Nekoliko hiljada ljudi uveličalo je 8. juna obilježavanje velike pobjede naših branitelja na brdu Žuč, koja se desila na taj datum 1992. godine. Tog vrelog subotnjeg poslijepodneva posebno ponosan na svoj ratni put bio je Esad Hećo, komandant 1. bataljona 2. viteške brigade, kojem je ovom prilikom dodijeljeno priznanje “Zlatna plaketa odbrane općine Novi Grad Sarajevo” za izuzetne zasluge u odbrani općine Novi Grad Sarajevo i Bosne i Hercegovine u odbrambeno oslobodilačkom ratu od 1992. do 1995. godine

Piše: Jakub SALKIĆ

FOTO: Velija Hasanbegović

Pjesma koja je mnoge borce ispratila na “bolji svijet” tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu jeste Šehidski rastanak. Ovu je pjesmu na obilježavanju godišnjice Bitke za brdo Žuč i Dana odbrane Općine Novi Grad Sarajevo otpjevao Edin Džigal. Edinov otac poginuo je na brdu Žuč.

“Ponosan sam na to što je moj otac bio ovdje sa svojim saborcima i dao život za ovu zemlju da mi možemo danas ovako slobodno, zahvaljujući njima svima, da uživamo. Malo je ružno reći da uživamo, ali tako se moram izraziti. Ljudi su krvlju platili našu slobodu i hvala im na tome”, kaže Džigal. I sam je cijeli rat, a bio je dječak u to vrijeme, proveo ispod brda Žuč, u Buča Potoku, gledao pogibije i ranjavanja svojih drugova, komšija, rodbine… Danas i Edin ima porodicu, želja mu je da njegova kćerka jednog dana pjeva na ovoj istoj bini patriotske pjesme. Njegov bi babo, kaže, sigurno bio ponosan na to.

Nekoliko hiljada ljudi uveličalo je 8. juna obilježavanje velike pobjede naših branitelja na brdu Žuč, koja se desila na taj datum 1992. godine. Tog vrelog subotnjeg poslijepodneva posebno ponosan na svoj ratni put bio je Esad Hećo, komandant 1. bataljona 2. viteške brigade, kojem je ovom prilikom dodijeljeno priznanje “Zlatna plaketa odbrane općine Novi Grad Sarajevo” za izuzetne zasluge u odbrani općine Novi Grad Sarajevo i Bosne i Hercegovine u odbrambeno-oslobodilačkom ratu od 1992. do 1995. godine.

Osim njemu, “Zlatna plaketa odbrane općine Novi Grad Sarajevo” posthumno je dodijeljena Zami Dučiću, dobitniku najvišeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”, za izuzetne zasluge u odbrani općine Novi Grad Sarajevo i Bosne i Hercegovine u odbrambeno-oslobodilačkom ratu od 1992. do 1995. godine, kao komandantu Manevarskog bataljona 101. motorizovane brigade. Priznanje je uručeno Dučićevom sinu Arslanu. Kolektivna “Zlatna plaketa odbrane općine Novi Grad Sarajevo” dodijeljena je 5. motorizovanoj brigadi 1. korpusa ARBiH, a uručena je Ismetu Hadžiću – Muteveliji.

ok razgovaramo, Hećo pokazuje rukom prema gradu i govori: “Evo, vidite, odavde se može neposredno gađati svaki dio Sarajeva od Ilidže do Baščaršije. Ovdje nije potrebno imati čovjeka koji navodi granate i javlja je li pogođen cilj, odavde se sve vidi gdje je granata pogodila. Ko vlada ovim dijelom vlada čitavim Sarajevom.”

