“Ja sam čovjek iz privrede, računam da ću proći i da ću svu svoju snagu i iskustvo koje imam u radu, s ekipom koju sam naumio da okupim, usmjeriti k tome da napravim ambijent koji će biti primjer za cijelu Bosnu i Hercegovinu”, uvjeren je Zahirović

Piše: Jakub SALKIĆ

Davud Zahirović u životu se vodi trima principima, prvi je država, to je svetinja za koju se svi trebamo boriti, drugi je vjera u Allaha, i da svaki čovjek bude dosljedan u svojoj vjeri, bez obzira na to u šta vjeruje, i treći princip je čast i dostojanstvo, vlastito, ali i svakog čovjeka. Zahirović je kandidat za gradonačelnika Gračanice na Lokalnim izborima, koji se održavaju 15. novembra. Zahirović je ugledni gračanički poduzetnik. Za sebe kaže da je osnivač farmaceutske kompanije “Zada Pharmaceuticals”, ali ne i vlasnik.

“Allah je vlasnik, a ja sam osnivač, On je vlasnik i mene i fabrike, a meni je dao samo da se brinem o tome”, kaže Zahirović i nastvalja priču o svojim počecima u biznisu: “Ja sam po zanimanju stomatolog, specijalizirao sam socijalnu medicinu, nakon toga sam završio magistarski na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Firmu ‘Bosnafarm’ osnovao sam 1998. godine i počeo da radim promet lijekova naveliko, imao sam nekoliko apoteka. Nakon toga sam zastupao nekoliko stranih kompanija. Shvatio sam da ja samo prodajem tuđu robu, da novac odlazi iz ove zemlje i ne vraća se. Obišao sam puno svijeta i vidio mnogo fabrika, onda sam sebi rekao: ‘zašto, Davude, ti kao Bošnjak, koji voliš svoju Bosnu najviše na svijetu, ne bi napravio fabriku lijekova i zaposlio radnike da proizvode lijekove?’

Od 2004. godine sam radio na tome, lobirao, htio sam da to uradim s jednom turskom kompanijom, ali oni su odustali jer su pročitali naše zakone i vidjeli da nema nikakvih subvencija za proizvođače lijekova, zakon ne podržava domaću proizvodnju. Ja sam 2007. godine rekao: ‘Ako vi nećete, ja ću sam napraviti fabriku, jer sam već odlučio i znam da to treba Bosni i Hercegovini i Bosancima i Hercegovcima’, i te godine sam registrirao novu firmu pod imenom “Zada Pharmaceuticals”. Od 2007. do 2009. “Zada” je radila na razvoju proizvoda, prvo smo napravili laboratoriju gdje smo razvijali svoje proizvode, a paralelno smo radili i na pravljenju kompletne fabrike lijekova.

Prve gotove proizvode na tržište Bosne i Hercegovine izbacili smo 2010. godine. Od osnivanja do 2015. godine na tržište smo izbacili 150 proizvoda, generičkih lijekova pod brendom “Zade”, svi su razvijeni u fabrici lijekova kod nas, nemamo nijednu licencu. Išli smo malo težim putem, ali smo znali da je to ispravni put, a to je da ne zavisimo ni od jedne farmaceutske kuće, imamo svoje proizvode razvijene u svojoj fabrici, na čemu nam sigurno zavidi dosta proizvođača od nas starijih i po 50 godina, jer nisu imali strategiju da tako rade, već su uzimali i radili pod licencom, uzimali su samo gotove proizvode, pakovali ih i plasirali na naše tržište. Išli su samo na trgovinu, ne razmišljajući o strategiji razvoja farmaceutske industrije u BiH, samo da se što brže dođe do novca i zaradi što više, a da se ništa ne uloži. Ja sam išao drugom strategijom, da napravim fabriku lijekova koja će ostati generacijama, da se ljudi uče, da kod nas rade, razvijaju proizvode i da se ulaže u znanje. Hvala Bogu, mi sad imamo sedam doktora nauka u fabrici, koji se bave razvojem i proizvodnjom lijekova. U početku sam imao ljude iz stranih zemalja koji su imali veliko iskustvo u razvoju proizvoda i proizvodnje, u zadnje vrijeme sve manje i manje, oni su sada konsultanti i spoljni saradnici, a fabrika već radi s našim kadrom”.

Domaća pamet, kako ističe Davud Zahirović, postepeno preuzima. U zadnje vrijeme “Zada Pharmaceuticals” postala je naučno-nastavna baza Farmaceutskog fakulteta u Tuzli, sada studenti dolaze u ovu kompaniju da uče. Svoje proizvode “Zada Pharmaceuticals” sada uglavnom izvozi, jer, prema Zahirovićevim riječima, političari u Bosni i Hercegovini nemaju nacionalne svijesti pa su 88 posto tržišta lijekova prepustili stranim kompanijama, a domaći su proizvođači zastupljeni tek s 10–12 posto.

U ostalim zemljama u okruženju je obrnuto, 80–90 posto tržišta drže domaće kompanije, a 10–15 posto lijekova uvozi se. “Ljudi koji vode politiku uglavnom nemaju ni sluha ni znanja, ne znaju šta je država i kako se štiti domaće tržište. Tokom prvog vala pandemije virusa Covid-19 u BiH ministrica spoljnih poslova BiH Bisera Turković je prepoznala da bi trebalo obići domaće farmaceutske kuće pa je došla i meni u posjetu i ja joj zahvaljujem na tome, jedina je osoba iz politike koja je meni došla u zavničnu posjetu. Žena ima osjećaja, bila je po svijetu kao ambasador i zna šta je važno za jednu zemlju.

Problem je što je mentalitet našeg svijeta, većine naših političara takav da kada dođe neki stranac i nudi proizvode iz svoje zemlje, oni ga doživljavaju kao da je došla cijela jedna zemlja ovdje, a ne jedan čovjek, ja kada odem u neko ministarstvo kao proizvođač koji zapošljava 150 ljudi, od kojih je više od 60 posto visokoobrazovanih, doživaljavaju me kao tajkuna, lopova koji ima fabriku lijekova, prevaranta. Čak su i mediji jedno vrijeme pričali svašta, da su nekvaliteni lijekovi, da je ovo spalionica lijekova, samo da uguše projekat, vjerovatno su bili plaćeni od stranih farmaceutskih lobija. Ali, hvala Allahu, izdržali smo te napade, ta iskušenja, i sada smo fabrika koja ima finu perspektivu, koja može napraviti velike poslove jer su nas u stranim zemljama prepoznali kao kvalitetnog proizvođača, ali još imamo problema u Bosni jer je trgovački lobi puno jači od proizvođačkog”, priča nam Zahirović. Ističe da je od osnivanja Stranke demokratske akcije u Gračanici njen član, dakle posljednjih 30 godina, i nikada nije ni pomišljao da promijeni stranku.

“Ja i moja kompletna porodica živimo za ideju rahmetli Alije Izetbegovića, koji je osnovao stranku, i koji je sa svojom braćom zajedno bio u zatvorima, uvidio nepravdu prema Bošnjacima zadnjih sto godina na ovim prostorima. Počašćen sam što sam živio u njegovo vrijeme. Mislio sam da su i drugi ljudi takvog razmišljanja. Bavio sam se biznisom, mislio sam da će ovi ljudi što se bave politikom praviti ambijent da mi privrednici koji želimo da radimo, proizvodimo, možemo da radimo bez problema. Znao sam s ljudima iz stranke da popnem čovjeka na bijela konja, on sjedne i ode, kasnije ni traga ni glasa od njega, zaboravi potpuno na nas koji smo ostali, koji smo mu dali tog konja i napravili od njega to što jeste. Uvidio sam da sam sve to vrijeme proizvodio političare koji su većinom bili promašaji, da je to bio samo njihov lični, a ne opći interes.

Mislio sam da će oni praviti ambijent privrednicima, jer bez privrede nema ni države, a ispalo je obratno, oni su postali veliki trgovci, trgovali su sa stranim kompanijama, žao mi je samo što su bili jeftini, prodavali su obraz za siću. Zato smo dospjeli u ovo stanje. A ovo je zemlja kojoj je Allah dao mnogo više nafake nego drugim zemljama, samo treba raditi čestito i pošteno. Shvatio sam da je političarima u većini slučajeva, malo ih je da su čestiti i pošteni i da razumiju šta je država, politika njihov lični biznis. Ja to više nisam mogao gledati. Vodstvo SDA je prepoznalo da bih ja trebao da se kandidujem za gradonačelnika i da to promijenimo, da napravimo stvari kako treba. Pristao sam. Malo sam, da kažem otvoreno, bio razočaran u to sve, ali sam shvatio da ne mogu ja sam i mojih 150 ljudi u fabrici da budemo sretni ako nisu sretni ostali oko mene. Rekao sam: ‘Idem, s Božijom pomoću, da slijedim ideju rahmetli Alije’. I naš Bakir se pravo bori za ovu zemlju, daje sve od sebe. Ja sam čovjek iz privrede, računam da ću proći i da ću svu svoju snagu i iskustvo koje imam u radu, s ekipom koju sam naumio da okupim, usmjeriti k tome da napravim ambijent koji će biti primjer za cijelu Bosnu i Hercegovinu”, govori Zahirović.

