Poslije decenija stagnacije i veoma usporenog razvoja, a nakon petnaest godina ubrzanog, teško je očekivati od Turske da stane. No, SAD i EU moraju se pomiriti s tim da se zubna pasta ne može vratiti u tubu, te da sada imaju posla sa zemljom koja zahtijeva ravnopravni tretman
 američkim i zapadnim saveznikom i drugom po vojnoj jačini članicom NATO-a.</p>
<p>Zapravo, varničenje je počelo neposredno pred forum u Aspenu, održanom od 19. do 22. jula. Sedamnaestog jula turska novinska agencija <em>Anadolu Ajansı</em> (AA) objavila je mapu deset lokacija (polu)tajnih američkih baza u sjevernoj Siriji koje su pod kontrolom sirijskog ogranka terorističke Radničke partije Kurdistana (PKK) – Partije demokratske unije (PYD) i njenog oružanog krila, Jedinica narodne zaštite (YPG). Dok mapa i prateći tekst AA otkrivaju postojanje tih baza, bez previše operativno korisnih podataka, njemački dnevnik <em>Bild</em> požurio je da istog dana objavi iste te, samo detaljnije, informacije sa satelitskim snimcima ogromne zračne baze blizu pograničnog grada Kobane, s pistom na koju mogu slijetati transportni avioni tipa C-130 “Hercules” (viđen u bazi) i znatno veći C-17 “Globemaster”.</p>
<p><strong>PRIHVATANJE REZULTATA ETNIČKOG ČIŠĆENJA</strong></p>
<p>Dva dana poslije, Pentagon izlazi s pisanim saopćenjem isključivo o izvještaju koji je objavila AA, posredno potvrđujući postojanje tih baza, “opravdava” ih “borbom protiv ISIL-a” (<em>Bild</em> je citirao posmatrače koji skoro pa posprdno izražavaju sumnju da se te baze grade u tu svrhu) te izražava brigu “ako je NATO saveznik namjerno stavio naše trupe u opasnost objavljujući osjetljive informacije. Tu smo brigu saopćili Vladi Turske.” Interesantno, ne i Vladi Njemačke, a, osim toga, šta ćemo sa “slobodom štampe”? Dvojni standard?</p>
<p>Odmah potom, u Aspenu američki general Raymond Thomas, pričajući to kao veselu anegdotu, otkriva kako je on lično insistirao da se gorepomenuti teroristi (PKK‑PYD‑YPG) “rebrendiraju” – promijene “brend” promijenivši ime. “Došli su nam s imenom Sirijske demokratske snage”, kaže general Thomas, dodajući s osmijehom: “Pomislio sam da je briljantan potez da se stavi ‘demokratija’ negdje…”, što je popraćeno smijehom publike.</p>
<p>To “rebrendiranje” ideoloških manijaka s likom vođe terorističkog kulta Abdullaha Öcalana na rukavima uniformi nije ništa novo. Nova je potreba da se Turskoj cinički gura prst u oko. Naravno da je vijest o ovom ruganju odjeknula, nepotrebno je reći negativno, u Turskoj. Međutim, ono što je ta skandalozna “anegdota” skoro u potpunosti pokrila, bar ja nisam vidio da je iko reagirao, jeste nastavak tog govora u kojem general Thomas ne trepnuvši iznosi jednu opasnu tezu. Objašnjavajući volju i potrebu PKK‑PYD‑YPG-a da se “rebrendira”, general govori o njihovoj želji da budu pozvani na bilo koju konferenciju glede budućnosti Sirije, bilo to Ženeva ili Astana, i tada kaže: “Postojalo je bukvalno priznanje o njihovoj demografskoj dominaciji u sjevernoj Siriji…”</p>
<p>Da, ali ta demografska dominacija rezultat je etničkog i “revolucionarnog” čišćenja. Procesa u kojem su protjerane ne samo sve ostale etničke grupe nego i Kurdi, koji su politički protivnici PKK-a. Uostalom, originalno ime Kobanea jeste <em>Ayn al-‘Arab</em>. Dok za Tursku ne postoji nikakva bitna razlika između PKK-a i ISIL-a – i jedni i drugi samoeksplodiraju se ubijajući civile u Turskoj – dotle je turskim saveznicima promjena imena dijela organizacije koja se nalazi i na njihovim listama terorističkih grupa dovoljna da ih nesebično naoružavaju. Po uvrnutoj logici “rebrendinga”, i ISIL bi mogao zaslužiti stolicu u Ženevi i/ili Astani ubacivši riječ “demokratija” u svoje ime. Ili ne bi? Dvojni standard?</p>
<p><strong>KUPOVINA RUSKIH RAKETNIH SISTEMA</strong></p>
<p>Opet u Aspenu, odgovarajući na pitanje TV mreže NBC o sve češćim izvještajima da je sklopljen sporazum između Rusije i Turske o kupovini protuzračnog i proturaketnog sistema S-400, šef američkog generalštaba general Joseph Dunford rekao je: “Turska još nije kompletirala ugovor s Rusijom. Da jeste, to bi bilo zabrinjavajuće.” Osim što izjava pomalo liči na izjavu kolonijalnog guvernera i što je sračunata da djeluje kao pritisak, ono što je rekao nije baš u potpunosti tačno.</p>
<p>Pregovori o ovoj kupovini u najvećoj su mjeri završeni. Prema novinskim izvještajima, riječ je o kupovini četiri baterije protuzračnog i proturaketnog sistema S-400 po cijeni od 2,5 milijarde dolara. Dvije od četiri bile bi isporučene u roku od godinu, a dvije bi u sljedeće dvije i po godine bile proizvedene u Turskoj. Fikri Işık, turski ministar odbrane, potvrdio je početkom jula da su sva tehnička pitanja riješena, a da će i finansijski dio biti riješen u najskorije vreme.</p>
<p>O potrebi Turske za protuzračnim i proturaketnim sistemom većeg dometa – od kada su NATO saveznice, SAD, Njemačka i Holandija povukle svoje (američke) sisteme “Patriot” iz Turske krajem 2015. godine – <em>Stav</em> je pisao u broju 77 augusta prošle godine. Ponavlja se priča o pritisku da se sistem ne kupi od zemlje koja nije članica NATO-a, dok istovremeno članice NATO-a ne nude ono što Turska traži – transfer tehnologije – a izjava generala Dunforda samo je simptom tog već viđenog filma.</p>
<p>Interesantno je da se na tu kupovinu u medijima s obiju strana Atlantika (i u Rusiji i u Americi) gleda kao da je to definitivni dokaz izlaska (ili najave izlaska) Turske iz NATO-a. Skrivena želja, možda?</p>
<p>Ne pomaže ni činjenica što je Turska potpisala ugovor s Francuskom i Italijom o razvoju vlastitog sistema unutar EUROSAM konzorcija i pod NATO kišobranom, te objašnjenje da je kupovina S-400 izazvana neposrednim i hitnim potrebama odbrane.</p>
<p>Dok ruski posmatrači likuju tvrdnjama da je turska kupovina S-400 “strateški poraz američkih proizvođača”, zanemarujući činjenicu da je transfer tehnologije bio presudan faktor (nadmoć S-400 nad zapadnim ekvivalentima nije upitna među stručnjacima), dotle američki u beskraj ponavljaju ono što su pisali / pričali kad je kupovina kineskog sistema bila blizu realizacije – izraubiranu priču o nekompatibilnosti s NATO raketnim štitom. Priča koja nema mnogo smisla jer ne postoji ni namjera da se sistem S-400 u njega integrira. Pritom se grčko vlasništvo ruskog sistema S-300 (i njegova neintegriranost) u velikoj mjeri ignorira. Dvojni standard?</p>
<p>Put od klijent-države ka državi koja prvenstveno vodi računa o vlastitim interesima nije ni jednostavan ni lagan. Na neki način on podsjeća na vožnju bicikla, ako staneš, oklijevaš ili se ustručavaš, sva je prilika da ćeš pasti. Poslije decenija stagnacije i veoma usporenog razvoja, a nakon petnaest godina ubrzanog, teško je očekivati od Turske da stane. No, SAD i EU moraju se pomiriti s tim da se zubna pasta ne može vratiti u tubu, te da sada imaju posla sa zemljom koja zahtijeva ravnopravni tretman. Što prije to učine, imat će u Turskoj dobrog partnera. U međuvremenu bi bilo dobro da se suzdrže od dvojnih standarda – to vrijeđa inteligenciju.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Utvrđivanje istine o zločinu FETÖ-aSljedeći članak
Neuspješan propagandni rat protiv Turske