Mnogi su mislili da je Žuč samo malo brdašce iznad Buča Potoka, dodaje Hećo i nastavlja: “Ja, kao stanovnik Buča Potoka, znao sam koliki je plato brda Žuč. Ja sam pokušavao objasniti ljudima da mi ne možemo braniti Sarajevo na kućnom pragu. Mi smo 8. juna 1992. izveli briljantnu akciju, uz dosta gubitaka oslobodili smo jedan dio brda Žuč, na otprilike kilometar od Buča Potoka morali smo stati zato što nismo imali vezu, nismo imali preko čega primati naređenja, a oni su sve ovo pokrivali snajperima, tako da ja, kao komandant jedinice, nisam dao da se kreću vojnici da ne bi bilo žrtava u mojim redovima. Goloruki, u patikama i farmerkama, krenuli smo u rat i nije nam bilo povratka. Tada sam pošao da branim Bosnu i bio sam svjestan svega. I sada bih, u ovim godinama, branio Bosnu i Hercegovinu, nema bolje zemlje od Bosne i boljeg naroda od Bošnjaka, ali mi ne možemo sami živjeti, moramo živjeti zajedno sa Srbima i Hrvatima, jer Bosna ne može opstati samo s jednim narodom”, kaže Hećo.

Hećo poručuje novim naraštajima da se obrazuju, da uče, da svojim olovkama ne dozvole da dođu u situaciju da moraju raditi ono što su Hećo i hiljade njegovih saboraca diljem naše domovine radili od 1992. do 1995.

Više od 20 godina nakon rata komandant 1. bataljona predložen je za priznanje “Zlatna plaketa odbrane općine Novi Grad Sarajevo”. “Tek sad osjetim da sam nešto značio i 8. juna 1992. kao komandant jedinice i kasnije. Ne mogu opisati koliko mi je drago. Biti ponosan čovjek koji stoji na Žuči pred ovolikim svijetom i dobija ‘Zlatnu plaketu odbrane’ velika je stvar”, zaključuje Hećo.

Komandant Muhamed Džindo kaže da je brdo Žuč “naše sveto mjesto, ovdje smo izvojevali najveće pobjede u historiji, pobjede iz opkoljenog grada. Ovdje, na Žuči, ne postoji borac koji nije jednom ili više puta ranjen i nema kuće ovdje koja nije pogođena jednom ili više puta. Na ovaj plato padalo je po 5.000 granata dnevno. Kada poslije granatiranja pogledate, ne možete da prepoznate teren, ne znate gdje su bili rovovi”. Agresor je u maju i junu 1992. godine s brda Žuč terorizirao grad, i to se više nije moglo trpjeti, morala se poduzeti konkretna akcija.

“Išli smo na juriš, upadali u rovove. Bila je to borba prsa u prsa. Mi smo pobijedili”, kazao je Džindo.

Kada je prvi put obilježena godišnjica Bitke za brdo Žuč 8. juna 1998. godine, kojoj je prisustvovao i rahmetli Alija Izetbegović, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, na brdu Žuč bilo je više od 70.000 ljudi. Džindo se nada da će u budućnosti ova manifestacija biti ponovo tako brojna, jer nigdje na manjem prostoru nije bilo toliko heroja, dvojica – Enver Šehović i Safet Zajko.

Džindo je političkim liderima poručio da više nikada ne odstupaju i da nikome više ne popuštaju, jer je ovo naša domovina Bosna i Hercegovina, jedna i jedina, slobodna i nezavisna.

I Meho Baltić jedan je od onih koji su učestvovali u Bici za brdo Žuč 8. juna 1992. godine. Bio je komandir čete cijeli rat, zna svaki rov na ovoj liniji, gdje je skoro čitav rat vodio “manevarce”.

“Igrom slučaja sam preživio, tri puta sam ranjavan, penzionisan kao ratni vojni invalid, kapetan u penziji. Ne mogu vam ništa reći osim da je svaki borac koji je prošao Žuč heroj, ja mu kapu skidam”, kaže Baltić.

Obilježavanju godišnjice Bitke za brdo Žuč prisustvovao je i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović, koji je kazao da je Bitka za brdo Žuč, kao i bitke koje su joj prethodile, poput Pofalićke bitke, poruke za one koji nas vole i one koji nas ne vole, kao i za naše mlade, da se vidi od kakvog su materijala Bosanci i Hercegovci napravljeni, šta su sve izdržali.

