“'Bossy' je dobio ime po našoj Bosni, tako što je uzeto Bos od Bosna i Sy od Sydney. U tom trenutku je ovaj naziv bio prihvatljiv i odobren s obzirom na to da ne možemo da registriramo nešto poput nacionalnog tima koji bi nas predstavljao. U to vrijeme bio je najveći priliv naših građana iz ratom zahvaćene domovine. Prednost pri osnivanju kluba bila je i činjenica da su u Australiju pristigli razni sportisti, tako da smo se ujedinili u ideji da formiramo fudbalski klub”
Piše: Admir LISICA
Bošnjaci u Australiji organizirani su kroz različite džemate, folklorna društva, udruženja, kulturne centre, ali i sportske kolektive. Fudbalski klub “Bossy Liverpool” iz Sydneya, koji egzistira već dvadeset sedam godina, dokaz je kontinuiranog djelovanja i organiziranja Bošnjaka iz Australije i na ovaj način. Ibrahim Ademović, jedan od osnivača kluba, kaže da je priča krenula 1993. godine, u periodu kada je zbog Agresije na Bosnu i Hercegovinu u Australiju pristigao najveći broj bosanskohercegovačkih građana. Klub je ime dobio po državi Bosni i Hercegovini i gradu u kojem se takmiči – Sydneyu.
“FC ‘Bossy Liverpool’ formiran je 1993. godine, a registriran je godinu kasnije, kada je i počeo da se takmiči u Australiji. ‘Bossy’ je dobio ime po našoj Bosni, tako što je uzeto Bos od Bosna i Sy od Sydney. U tom trenutku je ovaj naziv bio prihvatljiv i odobren s obzirom na to da ne možemo da registriramo nešto poput nacionalnog tima koji bi nas predstavljao. U to vrijeme bio je najveći priliv naših građana iz ratom zahvaćene domovine. Prednost pri osnivanju kluba bila je i činjenica da su u Australiju pristigli razni sportisti, tako da smo se ujedinili u ideji da formiramo fudbalski klub. Već u startu bilo je puno igrača i formirana su dva tima koja su se takmičila u zadnjoj ligi Australije NSW. Moramo istaći da je naš klub osvojio ligu i prešao u viši rang u prvoj godini takmičenja, što je predstavljao značajan motiv za daljnji rad. Nakon toga, sve je išlo nekako osrednje, bez značajnijeg iskoraka, dok klub 2001. godine nije preuzeo naš poznati biznismen iz Sydneya, rahmetli Fahrudin Rudi Šišić”, prisjeća se Ademović.
Koliko je bio značajan doprinos Fahrudina Šišića, govori i činjenica da je FC “Bossy Liverpool” u svega nekoliko godina zakucao na vrata najelitnijeg takmičenja u Australiji. Ipak, euforija i pozitivni rezultati ovog kluba koji u imenu ponosno nosi ime domovine nisu dugo potrajali.
“U to vrijeme bili smo u petoj ligi, a ekspresno smo ušli u drugu ligu. Tu nije bio kraj dobrim rezultatima jer smo već sljedeće godine ušli u prvi razred takmičenja. Potrebno je spomenuti i 2005. godinu, kada uspijevamo postići veliki uspjeh plasmanom u Superligu, koja je nešto poput našeg drugog razreda fudbala (Prva liga Federacije BiH). Tri godine nam je bilo potrebno da tu ligu osvojimo i plasiramo se u najjači rang takmičenja, ali, zbog rigoroznih uvjeta koje ima Australijski fudbalski savez, nismo se takmičili u tom rangu. Nakon toga, nažalost, počinju i problemi u klubu i oko kluba, tako da se glavni sponzor i predsjednik kluba rahmetli Rudi Šišić povlače iz kluba i klub je u tako jakoj ligi odigrao posljednju sezonu davne 2009. godine. Koliko je klub bio u krizi, svjedoči i sezona 2010, koju smo zbog problema preskočili. Ipak, nismo odustajali i 2011. godine, ponovo uz veliku želju nas nekoliko aktivista, uspjeli smo da ponovo vratimo FC ‘Bossy’ u takmičarski pogon, ali u distrikt SDSFA. To je ograničeno na dva grada, Liverpool i Fairfield. Ova regija predstavlja jednu od većih asocijacija, a za takmičenje u ovoj ligi potrebno je imati i rezervnu ekipu, koju mi, naravno, imamo”, objašnjava Ademović.
