istaknuti član SDP-a, u julu je, zajedno s još nekim članovima, isključen iz SDP-a. Dva mjeseca poslije, s pristalicama i građanima koji su podržali alternativnu socijaldemokratsku stranku, osniva novu partiju. Bijedić za Stav, između ostalog, govori o svom viđenju dešavanja u SDP-u i o svojim bivšim kolegama iz te stranke Nerminu Nikšiću i Jasminu Imamoviću, šta očekuje od narednih lokalnih izbora te odgovara na pitanja o njegovoj odgovornosti za nikad dovršenu izgradnju poslovno-stambene zgrade “15. maj” u Tuzli.

STAV: Nije nam namjera praviti lošu priču o SDP-u, ali šta se dešava u toj stranci?

BIJEDIĆ: U SDP-u je očito došlo do razilaženja mislećih ljudi s aktuelnim rukovodstvom koje drži vlast i kontrolu u SDP-u. Na scenu su došli neki ljudi koji nemaju svoju realnu vrijednost, ni među narodom, ni na izborima, ni kao predsjednici određenih organizacija, ni svojih ličnih glasova, ali ti ljudi drže apsolutno sve konce u rukovodstvu SDP-a i oni donose glavne odluke. Zbog toga je mnogo mislećih i uglednih ljudi koji su branili ovu zemlju 1992. godine i odbranili socijaldemokratiju u Bosni i Hercegovini, od Ive Komšića, Mire Lazovića, Zlatka Lagumdžije, Hakije Meholjića…, istjerano jer tamo ne trebaju ljudi koji misle, nego ljudi koji slušaju.

STAV: Zašto su Vas isključili iz SDP-a?

BIJEDIĆ: Mi smo bili jedina pobjednička organizacija na izborima 2018. godine i ja sam dobio najviše glasova od svih SDP-ovaca u državi. To nije bilo dovoljno, toliko sam imao različit stav od vrha SDP-a o pitanju vlasti i to je bio razlog da me isključe. Naši su stavovi bili da nas trebaju pustiti da mi autonomno u kantonalnoj organizaciji SDP Tuzlanskog kantona formiramo vlast. Oni su tražili da za to dobijemo saglasnost Glavnog odbora, što nije bio slučaj kada se formirala vlast u Unsko-sanskom kantonu i Kantonu Sarajevo, a da ne napominjem da su bili četvrti ili peti na izborima 2018. godine i njima nije trebala saglasnost, a nama, koji smo bili prvi, trebala je. Naravno, bilo je izrežirano da ne dobijemo tu saglasnost.

STAV: Kakvi su danas Vaši odnosi s Nerminom Nikšićem, predsjednikom SDP-a? Šta mu zamjerate u vođenju stranke?

BIJEDIĆ: Nermin Nikšić i ja bili smo dugogodišnji saradnici i mislim da smo dobro sarađivali u Vladi Federacije BiH i u SDP-u i o njemu ne bih želio ništa drugo komentirati. Zamjeram mu što je pao pod utjecaj nekih ljudi koji nisu u prethodnom periodu njemu bili naklonjeni i nisu mu bili prijatelji i ti će mu ljudi sigurno u narednom periodu doći glave. Najbolje se to može provjeriti na izborima za predsjednika SDP-a 2015. godine. Pogledajte šta je u medijima i po portalima o Nerminu Nikšiću govorio njegov tadašnji protukandidat Jasmin Imamović. Takve su to bile bljuvotine i ogavne stvari koje su obezvređivale Nermina Nikšića, njegovu porodicu, funkciju premijera Federacije BiH… Sada su ga ti ljudi okružili i on se opredijelio da ih sluša. Neka mu je sa srećom, ali mislim da mu oni ne misle dobro i da će sigurno nakon mog isključivanja iz stranke krenuti da isključe još neke druge glavne poluge oko Nermina Nikšića da bi na kraju oni zagospodarili strankom.

STAV: Socijaldemokrate BiH su kontra “glavne struje”. Možete li se nositi s teškim izazovima i konkurencijom?

