Naravno, svi oni koji su u ovom pokretu, naročito u demonstracijama koje su se dešavala u Banjoj Luci, vidjeli nekakve plišane revolucije, buđenje političkog građanstva, makar rast bilo kakvog političkog pokreta ili barem sentimenta suprotnog Dodikovoj verziji velikosrpstva, ostali su gorko razočarani izbornim rezultatima koji su samo potvrdili nastavak dominacije Dodikove retorike i politike.
.</p>
<p>Ima nešto krajnje abnormalno i nepristojno u takvom servilnom samoponižavajućem mazohizmu, u toj sasvim sumanutoj želji da se negira stvarnost i da se nekako natjera na ljubav onoga koji te mrzi. Mnogi koji su odrasli na propagandnim floskulama o bratstvu i jedinstvu ne žele i ne mogu sebi priznati da su živjeli laž pa zatvaraju oči pred rijekama krvi, a uši pred otvorenim porukama mržnje.</p>
<p>Sve to bi možda bilo u domenu zanimljivog primjera kolektivne histerije identitetarno zdvojnog dijela stanovništva da nije činjenice da se na osnovu takvih mentalnih i duševnih stanja pišu političke analize i prave političke platforme, ali i organizacije. A to je već ogroman problem.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Raport iz provincijeSljedeći članak
“ČUDO” BOŠNJAČKOG INATA
KOMENTARI