Samom Dodiku željnom vlasti način inauguracije nije smetao niti je u njemu prepoznavao nekakav problem, ali je bitno utjecao na njegov doživljaj “demokratske vladavine”. Taj tenkovski sindrom u njemu ostao je kao trajna konstanta koja je odredila način njegovog političkog ponašanja koji se manifestirao u bahatim prijetnjama, ucjenama, snažnom uvjerenju da sve treba biti kako on zamisli i kaže
 ili nastavka agonije, pitanje je na koje je teško pouzdano odgovoriti.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Priča o čovjeku koji nije išao na dženazeSljedeći članak
ORDENJE ZA LINGVISTE, RATNE ZLOČINCE I MUFTIJU HASANOVIĆA