“Bitka za Žuč je ‘majka svih bitaka’ u proteklom ratu. Da nije Žuč osvojen, da nije odbranjen, ne bi bilo odbranjeno ni Sarajevo, da nije odbranjeno Sarajevo, ne bi bila odbranjena ni Bosna i Hercegovina”, kazao je Bakir Izetbegović. Naglasio je da imamo dug prema braniocima Bosne i Hercegovine kojima smo se samo djelimično odužili.

“Jedan je da ih se sjećamo, da ih ne zaboravimo, da se brinemo o njima, trebamo se brinuti o njihovim porodicama, trebamo se brinuti o onima koje je, nažalost, Tužilaštvo BiH ‘pritisnulo’. Moramo ih braniti onako kako su oni branili nas, politički, pravno, ekspertno i finansijski, i nismo to još uvijek odužili. Zadnji dio duga prema onima koji su ginuli za ovu zemlju i krvarili je da završimo ono što su oni počeli, ne smijemo dopustiti da podijele ovu zemlju, da je zaustave na njenom putu. Pokušat će da nas umore, pravit će zastoje, da nam prave opstrukcije, da nas smore. Ne smijemo to dopustiti. Nikada ne smije biti tinta u peru političara teža od krvi šehida, nikada nećemo uraditi nešto radi čega bi nas se oni postidjeli”, izjavio je Izetbegović.

Izetbegović je pojasnio da se ponekad čini da popuštamo, ali to nije tako, to je samo politički manevar.

“Politika je kao kada pecate ribu. Vučete dok ne osjetite da će pući konac, onda malo popustite, pa opet vučete, i na kraju uvijek ribu izvučete”, kazao je Izetbegović i dodao da je odgovor na sve prijetnje kojih je u posljednje vrijeme mnogo naša sloga i jedinstvo.

Okupljenim građanima, osim Izetbegovića, obratili su se načelnik Općine Novi Grad Semir Efendić, načelnici općina Novo Sarajevo i Vogošća Nedžad Koldžo i Edin Smajić.

Efendić je istakao važnost bitke koja se vodila na brdu Žuč te naglasio kako je to bila jedna od prvih pobjeda Armije BiH uopće nad mnogo moćnijim neprijateljem. Također je kazao da armijski generali Atif Dudaković, Sakib Mahmuljin, Ismet Hadžić i drugi, koji su prisustvovali obilježavanju Dana odbrane Općine Novi Grad, i danas vode svoju borbu na sudovima.

“Ta borba za BiH nikada ne prestaje i mi nikada nećemo odustati od toga. U 1. slavnoj i 2. viteškoj motorizovanoj brigadi, koje su branile Žuč i ratovale na drugim ratištima, poginula su 1.123 borca. To je zaista ogroman broj, od čega je veliki broj upravo ovdje na Žuči položio svoje živote, i najmanje što mi možemo učiniti je da se njih sjećamo i da ne damo ovu zemlju. Dolazeći na Žuč, mi čuvamo našu BiH. Prošle godine smo na Žuči otvorili Dom oslobodilaca, od tada pa do danas nije bilo dana a da neko nije došao na Žuč, i neka tako bude uvijek”, kazao je Semir Efendić.

Načelnik Općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo ovom je prilikom istaknuo da se šehida i poginulih boraca ne sjećamo samo zbog njih nego i zbog sebe, zbog budućnosti naše djece.

Kada govorimo o našoj državi, kazao je načelnik Općine Vogošća Edin Smajić, nikada ne smijemo izgubiti iz vida koliko je naše braće poginulo za nju, njihova je krv u temeljima ove države.

Bitka na Žuči bila je jedna od ključnih za odbranu Sarajeva i BiH u proteklom ratu. Ključna bitka vođena je 8. juna 1992. godine. Tog dana jedinice Teritorijalne odbrane iz triju sarajevskih općina, Novi Grad, Novo Sarajevo i Vogošća, boreći se protiv daleko nadmoćnijeg agresora, oslobodile su brdo Orlić, te plato na Žuči.

Nevjerovatan je uspjeh branilaca Armije Republike BiH na samom početku rata u BiH protiv mnogo naoružanijeg, spremnijeg i organiziranijeg neprijatelja. Ova bitka zapalila je iskru pobjedničkog duha.