Upute koje sam dobio u Konji od hadži Husejna ef. Holata, kako se treba ponašati pred Rivzai Mutahherom, nisam mogao izvršiti, jer se nisam mogao savladavati. Suze same teku, a srce drugačije kuca. Kroz ograde sam gledao, a srcem ljubio zemlju oko Mubarek Revze i jezikom micao: Šefa-at Ja-Resulallah, Šefa-at, Šefa-at...
. Kao automat sam koračao prema časnom mjestu gdje je ukopano ovozemaljsko tijelo ponosa svjetova, posljednjeg Božjeg vjerovjesnika Muhameda, sallallahu teala alejhi ve sellem, i njegovih drugova Hazreti Ebu Bekira i Hazreti Omera, radijallahu teala anhuma. Znao sam da me od toga mjesta dijeli nekoliko pregrada. Gušio sam se od ljubavi, uzbuđenja i stida. Isprekidano, slog po slog, kao dijete koje tek progovara, izgovarao sam riječi: ESELAMU ALEJKE JA RESULALLAH… Vjerovao sam i znao da me On, Božji poslanik, vidi, čuje i odvraća selam. Pa zar ima većeg zadovoljstva i sreće od takvog doživljaja?</p>
<p>Upute koje sam dobio u Konji od hadži Husejna ef. Holata, kako se treba ponašati pred Rivzai Mutahherom, nisam mogao izvršiti, jer se nisam mogao savladavati. Suze same teku, a srce drugačije kuca. Kroz ograde sam gledao, a srcem ljubio zemlju oko Mubarek Revze i jezikom micao: Šefa-at Ja-Resulallah, Šefa-at, Šefa-at…</p>
<p>Medinenski harem opasan je s četiri strane visokim zidovima, pred njim od strane juga prema Kibli, desnim od strane zapada, lijevim od strane istoka i zadnjim od strane sjevera, kroz koji se obično ulazi u naše džamije, to jest prema mihrabu. Prednji zid dug je 86 metara, desni i lijevi po 116, a zadnji 66 metara. Razlika u dužini između prednjeg i zadnjeg zida je 20 metara. Ima pet znamenitih vrata (kapija). Na desnoj strani su Vrata Milosti (Baburrahmeti), na lijevoj Babu Džibrile (Đebrailova vrata) i Vrata za žene (Babunnisai) i na sjevernoj strani Babul-Medžidi (Medžidova vrata). Osim ovih kapija, ima još vrata Ebu Bekrova, Omerova, Osmanova, Sultan Abdul-Aziza (turskog) i kralja Abdul-Aziza Saudi (arapskog). U prošlosti, Pejgamberova džamija nekoliko je puta proširivana i dograđivana, te adaptirana. Te radove izvodili su: Halife Omer i Osman, Velid iz dinastije Omejevića, Mehdija iz dinastije Abasovića, Zahir Barbaros, Ešref Berispaj, Zahir Berkuk, Kajitbaj, te turski sultani Selim H. Sulejman, Abdul-Aziz, Abdul-Medžid, Abdul-Hamid II (uveo električno svjetlo) i kralj Abdul Aziz i sin mu Saud.</p>
<p><em> </em></p>
<p><em>Fejzullah ef. Hadžibajrić (1969)</em></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
BOŠNJACI NA HADŽU: HADŽIJSKA DOVA U MOSTARUSljedeći članak
Putopisi s hadža kroz stoljeća: Bošnjaci na Ćabi
