fbpx

Derrida, Ibn-Arabi i gledanje s oba oka

Da se poslužim simbolizmom islamskog svjedočenja la ilahe illa Allah (nema Boga osim Allaha): reći “la” (ne) bez izgovaranja “illa” (osim) nije dovoljno. Vjernik kaže “la” svim lažnim božanstvima i tjelesnim požudama da bi mogao reći “illa” jedinom Bogu. “La” negira, “illa” potvrđuje. Derrida je, čini se, zaglavio na “la” (ne)

PROČITAJTE I...

Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao

“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI