“Prolazim jednom za Fojnicu i vidim da obnavljaju crkvu u Kaćunima. Nazovem blagajnicu da pripremi novac i uplati za obnovu crkve. Medžlis je donirao novac za obnovu kuće kod pravoslavne crkve. Meni moj medžlis nije donirao za imamsku kuću. Uvijek je kod nas bilo toga, dođu katolici i daju pare za neke projekte, ali piši priznanicu na N.N. lice. Isto je bilo i obrnuto. I danas je tako”, kaže hafiz Srebrenica

Piše: Jakub SALKIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Busovača je malo mjesto koje takvim želi i ostati, mjesto u kojem se ne dešavaju velike stvari o kojima priča cijela država, nego mjesto u kojem se svaki dan događaju mala čuda. Ta čuda mijenjaju ljude i njihov pogled na svijet, čine da svi koji tu dođu postaju boljima.

Ovu općinu u srednjoj Bosni naseljavaju Hrvati i Bošnjaci, otprilike po jednak broj, te vrlo mali broj Srba. Ono što u Busovači s ponosom ističu jesu dobri komšijski odnosi puni međusobnog poštovanja. Kako je ramazan mjesec u kojem se okuplja i udružuje u dobru, tako su općinski načelnik, glavni imam i privrednici u restoranu “Kod Fehre” organizirali iftar koji upravo pokazuje ono što Busovača danas jeste. Grad u kojem se sve manje gleda na to šta ljude razdvaja, a sve više na ono što ljude spaja.

“Vrlo je važna stvar da od nas počinje taj pozitivni duh dijaloga, saradnje i izgradnje međuljudskih odnosa, da ljudi mogu vidjeti pozitivan primjer, a mi takav primjer i dajemo, gdje god se vidimo na službenim i neslužbenim susretima, mi se družimo. Vrlo je važno da vjernici to vide i pokušaju razumjeti. Ono što je rat narušio ne može se izbrisati, ali rane se mogu zacjeljivati građenjem bolje budućnosti za cijelu zajednicu”, kaže župnik Zoran Jaković, koji je s još trojicom fratara bio na zajedničkom iftaru.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Busovača hafiz Adnan Srebrenica ističe da u Busovači živi već 14-15 godina, ali nikada nije imao nikakvih problema. I da se desi neki problem, dodaje, ne bi bilo nikakvo čudo jer gubili su se životi i u ratu. I dva brata se posvađaju pa jedan s drugim ne govori.

“S vjerskog aspekta, ja sam prezadovoljan. Imam kolege u crkvi koji su prije svega ljudi. Jedni druge posjećujemo, iskreno i srdačno razgovaramo. Kako sa svećenicima u katoličkoj crkvi, tako i s pravoslavnim popom Dragišom Cvetkovićem”, priča Srebrenica i dodaje da islam uči ljude da nikada ne zameću kavgu nego da čine dobro gdje god mogu.

“Prolazim jednom za Fojnicu i vidim da obnavljaju crkvu u Kaćunima. Nazovem blagajnicu da pripremi novac i uplati za obnovu crkve. Medžlis je donirao novac za obnovu kuće kod pravoslavne crkve. Meni moj medžlis nije donirao za imamsku kuću. Uvijek je kod nas bilo toga, dođu katolici i daju pare za neke projekte, ali piši priznanicu na N.N. lice. Isto je bilo i obrnuto. I danas je tako”, kaže hafiz Srebrenica.

