Udruženje “Bosna Sandžak” ove godine proslavlja važan jubilej, 30 godina postojanja, te je 27. septembra 2019. godine, uz prisustvo visokih zvanica političkog i društvenog života iz Republike Turske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, te predstavnike brojnih bošnjačkih udruženja iz čitavog svijeta, otvorilo veleljepni kulturni centar koji se prostire na 2.500 kvadratnih metara. U drugoj polovini šezdesetih godina Bošnjaci su se smjestili na područje Bayrampaşe, u istanbulskoj mahali Yıldırım, koja je tada bila potpuno nenaseljena. “Bila je to jedna ledina, pustopoljina. Nije bilo lahko početi od nule, ali uspjeli smo”, poručuju

Piše: Azra CRNČALO-LISICA

Iseljavanje Bošnjaka u Republiku Tursku počelo je 1878. godine i nastavilo se sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća različitim intenzitetom. Yıldırım Ağanoğlu, istraživač i hroničar doseljavanja Bošnjaka u Tursku, potvrđuje da je riječ o procesu koji je trajao kontinuirano unazad 140 godina te da su ga pratile mnogobrojne nedaće.

“Ponekad su razlozi za odlazak bila režimska ubistva, a ponekad sistematski pritisci i prisila. Jedan takav primjer odnosi se i na represiju od Aleksandra Rankovića, koji je na razne načine vršio represiju nad Bošnjacima Sandžaka i tjerao ih na odlazak u Tursku različitim metodama. Bošnjaci koji su iselili u Republiku Tursku na to i danas kažu da je Bošnjacima pravac iseljavanja bio Istok, u svijetu u kojem su bile tendencije migracija s Istoka ka Zapadu”, kaže Ağanoğlu.

U drugoj polovini šezdesetih godina Bošnjaci su se smjestili na područje Bayrampaşe, u istanbulskoj mahali Yıldırım, koja je tada bila potpuno nenaseljena. “Bila je to jedna ledina, pustopoljina. Nije bilo lahko početi od nule, ali uspjeli smo uz veliki rad i međusobnu solidarnost te smo danas narod koji je visoko integriran u Republiku Tursku. Mogli bismo reći i njena elita u mnogim društvenim segmentima”, kaže za Stav Hilmi Erdem, zamjenik predsjednika Udruženja za kulturu i solidarnost “Bosna Sandžak” na Bayrampaşi.

Udruženje ove godine proslavlja važan jubilej, 30 godina postojanja, te je 27. septembra 2019. godine, uz prisustvo visokih zvanica političkog i društvenog života iz Republike Turske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, te predstavnike brojnih bošnjačkih udruženja iz čitavog svijeta, otvorilo veleljepni kulturni centar koji se prostire na 2.500 kvadratnih metara.

“Ovo je veliki dan za Bošnjake u Turskoj. Grad Sarajevo vam je na raspolaganju. Čut ćete često da Sarajevo nije kao prije. I to je tačno. Sarajevo je snažnije, bolje, slobodnije i otvorenije nego ikada. Vi ste dio nas i naša su vam vrata uvijek otvorena”, rekao je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka prilikom otvaranja kulturnog centra u svojstvu izaslanika predsjednika SDA Bakira Izetbegovića.

Gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac kaže da su nakon svečanosti iskoristili priliku da se sretnu s njihovim prijateljima u Istanbulu. “Ima ih toliko da bi i mjesec dana bilo malo da se obiđu svi. Prije svih, bratsku općinu Bayrampaşa, predsjednika Atilu Aydınera i njegove saradnike. U ovoj općini živi veliki broj Bošnjaka, Sandžaklija, koji su veoma uspješni i poštovani. Bošnjaci u Srbiji i Turskoj su most saradnje između dvije zemlje”, rekao je Biševac.fije sa predsedništvom i osnivačima derneka, uspešnim privrednicima, naučnicima…
Bila je ovo prilika da se sretnemo sa našim prijateljima, rođacima, studentima… Svi oni su iskreni prijatelji Sandžaka. Svima se zahvaljujem na toplom gostoprimstvu!

Abbas Yaman, član osnivačkog odbora Udruženja “Bosna Sandžak”, navodi da su se Bošnjaci u početku prvenstveno okupljali oko sportskih klubova.

“Ono što je Bošnjake šezdesetih godina u Turskoj sačuvalo od previranja desnice i ljevice bio je sport. Klubovi koje su osnovali mladi Bošnjaci u velikoj su mjeri doprinijeli bošnjačkoj doseljeničkoj zajednici. Vrijeme osnivanja društvenih organizacija utjecalo je i na Bošnjake, pa su i oni počeli da se organiziraju. Sakupljali su se u Sportski Klub ‘Yıldırım Bosna’, ali ozbiljnije organiziranje Bošnjaka započinje 1989. godine”, kaže Yaman.

Osman Bilir, član osnivačkog odbora, naglašava da je je prvi sastanak Bošnjaka okupio sve predstavnike mjesnih zajednica koji su dalje nastojali razviti ideju kako ojačati Bošnjake na ovom području.

“Prvi sastanak imali smo 1989. godine u maju mjesecu, okupili smo i njihove predsjednike mjesnih zajednica, pričali smo o tome šta bi se sve moglo uraditi za Bošnjake. Bio je to izuzetno važan sastanak koji nam je donio dosta toga dobrog u kasnijem periodu”, priča Bilir.