BIJEDIĆ: Mi, Socijaldemokrate BiH, ne možemo reći da smo kontra glavne struje. Mi smo ideološki skoro potpuno identični s glavnom strujom u SDP-u. Kažem skoro potpuno, ali na jedan drugi način vidimo rješavanje problema i izlazak BiH iz krize. Ponudit ćemo jasan i konkretan plan koji neće biti baziran na nekim floskulama i nerealnim obećanjima, nego tačno na onome šta se može i u onolikoj mjeri koliko mi možemo učestvovati u rješavanju krize u kantonu, Federaciji i čitavoj državi.

STAV: Postoje li pritisci na članove SDP-a u općinskim i gradskim vijećima u Tuzlanskom kantonu koji razmišljaju da li da pristupe SDBiH?

BIJEDIĆ: Naravno da postoje pritisci od sadašnjeg rukovodstva SDP-a u općinskim i gradskim vijećima, kao i od gradonačelnika i načelnika koji su članovi SDP-a. Prijeti se tim ljudima da će izgubiti pozicije, da će članovi njihovih porodica izgubiti posao ukoliko ga imaju u Gradu ili općinama, i treća je stvar da im se obećavaju kule i gradovi, da će dobiti mjesta u nadzornim i upravnim odborima, direktorske pozicije itd. Sve su to metode specijalnog rata, da se ti ljudi prestraše i da ne mogu uraditi ono što bi htjeli, a to je da razmišljaju svojom glavom i da se opredijele za realnu socijaldemokratiju. Nadam se da će se to na izborima iduće godine zorno pokazati jer, kada birači uđu na biračko mjesto i kada su između tri zida, oni će slobodnom voljom odlučiti koja je socijaldemokratija ispravnija.

STAV: Socijaldemokratama pristupaju odgovorni građani čija su politička uvjerenja bliska tzv. građanskom bloku. Možete li ispuniti njihovo povjerenje i očekivanja građana?

BIJEDIĆ: Upravo ono što sam prije istaknuo jeste da mnogi odgovorni građani koji su po svom habitusu socijaldemokrate žele da se socijaldemokrate aktivno uključe u rješavanje krize i rješavanje problema. Do sada smo imali na sceni jedno pasivno posmatranje od SDP-a, i to na način da se neki ljudi smjeste u državni ili Parlament FBiH, da budu gradonačelnici ili načelnici i da iz sjene vuku poteze ne vodeći brigu o recimo 600.000 građana TK, kojima smo na izborima obećavali da ćemo ući u vlast i promijeniti stanje. Mi se nadamo da ćemo ispuniti njihovo povjerenje i očekivanje velikog broja građana i da ćemo u budućnosti biti aktivan sudionik i kao četvrti stub između tri nacionalna stuba biti balans i donijeti ovoj zemlji boljitak.

STAV: Plašite li se razočarenja na narednim lokalnim i općim izborima?

BIJEDIĆ: Prije svega, očekuje nas težak posao. Veoma je teško krenuti s formiranjem stranke bez ičega, s nule, i očekuje nas težak posao da formiramo organizacije u svim kantonima, a pogotovo u Tuzlanskom kantonu, gdje ćemo u svim općinama imati gradske ili općinske organizacije. Uvjereni smo da je veliki broj građana nezadovoljan sadašnjim stanjem i da će u nama vidjeti neku alternativu koja će im omogućiti da vide da se može i bolje raditi nego što je to sada i da ćemo ljudima ponuditi da i oni učestvuju u rješavanju problema lokalne zajednice.

STAV: Vaš stranački kolega Edin Delić Tuzlu je opisao kao epicentar socijaldemokratije u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu višedecenijsko opredjeljenje građana ovog grada za SDP, može li se očekivati iznenađenje na lokalnim izborima iduće godine?

BIJEDIĆ: U Tuzli je sigurno da većina građana ne želi glasati za nacionalnu stranku. Do sada su bili opredijeljeni samo za dvije opcije: da li za nacionalnu stranku ili SDP. Sada smo u situaciji da ćemo ponuditi nenacionalnu socijaldemokratsku stranku, ali koja je slobodnija i otvorenija za pristup, koja će slušati želje građana i koja će pokušati realizirati te njihove želje u budućem periodu. Može se očekivati iznenađenje na lokalnim izborima iduće godine. Sigurno ćemo imati i kandidata za gradonačelnika Tuzle i vrlo jaku listu za Gradsko vijeće Tuzle.