Naravno, nekada je bilo i problema i prepreka. “Kada smo se vratili u Busovaču, nije bilo učionice za našu djecu, išla su u kafanu u školu. Kada igra reprezentacija Bosne i Hercegovine ili Hrvatske, u Kaćunima na mostu je policija, nema nama dolje da proslavimo, nema njima gore. Ja sam 2008. postao načelnik. Polahko smo gradili odnose. Došlo je dotle da na koncert u crkvi zovu i načelnika i imama. Čestitke za ramazan daje komunalno preduzeće iako je direktorica Hrvatica. Zašto je tako? Pa ni mi ne pokazujemo neke tersluke, preko nekih stvari i prelazimo, to će kasnije dati rezultat. Bolje je pretrpjeti jedan udarac nego da nešto valjamo dalje i pravimo veći problem. Tako se otprilike ponašamo. Sad su odnosi na nivou kada možemo reći da su dobri. Bit ću iskren, ako na nekoga treba zagalamiti, mi ćemo prije zagalamti na muslimana nego na katolika, da se komšija ne uvrijedi. A i oni će isto uraditi. Ljudi su se uvezali i sada sve funkcionira. Ne kažem da nikako nema problema, ali neke se stvari polahko prevazilaze”, kaže načelnik Općine Busovača Asim Mekić.

Na ulazu u općinu Busovača iz pravca Kiseljaka smješteno je selo koje se može pohvaliti time da firme koje imaju sjedište u njemu zapošljavaju oko 1.000 ljudi, što je polovina zaposlenih u ovoj općini. Riječ je o Kaćunima. Također, za Kaćune kažu da je jedno od rijetkih mjesta u Bosni i Hercegovini iz kojeg ljudi ne odlaze nego u njega dolaze. Iz firmi u Kaćunima radnici ne odlaze u Njemačku. U Kaćune dolaze radnici iz Zenice, Fojnice i Sarajeva.

Senad Orman, jedan od osnivača firme “Orman”, kaže da mnogi ljudi iz okoline, iz udaljenih sela, doseljavaju u Kaćune. “Prije su ti ljudi migrirali u Busovaču, Zenicu, Visoko, Kakanj…, sad migriraju u Kaćune jer se tu nešto dešava. U Kaćunima ima dosta firmi, ekonomski su razvijeni”, objašnjava Senad, koji je s amidžom Nijazom 1991. godine osnovao firmu “Orman”, i tada su imali 12 zaposlenih. U ratu su bili izbjeglice u Zenici i firma nije radila, a nakon rata, nastavili su gdje su počeli prije rata, otvorili su prvu benzinsku pumpu u Kaćunima. Sada njihova kompanija ima 120 zaposlenih.

S obzirom na to da se Kaćuni razvijaju u svakom smislu, džamija koja je izgrađena 60-ih godina prošlog stoljeća postala je mala za ovo naselje. Nijaz i Senad Orman inicirali su izgradnju nove džamije, te obećali da će s ostalim džematlijama i ostalim ljudima dobre volje finansirati izgradnju. Bila je ideja da se stara džamija sruši i da se na njenom mjestu izgradi nova, ali dio džemata protivio se tome, te je odlučeno da se džamija gradi na novoj lokaciji.

“Mi se nismo htjeli miješati u zemlju i parcelu, jer pola sela je za jednu parcelu, pola za drugu. Prevagnula je ideja da se kupi parcela koja je 50 metara od stare džamije. Mi smo rekli gdje bude zemlja i dozvola, mi ćemo tu i graditi. Sad u Kaćunima imamo tri munare, dvije na novoj i jednu na staroj džamiji. Šta će biti sa stare džamije, to će odlučiti Islamska zajednica”, kaže Senad.

Iako su Nijaz i Senad Orman osigurali novac za izgradnju džamije, svačiji je prilog dobrodošao, jer nikome ne treba uskratiti priliku da učini dobro djelo. Brojne džematlije daju svoje priloge kako bi se ugradile u ovaj hajr, ali osim muslimana, i komšije katolici također daju svoje priloge za džamiju.

“Dosta katolika iz komšiluka je došlo i darovalo, počevši od Župnog ureda kao institucije, tako i privatnih donacija župnika Zorana i ostalih fratara iz samostana”, objašnjava Nijaz, dodajući da i muslimani iz Kaćuna rado pomognu komšije katolike. Tako je prije izvjesnog vremena župnik započeo adaptaciju crkve u Kaćunima, a porodica Orman, čim je to čula, donirala je novi krov za crkvu. “To je velika inicijativa svih nas da gradimo suživot. Nama je stalo samo do lijepih komšijskih odnosa”, istakao je Nijaz.