Bošnjak ne voli čitati. I kad mora čitat’, voli da mu je što kraće. Dijalog iz crtanog romana ili citat na društvenoj mreži. Društvena mreža omogućava Bošnjaku da sazna i ono što nije morao znati, a onda uvidi da nije loše da baš to sazna. Posebno ako će ga to u očima drugih načiniti pametnijim. Voli da mu se ono što je pisac htio reći skrati, sumira, poentira
, pročitao ga i, nakon čitanja, vratio. Tragajući po policama, pred očima mi se pojavi knjiga <em>Muslimani u Evropi</em> Mustafe Busuladžića, pa rekoh da vidim šta se može pročitati u toj knjizi, poštujući onu staru “ne pričaj o bureku kojeg nisi jeo”. I uzeh knjigu uz izraze čuđenja na licu iste one bibliotekarke. Da i ja pročitam šta je to bogohulno i ljudohulno u Mustafinim spisima pročitao jedan “Naš” pseudoakademik, izvadio i citirao, pa od njega preuzeo sarajevski kantonalni zastupnik, pa predsjednici jedne, druge, treće političke partije, pa novinari, sarajevski, banjalučki, splitski kolumnisti, furkaši komunisti, profesori i šegrti s filozofije, i previše ih spomenuh, a ima ih k’o kusih pasa, posebno onih društveno umreženih. Ispade u dvadeset i prvom stoljeću da je onaj ubijeni i sakriveni opet otkriven i progonjen, a oni što misle da su živi opet se skupljaju u čopor i proganjaju. Ali nisu oni morali ni pročitati ni citirati, znali su i prije čitanja i citiranja jer su naučili a da nisu ni pročitali.</p>
<p>“Italicizirane” riječi koje čine ovaj tekst napisao je Mustafa Busuladžić prije sedamdeset godina. U vrijeme čudnog i istinski poganog vakta. Upućeno Bošnjaku, a ne Hrvatu islamske vjere<em>. </em>Dijelove koji nisu <em>italic</em> napisao sam ja, a citate sam unosio onako kako sam shvatio i pročitao. Neke citate nisam stavio u kontekst u kojem su napisani, izmijenio sam im smisao da bi ih čitalac pročitao kako sam ih ja shvatio ili kako sam htio da ih shvati. Nadam se da ih neće citirati jer su možda namjerno stavljeni u drugačiji kontekst da bi ih čitalac pogrešno shvatio. Zato pročitajte knjigu, a ne citate koje sam naveo.</p>
<p>Šćepanović u romanu <em>Usta puna zemlje</em> govori o potpuno drugim stvarima, dinamika progona i bijega ono su što izaziva “ah” i tjera čitaoca da uz knjigu ostane do kraja. Suština je u suštini. I opet pročitajte roman, a ne citate i tumačenja.</p>
<p>A Mustafa Busuladžić na kraju upita Bošnjaka: zna<em> li da je opasno podilaziti neprijatelju, naročito ovakvom kakav je njegov, koji nikada otvoreno ne napada niti vodi častan rat nego operiše iza plota vršeći okrutnosti nad golorukim i nejakim? </em></p>
<p>Čitaj, Bošnjo, i ne daj drugom da čita umjesto tebe. Koliko god taj “cvikeraš” mednoust bio.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Nagrada “25. novembar”: Dževad Karahasan prvi dobitnik
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
KOMENTARI