STAV: Zbog čega je nastao sukob između Vas i Jasmina Imamovića, gradonačelnika Tuzle?

BIJEDIĆ: Mislim da je to prije svega strah od konkurencije. Gospodin Imamović u meni je uvijek vidio dobrog konkurenta za poziciju gradonačelnika Tuzle, ali nikad nisam imao aspiracija za jednu takvu funkciju. Međutim, u historiji njegovog djelovanja, svakog ko mu se približio po utjecaju ili je iskazao kritički stav o njegovom poslu ili radu on je brutalno eliminirao i na taj način pokazao da je klasični autokrata, da ne sluša druge oko sebe i da postoji samo jedno mišljenje, a to je njegovo mišljenje. Tu se mora istaknuti da, u situaciji kada on iskaže neki interes od druge strane, konkretno od mene kada sam bio ministar u Vladi FBiH i kada sam uradio brojne projekte u Tuzli, od sjeverne saobraćajnice, lokalnih ulica u gradu, mosta prema Panonici i kada su četiri miliona maraka došla u Tuzlu, kada je tuzlanska infrastruktura rješavana, tada nije bio moj neprijatelj. Štaviše, koristio je svaku priliku da bude sa mnom i da iskoristi ono što mu treba. Osim tih silnih projekata, postoje i neke stvari iz prethodnog perioda, kada sam bio direktor Direkcije za izgradnju u Tuzli i kada sam bio predsjednik Fudbalskog kluba “Sloboda” u Tuzli.

Moram istaći da gospodin Imamović nikada i nigdje neće javno da kaže da je stadion “Tušanj” bio privatiziran i da je to bio prvi korak da ga neki građevinski lobiji preuzmu za sebe preko rukovodstva fudbalskog kluba i da bi se na tom mjestu kasnije izgradili stambeno-poslovni objekti. Znači, stadion je trebao biti srušen i na tom bi se prostoru gradile zgrade. Kao tadašnji predsjednik “Slobode”, otišao sam s klupskim statutom u rukama kod tadašnjeg predsjednika Općinskog suda Tuzla Vase Gospavića i pitao ga mogu li se ja, kao predsjednik kluba, odreći stadiona i da stadion vratim osnivaču, odnosno Općini, odnosno Gradu Tuzli. Gospodin Gospavić se našao u čudu i rekao mi da to još nikad nije vidio, jer svi dolaze da nešto prisvoje, a ja se nečega odričem. Objasnio sam mu da me je strah da će stadion biti privatiziran, da će se na njemu graditi objekti koje će privatnici iskoristiti i da će građani Tuzle biti oštećeni. On je pristao i od toga momenta, a to je bilo 2006. godine, stadion “Tušanj” ponovo je u vlasništvu Grada Tuzle. Do tog momenta, dok ja nisam bio predsjednik, 2006. ili 2007, nisam siguran, trebao je biti privatiziran.

Drugi interesantan podatak jeste da je prvo Panonsko jezero u Tuzli napravila i izgradila i vratila kredit NLB banci u iznosu od 1,2 miliona maraka upravo Direkcija za izgradnju, gdje sam bio direktor. Znači, za prvo Panonsko jezero Direkcija je digla i vratila kredit NLB banci, da bi to jezero bilo napravljeno, ali nije to najgore. Najgore od svega jeste što je to jezero kasnije oduzeto Direkciji i prebačeno u vlasništvo Grada Tuzle, odnosno tadašnje Općine Tuzla.

To je samo mali dio projekata koje je gospodin Imamović veoma cijenio kada su bili u njegovom interesu. Međutim, kada nije u njegovom interesu, on upotrijebi svu moguću infrastrukturu od njemu sklonih medija i na svaki način pokušava oblatiti svakog ko na bilo koji način misli drugačije. Ja u svakom slučaju mislim drugačije od njega, a gospodin Imamović je zaboravio šta sam sve uradio.

STAV: Mnogi Vas i gradonačelnika Imamovića krive za nikad dovršenu zgradu “15. maj” na Brčanskoj Malti. Kupci su podigli kredite, uložili novac i kupili stanove u koje su se trebali useliti 2009. godine. No, zgrada je i dalje neuseljena, a rokovi završetka gradnje se produžavaju. Kupci godinama protestiraju, a neki su u međuvremenu i umrli. O čemu se radi i imate li saznanja kada bi se ovi ljudi mogli useliti u svoje stanove?

BIJEDIĆ: Što se tiče zgrade “15. maj”, slažem se u potpunosti da su kupci stanova oštećeni i da su oni uložili novac, a nisu se mogli useliti. Međutim, javnost treba da zna da ja u Direkciji nisam već osam i po godina, niti mogu da uđem u tu ustanovu. Ta javna ustanova, javno preduzeće, i dan-danas postoji, svih ovih osam i po godina otkako sam otišao, ima svoje rukovodstvo, svoju direktoricu. Znači, ukoliko postoji adresa za rješavanje tog problema, to je Direkcija za izgradnju. Oni trebaju i mogu da riješe kako da se ta zgrada završi. To nije prva zgrada gdje se kasni sa završetkom radova. Međutim, osam i po godina, koliko mene tu nema, predug je period i to se radi namjerno da bi se na taj način rušio moj autoritet.

Na koji se to način moglo riješiti? Gospodin Imamović mogao je da u Direkciju putem Gradskog vijeća ili Općine upumpa određena sredstva pomoću kojih bi Direkcija završila taj objekt. Naravno da je prilikom mog odlaska iz Direkcije za izgradnju u tom objektu ostalo mnogo neprodatih prostora, poslovnih i stambenih, koje je trebalo prodati i da se iz tih sredstava objekt završi. Šta je s tim prostorima i stanovima, zbilja ne znam, jer, kažem, već osam i po godina nemam kontakta niti fizički mogu doći u Direkciju da vidim šta se radilo. U međuvremenu, na tom su objektu dozidana dva-tri sprata. Po kojem osnovu su ti spratovi nazidani, ko je dao dozvolu, ko je dao saglasnost, šta s tim stanovima koji su gore izgrađeni, da li su prodati, gdje su ti novci otišli… Nemam nikakve informacije o svemu tome. Ta zgrada, koja je realan problem, koristi se u političke svrhe kada god nešto treba da se na moj račun pripiše, onda se ponovo aktuelizira. Treba reći da sam, dok sam bio u Direkciji, imao Nadzorni odbor, koji je imenovala Općina Tuzla, da su bile redovne godišnje skupštine i da su svi izvještaji uredno prihvatani.

STAV: U slučaj se uključilo i Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona. Dokle su oni stigli s radom?

BIJEDIĆ: Znam da Kantonalno tužilaštvo TK obrađuje taj predmet i da to traje nekoliko godina i oni će sigurno imati svoj stav o svemu. Vjerujem u objektivnost Tužilaštva i naravno da treba da donesu mjere po pravu i zakonima. Sigurno je da postoje brojni izvještaji Finansijske policije, vještaka ekonomske i građevinske struke koji jasno kažu gdje je i na kojoj je strani krivac zašto ta zgrada nije završena. Direkcija je tada dogovorila da će izvođač radova biti firma “Giprom” iz Tuzle i da se “Giprom” obavezuje da završi zgradu u određeno vrijeme, uključujući i njezino vanjsko uređenje. Za taj dio posla “Giprom” je dobio određenu količinu kvadrata poslovnih prostora i stanova. Oko 75 procenata površine poslovnih prostora i stanova trebalo je da pripadne “Gipromu”, a Direkciji 25 procenata za intelektualne i usluge projektiranja i nadzora. “Giprom” je trebao završiti kompletnu građevinsku operativu. Zašto to nije završeno, mislim da je adresa jasna i siguran sam da će Tužilaštvo to na pravi način sagledati.