Upravo kada su svatovi izašli na Pile, Zuki prilazi Mirko Đekić, ondašnji glavni urednik beogradskog NIN-a, i donosi vijest da je na svoje ljetnje odredište stigao Vlada Bulatović, poznatiji kao VIB. Čuvši za tu vijest, Zuko okrenu leđa svatovima, a i ja za njim, te s Mirkovim autom pravac prema Herceg-Novom
, naslonjen na kameni zid, zahvalan ljetu, uživam gledajući domaće i strane ljepotice pristigle sa svih strana svijeta. Uživanje, sejir, ćejf, prekida mi očito gosparska, svadbena kolona. Negdje skoro pri kraju kolone primjećujem moga ahbaba Zuku Džumhura, kao i uvijek u farmericama i preko leđa prebačenim džemperom. Mašem Zuki, a on me poziva, insistira da se i ja priključim. Branim se da ne poznajem mladence niti bilo koga u svatovima, a Zuko me tješi da ni on ne zna nikoga osim prijatelja koji ga je pozvao u svatove. Priključujem se Zuki i svatovima, kontajući da, kud svi “Turci”, može i mali Mujo, pa šta bude.</p>
<p>Upravo kada su svatovi izašli na Pile, Zuki prilazi Mirko Đekić, ondašnji glavni urednik beogradskog NIN-a i donosi vijest da je na svoje ljetnje odredište stigao VIB. Čuvši za tu vijest, Zuko okrenu leđa svatovima, a i ja za njim, te s Mirkovim autom pravac prema Herceg‑Novom. Zatičemo VIB-a na okupu s familijom, u kupaćim gaćama, s obaveznom lulom u ustima i čuđenjem: “Odakle mi?!” Pozdravili smo se, a VIB se dao na posao, paljenje roštilja i redanje flaša po stolu. Neka se nađe, zlu ne trebalo. VIB i Mirko jedu i zalijevaju sa špricerima, a Zuko i ja udarili laganicu, sve pod motom: “Danas jesmo, sutra ko zna gdje smo.” I sve tako do u sitne sate.</p>
<p>Dugo je trajalo moje druženje s VIB-om. Bilo je to pred oluju koja će zahvatiti Jugoslaviju. Zatekao sam se u Beogradu, našli smo se, gore, u restoranu na Kalenića pijaci. VIB o tome nije govorio, ali sam na njegovom licu primjećivao zabrinutost zbog crnih oblaka koji su se nadvijali nad Jugoslavijom. Rastali smo se da se više nikada ne vidimo.</p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Slovo GorčinaSljedeći članak
Ah meraka
PROČITAJTE I...
Sarajevo ‘84: Kako je izložba iz“Sirano” kafane stigla do Lozane
Nekoliko dana nakon što je moja izložba postavljena u kafani “Sirano”, u posjetu je došao predsjednik Izvršnog komiteta XIV zimskih olimpijskih igara drug Branko Mikulić s olimpijskom svitom. Provlačeći se između kafanskih stolova i iznenađenih i začuđenih gostiju, drug Branko razgledao je izložene karikature. Nakon razgledanja, kazao mi je da izložbu obavezno treba vidjeti gospodin Juan Antonio Samaranch, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, ali da ga ne može dovesti ovdje, u kafanu
U ZMAJEVOM GNIJEZDU
Neka mi oproste sve sarajevske i stambolske aščije, ali ovakvu krzatmu, kao u Gradačcu, nigdje nisam jeo. Iz mrtvih vraća