“Ja ne znam zašto se svi drže vlastitog dvorišta, ako tako mogu reći. Ako nema posla u zemlji, ima van nje. Ako se ne grade ceste, grade se naselja, zgrade, hoteli, sistemi kanalizacije. Pa i mi bismo propali da radimo samo u BiH i da se bavimo samo cestogradnjom ili bismo morali otpuštati radnike. Tržište je takvo – ili se prilagodite ili propadajte”
. Njena je vrijednost nešto preko 200 miliona maraka. Osim tog posla, radimo nastavak Sarajevske obilaznice (LOT 2C), uveliko traju radovi na Južnoj longitudinali, i imamo vrijedan posao u Bihaću.</p>
<p><strong>STAV: “Euro-Asfalt” je jedna od rijetkih građevinskih kompanija koja uspijeva dobiti poslove u susjednim zemljama (Crna Gora, Slovenija…). Kako uspijevate da se izborite s konkurencijom za te poslove, ali i s izraženim protekcionizmom domaćih kompanija u tim zemljama?</strong></p>
<p><strong>RAMIĆ</strong>: Radi se o, uvjetno rečeno, ozbiljnim zemljama koje rade ozbiljan posao. Tenderi na koje se javljamo međunarodni su i svako ima pravo da se prijavi. Da li ima protekcionizma, ne znam, vjerujem da ima, ali ako imate dobar proizvod, dobru referencu, savremene mašine, odlične radnike, dobru cijenu i sposobni ste osigurati kvalitetnu bankarsku garanciju, nije problem dobiti posao. Bit ćete tretirani s jednakim uvažavanjem kao i domaća kompanija.</p>
<p><strong>STAV: Na kojim stranim tržištima Vaša kompanija još radi i kolika je vrijednost poslova koje imate u inostranstvu?</strong></p>
<p><strong>RAMIĆ</strong>: Trenutno u Njemačkoj imamo posao vrijedan deset miliona eura, u Sloveniji smo završili ovoga ljeta posao vrijedan 15 miliona maraka, aktivno je gradilište u toj zemlji vrijedno 110 miliona maraka, u Crnoj Gori smo prije nekoliko dana potpisali ugovor vrijedan 82 miliona maraka. Spremamo se i nadamo se da ćemo dobiti posao u Češkoj Republici, prošli smo pretkvalifikaciju, vrijedan oko 200 miliona eura.</p>
<p><strong>STAV: Sve građevinske firme koje su poslovale prije rata danas su ili ugašene ili jedva preživljavaju, dok privatna građevinska operativa osnovana poslije rata niže uspjehe. Šta je razlog propadanja tako velikog broja jakih firmi, šta je to što one nisu imale, a što su imaju nove firme?</strong></p>
<p><strong>RAMIĆ</strong>: Država je oduvijek bila loš poslodavac, ne samo naša. Nema odgovornosti, nema kazne ni nagrade, samim tim ni stvarnog motiva da se napravi najbolje što se može u datim okolnostima. Istina, državnim firmama su, zbog ratova i nesigurnosti širom svijeta, ugrožena strana tržišta, koja su im donosila ogroman novac. Za primjer su vam dovoljni Libija, Alžir ili Irak, gdje je radilo hiljade uposlenika naših kompanija. Naše je tržište prosto postalo pretijesno za sve, posla je malo, kvalitetnih projekata i novaca također. Privatne se firme lakše konsolidiraju, mobilnije su, čini mi se i da više prate trendove u gradnji, nisu učahurene. Mislim i da je velikim državnim kompanijama nedostajala jedna doza smjelosti ili pozitivne drskosti da se okušaju na otvorenim tržištima. Ipak, mislim da je to pitanje za njih, ne za nas koji imamo privatne kompanije.</p>
<p><strong>STAV: Kako u BiH spriječiti ono što se desilo u Hrvatskoj i Sloveniji, a to je da je nakon izgradnje autoputa u tim zemljama veliki broj građevinskih firmi propao jer više nije bilo posla za njih?</strong></p>
<p><strong>RAMIĆ</strong>: Vraćamo se na odgovor na prethodno pitanje. Ja ne znam zašto se svi drže vlastitog dvorišta, ako tako mogu reći. Ako nema posla u zemlji, ima van nje. Ako se ne grade ceste, grade se naselja, zgrade, hoteli, sistemi kanalizacije. Pa i mi bismo propali da radimo samo u BiH i da se bavimo samo cestogradnjom ili bismo morali otpuštati radnike. Tržište je takvo – ili se prilagodite ili propadajte.</p>
<p><strong>STAV: Jesu li domaće firme jedne drugima konkurencija na poslovima izgradnje autoputa ili je međusobna saradnja ključ uspjeha?</strong></p>
<p><strong>RAMIĆ</strong>: Na domaćem smo tržištu uglavnom konkurencija, na stranim bismo bili odlični partneri kada bismo bili u stanju pomiriti sujete. Jednom sam rekao i ponavljam – da uvažavajući jedni druge krenemo zajedno u osvajanje svjetskih tržišta, samo bi nam nebo bilo granica. Ako je “Euro-Asfalt” sam mogao dobiti poslove na Areni Allianz, aerodromu u Münchenu, gradnji policijske stanice u Abu Dhabiju, Lufthansinom trening‑centru, Porscheovom muzeju, nije teško zamisliti šta bismo mogli zajedno. Naša su vrata za saradnju otvorena.</p>
<p><strong>STAV: Već se bliži kraj godine i može se govoriti, barem okvirno, o rezultatima poslovanja. Kakva je u tom kontekstu bila ova godina za “Euro-Asfalt”?</strong></p>
<p><strong>RAMIĆ</strong>: Nemamo razloga da se žalimo. Poslovima u ovoj godini koje smo realizirali u BiH i inostranstvu kompenzirali smo gubitke i manjak poslova u prethodne dvije godine.</p>
<p><strong> </strong></p>
<p><strong> </strong></p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Privatni carinski terminal Seje Hasibovića na čekanjuSljedeći članak
Ako se prijavite na 1.000 oglasa, možda vas neko i pozove