FC “Bossy” ima i nekoliko ekipa mlađih uzrasta, što potvrđuje da ovaj klub ima izuzetno ozbiljne planove u budućnosti. Ademović posebno ističe odličnu saradnju kluba s ostalim bošnjačkim i bosanskohercegovačkim organizacijama u Australiji.
“Ove godine imamo još timove ispod 18, 14, 11, 8, 7 i 6 godina. Cilj nam je da pokušamo organizirati i veterane između 35 i 45 godina. U našem klubu igraju igrači svih vjera i nacija i ne smijemo nikome reći da nije dobro došao, ali politika kluba jeste da u svakoj ekipi imamo minimalno 60% naših igrača. Naš moto jeste druženje i njegovanje našeg bosanskog jezika. Naš je klub rasadnik mladih iz naše domovine i on povezuje sve ostale organizacije naše dijaspore. Imamo izuzetno dobre odnose i s Islamskom zajednicom Bošnjaka, Bosanskim kulturnim centrom, kao i klubovima i organizacijama širom Australije. Klubovi koji se takmiče u australskim ligama svake godine u oktobru organiziraju turnire, dosta mladih se upoznalo, povezalo, pa čak i oženilo družeći se.
FC ‘Bossy’ jedan je od vodećih klubova po rezultatima, organizaciji i broju igrača. Veliko je interesiranje ostalih nacija da igraju za naš klub i zbog toga imamo mnogo pripadnika drugih naroda u ekipi. Ove godine startujemo s jakim timovima i idemo na osvajanje prvog mjesta kako bismo se plasirali u viši rang i pokušaj da vratimo ‘Bossy’ na staru slavu. Da je ovo ozbiljna priča, te da svi vjerujemo u uspjeh, garant je i predsjednik Kasim Salagić, kao i njegov zamjenik Sanel Begić. Obojica su veoma uspješni biznismeni tako da nemamo problem s finansijama, što je definitivno izuzetno važno. Što se tiče trenera, i tu smo u veoma dobrom položaju. Imamo dva relativno mlada trenera za seniorski tim, a to su Sanel Kuljanin i Emir Efendić”, priča Ademović.
Prema njegovim riječima, nekad je interesiranje za utakmicama ‘Bossyja’ bilo velike, ali je, uslijed spomenutih problema, ono opadalo. Ipak, u posljednje vrijeme sve je više pratilaca ovog, kako ističe, bosanskog “Liverpoola” koji se trudi afirmirati našu tradiciju i običaje i kroz sportske aktivnosti.
“Treba napomenuti da je ‘Bossy’ imao najviše gledalaca na svakoj utakmici, ali je interesiranje opalo prilikom pada kluba. Mi smo od 2011. godine mukotrpno radili na boljem imidžu kluba i povratku publike i sponzora. U tome smo već na neki način uspjeli, ali se nadamo da ćemo s novim uspjesima doprinijeti povećanju interesiranja za naš klub, posebno zbog ideje i ciljeva koje propagiramo. Fokus je na tome da našoj omladini približimo Bosnu i Hercegovinu i da osjete bar djelić naše tradicije koju im pružamo kroz utakmice, bosanska sijela i druge načine druženja. Nadam se da ćemo u svojoj misiji uspjeti, te da ćemo klub značajnije unaprijediti u budućnosti”, poručio je Ademović.