Danas je jevrejsko pitanje, tvrdi Norton, zamijenjeno muslimanskim pitanjem. Nortonov osnovni uvid jeste ključ za njenu izazovnu analizu. Ono o čemu je riječ u vezi s “muslimanskim pitanjem” nisu islam niti muslimani, nego sam Zapad i njegova predanost razumu, slobodi, jednakosti, pravdi i pluralizmu. Pozadinu debate o islamu oblikuju domaće tjeskobe o urbanom životu, migraciji, kapitalizmu, nezaposlenosti, stranačkoj politici, seksu, rasi, konzumerizmu, religiji, moralu i svim drugim pitanjima o kojima se može principijelno razgovarati bez referiranja na islam, muslimane ili Bliski istok
.</p>
<p>Evropski kolonijalizam iz 19. i 20. stoljeća zauvijek je promijenio značenje ovih riječi. Dok su Francuzi kod kuće propovijedali jednakost, sekularizam i slobodu, Francuska je kolonizirala i prozelitizirala milionima ljudi u Africi i na Bliskom istoku.</p>
<p>Filozofi James i John Stuart Mill pisali su o liberalizmu, ali su radili kao oficiri Britanske imperije u Indiji, legitimizirajući i internalizirajući kolonijalizam. Evropski intelektualci govorili su o prosvjetljenju i njegovom obećanju razuma i slobode dok su evropske vojske vršile invazije na narode sve od sjeverne Afrike do Indije, Indonezije i Malezije.</p>
<p>Bratstvo je od početka problematičan termin jer implicira moralnu odgovornost, dok sloboda i jednakost vape da osiguraju zakonska prava. Disparitet između onoga što je legalno i onoga što je moralno proširio se jer je moralnost, u sekularnom duhu doba, svedena na religijski zakon i psihologijski sentiment bez zakonske osnove.</p>
<p>Sekularno doba ipak nije potpuno izbrisalo bratstvo. Od sekularnih masonskih organizacija do vjerskih skupina, brojna bratstva istrajavaju na različitim mjestima, na studentskim kampusima, u crkvama, u elitnim muškim klubovima i u visokoj politici. Stvari nikada nisu tako jednostavne kao što izgledaju.</p>
<p>U svojoj impresivnoj knjizi <em>O muslimanskom pitanju</em> politolog Anne Norton bavi se pitanjem o tome kako društvena i politička tjeskoba zapadnih društava izopačuje ideale klasičnog liberalizma i predstavlja izopačenu sliku i islama i Zapada.</p>
<p>U 19. stoljeću, <em>O jevrejskom pitanju</em>, kako je to formulirao niko drugi do Karl Marx, bio je test za ograničenja prosvjetljenja. Ispunjavanje obećanja prosvjetiteljskog racionalizma i triju ideala Francuske revolucije bilo je zasnovano na prihvatanju Jevreja (i drugih nekršćanskih, neevropskih grupa) u novo evropsko društvo kao slobodna i jednaka ljudska bića, a ne kao podjarmljene i potlačene manjine. Imajući u vidu horore holokausta, taj je projekt tragično propao.</p>
<p>Danas, jevrejsko pitanje, tvrdi Norton, zamijenjeno je muslimanskim pitanjem. Nortonov osnovni uvid jeste ključ za njenu izazovnu analizu. Ono o čemu je riječ u vezi s “muslimanskim pitanjem” nisu islam niti muslimani, nego sam Zapad i njegova predanost razumu, slobodi, jednakosti, pravdi i pluralizmu. Pozadinu debate o islamu oblikuju domaće tjeskobe o urbanom životu, migraciji, kapitalizmu, nezaposlenosti, stranačkoj politici, seksu, rasi, konzumerizmu, religiji, moralu i svim drugim pitanjima o kojima se može principijelno razgovarati bez referiranja na islam, muslimane ili Bliski istok.</p>
<p>Referiranje na islam jeste pogodno jer problem projektira na nekog “drugog” u dalekom svijetu, što stvara krivonavodeći kontekst kojim se izbjegavaju prava pitanja.</p>
<p>Situacija nije ništa bolja ni u islamskom svijetu, koji se bavi sličnim projekcijama i “drugačivanjem” kada se bavi sopstvenim problemima i tjeskobom.</p>
<p>Sloboda, jednakost i bratstvo kao i pravda zadržat će svoja značenja i relevantnost samo ako se uzmu zaozbiljno i kada su oslobođeni političkih mahinacija.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
U Bosnu niko ništa nije unosio, te nema pravo ni iznositiSljedeći članak
Liječnici ljudskih srca
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo