A studenti k’o studenti: uvijek će se naći i crnih i bijelih, i egzaltiranih i namćora, i bistrih i mutnih. Neki će za omraženog profesora napisati: “Puno se pravi pametan.” Drugi: “Umislio da je neko važan.” Treći: “Zbunjen, neorganiziran.” Četvrti: “Mnogo raspravlja sa studentima.” Peti: “Neozbiljan.” Šesti: “Ne koristi vannastavna pomagala.” Nije da će profesori vječito ostajati ravnodušni na ove neoliberalne mjerače funkcionalnosti. Počet će se dodvoravati studentima
, uvijek će biti do profesora, nikad do njih. Tada će profesori postati predmetom posebne vrste ukrštenica, tzv. evaluacija, u kojima mušterija odgovara, uglavnom po racionalnom principu reciprociteta, na vertikalnu i horizontalnu enigmatiku o zadatoj temi: taj i taj profesor. Evaluacije će biti višestruko iskoristive: osim što će poboljšati profesorsku produktivnost, mada ne znamo kako je premjeravati, omogućit će Velikom bratu da u profesorskom dosjeu uvijek ima ključni argument, onaj koji ga smiruje u slučaju igranja intelektualne neovisnosti.</p>
<p>A studenti k’o studenti: uvijek će se naći i crnih i bijelih, i egzaltiranih i namćora, i bistrih i mutnih. Neki će studenti za omraženog profesora napisati: “Puno se pravi pametan.” Drugi: “Umislio da je neko važan.” Treći: “Zbunjen, neorganiziran.” Četvrti: “Mnogo raspravlja sa studentima.” Peti: “Neozbiljan.” Šesti: “Ne koristi vannastavna pomagala.” Nije da će profesori vječito ostajati ravnodušni na ove neoliberalne mjerače funkcionalnosti. Počet će se dodvoravati studentima. Neće se više praviti pametni, neće poticati i šokirati zabetonirane umove, zapravo, potpuno će izbaciti čuveno metodičko pravilo – skandalon, pribrat će se, uozbiljiti, organizirati. Još će moliti Boga da ubuduće ne budu morali igrati klovna i tegliti kabasti vannastavni instrumentarij na svaki čas. Mada, što se mora, nije teško.</p>
<p>I tako, kako se akademija pretvara u ukrštenicu, i sami profesori bivaju postepeno preodgojeni u smjeru potpune blaziranosti. Odlaze u svoje kabinete i ondje, umjesto da osvajaju bijesne knjige, ispunjavaju miroljubive skandinavke. Američki sociolog, trinaest slova horizontalno. Pokrajina u Francuskoj, osam slova vertikalno. Rješenje iz prošlog broja:…</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Solidarnost s tradicijom u trenutku njenog padaSljedeći članak
Zakrivena Objava
PROČITAJTE I...
Sexgiving
Lucas nastavlja zanovijetati, ispituje me, uz kilometarske stanke, imamo li mi u Bosni “Sexgiving”, a ja, kao neki mudrac podignem obrve, pogledam u daljinu i kažem: “Zavisi od mnogo stvari, u davnim je vremenima ‘Sexgiving’ bio uglavnom uoči petka, a danas se slavi kad se otplati kredit”
Čudnovati život Omera ibn Saida
Slavna autobiografija Omera ibn Saida, koja se općenito ubraja u začetke američke robovske literature, započinje podužim odlomkom sure Vlast (Mulk), koju Omer ni nakon dvadeset i četiri godine u kršćanskoj zemlji nije zaboravio. Izbor nije slučajan; sura se otvara tvrdnjom da sva vlast pripada Bogu i stoga je savršena aluzija na robovlasništvo, na apsolutnu moć kroz posjedovanje