Amina Šiljak-Jesenković, “Odrazi ljubavnih mesnevija u stihovima bošnjačkih divanskih pjesnika”, Orijentalni institut u Sarajevu, 2016. godine
 sjedinjuje sa svojim Stvoriteljem, i kako najveći broj djela divanske književnosti promatramo u ovom svjetlu, sasvim je logično da se i bošnjački divanski pjesnici naslanjaju na ova djela i da u svojim djelima referiraju na pojedine likove ljubavnih mesnevija, njihova stanja i radnju ovih tekstova”, piše Šiljak-Jesenković.</p>
<p>Autorica u prvom dijelu knjige donosi biografije četrnaest bošnjačkih divanskih pjesnika, da bi u nastavku obradila njihov odnos prema najreferentnijim temama i motivima orijentalno‑islamske književnosti. Priče o Kajsu (Medžnunu) i Lejli, Ferhadu, Husrevu i Širin i Jusufu i Zulejhi autorica ističe kao tri priče na čiji sadržaj i motive referiraju gotovo svi pjesnici. U većini ljubavnih mesnevija orijentalno-islamske književnosti glavni se lik u određenom trenutku identificira s Medžnunom te je ova priča postala nezaobilaznim toposom ove književnosti. Takav je slučaj i s bošnjačkim divanskim pjesnicima. Kod svakog pjesnika u čije je djelo ostvarila uvid, Šiljak-Jesenković pronalazi stihove o Medžnunu i Lejli. Autorica ih objašnjava iz ugla tesavvufa prepoznajući u njima simbole i metafore. Pritom citira i tesavvufske autoritete, poput Muhjiddina ibn Arebija i njegovo mišljenje da je Medžnun, ustvari, kategorija duhovnih putnika. Ibn Arebijevo tumačenje Medžnuna kao “pametne budale”, “ludog bogougodnika”, Šiljak-Jesenković prepoznaje u stihovima Alauddina Sabita Užičanina <em>Na putu Ljubavi potreban je razuman vođa / Dogovorom ćemo izabrati Medžnuna, </em>pokazujući tako varijaciju književne obrade ovog lika u pjesmi jednog bošnjačkog autora. Na sličan način autorica objašnjava i varijacije drugih tema orijentalno-islamske književnosti u stihovima bošnjačkih divanskih pjesnika. Važno je napomenuti da je obrađen i odnos naših autora prema nezaobilaznim motivima jedne velike književnosti, poput motiva leptira i svijeće, slavuja i ruže, ljepote i ljubavi.</p>
<p>Treba istaknuti da je u ovoj knjizi primjetan otklon autorice prema tumačenju klasičnih dijela metodama savremenih poststrukturalističkih teorija. Lotman i Attar mogu na istu stranicu, ali se Attarovo djelo ne tumači teorijama tekstualnosti karakterističnim za 20. stoljeće. Tako je izbjegnuta orijentalistička zamka preispitivanja Drugog izvana, bez pokušaja da se Drugi istinski razumije. Upravo su u tu zamku upali i pojedini bošnjački istraživači kojima je divanska književnost Bošnjaka predstavljena kao strani, a ne njihov vlastiti fenomen realiziran u modelima jedne nadnacionalne književnosti. Za razliku od takvih, koji su svoju vlastitu tradiciju tretirali kao Drugost vrednujući je mjerilima zapadnoevropske savremenosti, doprinoseći tako mračnom diskursu orijentalizma, Šiljak-Jesenković ukazuje na puteve razumijevanja divanske poezije Bošnjaka ne čineći nasilje nad njom. Nadamo se da će orijentalni filolozi ovu knjigu prepoznati ne samo kao značajan događaj u našoj akademskoj zajednici nego i kao model pristupa bogatom pisanom nasljeđu Bošnjaka na orijentalnim jezicima.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Opstajemo zbog ljudi koji vole filmove uprkos svemu
PROČITAJTE I...
UZ 31. GODIŠNJICU SMRTI ĆAMILA SIJARIĆA
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Univerzalni rječnik čuda Almina Kaplana: RASKOŠNE POETSKE SLIKE
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.