Još jedan od osnivača ovog udruženja Mehmed Demirok opisuje početke ovog značajnog udruženja, koje već trideset godina egzistira na području Turske.

“U salonu za svadbe održao se sastanak koji je bio povod našeg kasnijeg okupljanja. S nama trojicom koji smo završili fakultet i predsjednikom udruženja Zahidom počela je prva faza osnivanja Udruženja ‘Bosna Sandžak'”, priča on.

Kako kaže Yaman, Bošnjaci su imali izuzetnu sreću jer je predsjednik u tom periodu bio rahmetli Zahit Gürdal, izuzetno bitan bošnjački intelektualac.

“Velika sreća za Udruženje za socijalnu pomoć i solidarnost Bošnjaka doseljenika iz Jugoslavije bilo je to što je Zahit Gürdal bio predsjednik. Imao je veliko iskustvo i znanje. Mogli bismo mnogo toga reći za Zahita, koji nas je napustio 2018. godine. Bio je izuzetno obrazovan, veliki mislilac, ali i naš najveći prijatelj, neka mu je vječni rahmet”, prisjeća se Yaman.

Prvih godina djelovanja Udruženje je mnogo pomagalo siromašnima, ljudima u potrebi, školama i učenicima.

“Nismo gledali ko je ko, ko je odakle, od tih učenika, njih možda 80% nisu ni bili Bošnjaci. U periodu kada je Bošnjacima u Turskoj bilo lijepo, kada su se konačno snašli u novoj sredini, domovina im je bila u problemima i pred ratom. Mi smo morali pomoći u njihovom spašavanju”, kaže Bilir.

Stanje u Bosni i Hercegovini tokom devedesetih godina posebno je zanimalo Bošnjake okupljene oko Udruženja “Bosna Sandžak”. Dugogodišnji član i jedan od osnivača Refik Akova navodi da je kao i ostali pomno pratio razvoj situacije u Bosni i Hercegovini.

“Pošto sam ja tamo rođen, stalno sam pratio vijesti, TV, novine… Pričali smo o tim stvarima i raspravljali u Udruženju. S obzirom na to da država Turska nije bila upućena, sve je spalo na leđa našeg udruženja”, prisjeća se Akova.

Kako kažu, Udruženje je osnovano s prvobitnim ciljem pomaganja ljudi u svojoj okolini, a red bi svakako došao i na Bosnu i Sandžak, ali niko nije želio da za to povod bude rat.

“Pravili smo miting na Taksimu. Otišli smo s delegacijom u Ankaru, te ministra vanjskih poslova i premijera obavijestili o dešavanjima i razgovarali s njim šta bi se moglo uraditi. Određeni broj Bošnjaka, uglavnom starijih ljudi i djece, došli su u Tursku za vrijeme rata. Smješteni su na Gaziosmanpaşu. Udruženje se o njima pozabavilo na sve moguće načine. Dovedeni su ljudi iz Bosne, smješteni su u kampove, ne samo kampove nego i u kuće, ugošćeni su. Dok se sve to odvijalo u Bosni, Sandžaku je opasnost bila pred vratima. Hiljade sandžačkih mladića Srbi su htjeli uzeti u svoju vojsku kako bi se borili protiv svoje braće. To je moglo da se spriječi uz pomoć Turske”, priča Saffet Erdem, predsjednik Fondacije “Prijatelji Bosne i Hercegovine”.

Tako nešto spriječeno je poznatim dovođenjem 750 studenata iz Sandžaka, što je, prema Akovinim riječima, bilo strateški potez.

“Iz Sandžaka smo doveli 750 učenika da nastave obrazovanje. Napravili su izuzetne rezultate. Sada su se vratili u Sandžak i oni su svi naši ambasadori, predstavljaju Bosnu, Sandžak i Tursku”, kaže Akova.

Trenutni predsjednik Udruženja Muhammed Sancaktar ističe da pred sobom ima odgovoran zadatak nastaviti put njegovih prethodnika, pred sobom je stavio određene ciljeve koji imaju za cilj jačanje Udruženja, ali i općenito Bošnjaka na ovom području.

“Kad sam postao predsjednik 2016. godine, tri stvari sam rekao da ću učiniti, a to su: učvrstiti naše zajedništvo, proširiti aktivnosti i izvan granica Turske, te završiti zgradu našeg udruženja. Prvi zadatak mi je bio da se s braćom na Bayrampaşi još više upoznam i zbližim. Uvijek nam je cilj bio da jednom nogom budemo u mjestu iz kojeg smo potekli, tako da smo i tamo imali bitne projekte. Naprimjer, jedan od njih ozvaničen je kada su naše udruženje, turski ‘Kızılay’, bosanski ‘Merhamet’ i sandžački ‘Merhamet’ potpisali ugovor o saradnji. Za ovo vrijeme imali smo preko 300 aktivnosti. Udruženje ‘Bosna Sandžak’ jedno je od najznačajnijih u Turskoj. Udruženje se ne bavi samo svojim potrebama već je otvoreno za saradnju i aktivnosti i izvan svoje okoline, voli i čuva svoju državu Tursku. Za vrijeme pokušaja državnog udara prvo smo udruženje koje je reagiralo na ta dešavanja”, završava Sancaktar, koji je izrazio veliko zadovoljstvo što je na otvorenje kulturnog centra stigla i delegacija BZK “Preporod” Sarajevo na čelu s predsjednikom prof. dr. Sanjinom Kodrićem. Naime, nakon svečanosti održan je sastanak na kojem je dogovoren niz zajedničkih projekata.