Kad se hadžije vraćaju s hadža svojim kućama, također djeca sa svojim muallimima dolaze na stanicu pred hadžiju, doprate ga kući, prouče dovu i tada ručaju u hadžije. Čim se djeca zasite, odmah idu kući. Iza toga sjedaju uzvanici za sofru, pa i sirotinja se tu lijepo zasiti. Iza toga se ostatak halve dijeli po komšijskim kućama.
.</p>
<p>Kad djeca pođu iz mekteba u pravcu hadžijine kuće, prednjaci započnu <em>Euzom</em>, i kad dovrše <em>Euzu</em>, sva djeca u jedan glas viknu <em>amin</em>. Zatim prouče <em>Bismillu</em>, a iz stotine dječjih grla zaori <em>amin</em>. Onda idući dalje uče dovu.</p>
<p>Na dječji glas svijet izlazi iz kuća i pridružuje se povorci, tako da taj svijet ne može stati ni u najprostranije dvorište. Sve je sad na nogama, hadžija se sprema, djeca ulaze učeći u dvorište, prave ophod oko dvorišta, dok dođu u stav da prednjaci-dovadžije mognu krenuti iz dvorišta naprijed. Tu djeca izuče po jednu navedenu dovu. Djeca se daruju: svako s nekoliko dinara, a dovadžije i kojim srebrenjakom. Neko iz hadžijine kuće stavi dovadžijama po jednu zlatom izvezenu čevrmu na ramena. Muallim se također daruje, obično dukatom.</p>
<p>Uto je i hadžija izašao i polazi za djecom praćen od znanaca prema stanici. Ako ima još koji hadžija na putu, i po njega se isto svraćaju ova djeca, ako nije eventualno za tog koji drugi mekteb određen. I tu djeca uče dovu, i to ili ona prva dva ili druga dva, koju muallim odredi. I ovdje djeca također budu darovana novcem, a dovadžije još čevrmama. Ako ima više dovadžija, onda jedni uče jedan stih, a drugi, dok sva djeca viču amin. Svijet se pridružuje i prati hadžiju do pred džamiju u Ričini. U tom stižu i hadžije s drugih strana grada. Puni se dvorište džamije, koliko može u nj svijeta da stane, a najviše puta bude malen i trg pred džamijom. Tu onda hadžije klanjaju seferijju, svaki čini dovu za se, a djeca uče svoju dovu i viču amin, a i ostala se publika pridružuje aminom njihovoj dovi. Kad se to sve svrši, djeca idu svojim kućama, odrasli se tu opraštaju s hadžijom, a poneki idu s hadžijom na stanicu i tu se opraštaju.</p>
<p>Kad se hadžije vraćaju s hadža svojim kućama, također djeca sa svojim muallimima dolaze na stanicu pred hadžiju, doprate ga kući, prouče dovu i tada ručaju u hadžije. Čim se djeca zasite, odmah idu kući. Iza toga sjedaju uzvanici za sofru, pa i sirotinja se tu lijepo zasiti. Iza toga se ostatak halve dijeli po komšijskim kućama.</p>
<p>Kad nije bilo željeznice i mektebi su išli na doček hadžije kao što su ih pratili do na “Sofu hadžinsku”.</p>
<p>Ko je sastavio navedenu dovu, ne znam. Pitao sam i starijih ljudi, pa joj niko ne zna za autora, niti otkada je ovakav ispraćaj uobičajen u Mostaru.</p>
<p><em> </em><em>Hasan Nametak (1938)</em></p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
BOŠNJACI NA HADŽU: NA PUTU KA AREFATUSljedeći članak
BOŠNJACI NA HADŽU: SUSRET S POSLANIKOVIM KABUROM U MEDINI