Iako je Gračanica i danas na dobrom glasu u pogledu biznisa, među najuspješnijim lokalnim zajednicama Federacije BiH, sa svojim potencijalom i vrijednim ljudima, prema Zahirovićevim riječima, Gračanica može mnogo bolje. Čovjek koji je gradonačelnik već 20 godina, dodaje Zahirović, nema više ni ideja, „još živi u Titovom dobu, zaboravivši da je to davno bilo i da je to vrijeme prevaziđeno“.

„Treba ići drugačijim putem, putem demokratije, različitih mišljenja, putem takmičenja u dobru, a ne – ja imam vlast i mogu šta hoću. To me dosta povuklo da se kandidujem, da kažem dosta je bilo, mislim da su i Gračanilije rekle dosta je bilo, nećemo više da stagniramo jer Gračanica ima oko 10.000 zaposlenih, a Tešanj 14.000. Nama je prioritet svih prioriteta da zadržimo omladinu, da ih zaposlimo, da rade i žive od svog rada i budu sretni u svome gradu, u svojoj Bosni”, objašnjava Zahirović. On ističe da dosta stvari koje su u Gračanici obećane nisu urađene. Tvrdi da sadašnji gradonačelnik nije ulagao u privredu. “Imamo deponiju smeća koja se nalazi na samom ulazu u grad, 20 godina aktuelni gradonačelnik obećava da će riješiti i nikad nije. To je sramota, Gračanica je uvijek bila grad čistoće, privrede i vrijednih i čestitih ljudi koji su živjeli od svoga rada. Obećao sam da ćemo od te deponije napraviti izuzetno veliki biznis, tu ćemo praviti energiju, deponija ima potencijal za fabriku za proizvodnju struje. Onda sam naumio da napravim jedan aquapark koji Gračanica nema, a ima veliki potencijal jer ima termalne vode.

Gračanica trenutno nema ništa vezano za turizam, tako da i u tom pravcu se može napraviti jedan lijep projekat i zaposliti 150–200 ljudi. Ovamo u fabrici planiramo zaposliti oko 100 ljudi. U Gračanici treba riješiti vodu. Gračanica ima problema s vodom, zapravo, nema toliko s vodom koliko s ljudima koji su dosad vodili grad. Gradonačelnik koji je do sada vodio grad rješavao je probleme vode sporadično, čak je podijelio Gračanicu po mjesnim zajednicama, čak i po mahalama, gdje ljudi iz SDP-a žive, oni dobiju vodu, a oni koji su iz drugih stranaka bili su oštećeni, nisu imali pravo na vodu. Po meni je to haram i nefer prema stanovnicima grada Gračanica. Planirao sam da u Gračanici izgradimo pogone za preradu mlijeka, te voća i povrća. Trenutno Gračanica proizvodi 3,5 miliona litara mlijeka godišnje. Fabrika za voće i povrće bit će interesantna zato što na ovim prostorima ima dosta autohtonog voća koje nije dovoljno iskorišteno i nije brendirano.

Projekat bi trebala raditi Zemljoradnička zadruga “Gračanka”, koja ima oko 1.000 kooperanata i svi su zainteresirani i jedva čekaju te projekte“, objašnjava Davud Zahirović. Čim prođu izbori, ako pobijedi, Zahirović i njegov tim bacaju se na posao, počinju raditi sve ono što je, kaže, zapušteno 20 godina. Gračanica će dokazati da može biti čaršija za primjer drugima, da može biti čaršija od posla. Gradska vlast će se, naglašava Zahirović, više fokusirati na poljoprivredu, jer ova lokalna zajednica imao vjerovatno najbolju zadrugu u BiH. Gračanica dosad nije davala ni feninga za poljoprivredne podsticaje, a samo za nekoliko godina smanjen je stočni fond za 40 posto, i to samo zato što sadašnji, uskoro bivši gradonačelnik, nije shvatio koliko znači poljoprivredna proizvodnja za jednu lokalnu zajednicu.

“Rođen sam na selu, a živim u gradu 40 godina i znam da sam najbolje rješenje za gradonačelnika jer razumijem i selo i grad. Budžet koji postoji dosadašnji gradonačelnik je naučio trošiti nepravedno, možda to jeste bilo po zakonu, izlobira s manjim strankama i uradi kako hoće, njima da mrvice i on onda radi kako hoće. Moj način življenja je takav da ću se boriti kako napuniti budžet, da bude što veći, i kako ga ravnomjerno rasporediti da svaki stanovnik dobije ono što mu pripada, da mu se vrati ono što je dao”, naglašava Zahirović. Za grad koji pretenduje da bude među najrazvijenijima u Bosni i Hercegovini pravo rješenje za gradonačelnika i jeste čovjek iz privrede, jer samo privrednik može razumjeti privrednika. Uostalom, privrednici su i tražili od Zahirovića da se kandiduje. Privrednik razumije da je vrijeme novac, svako odugovlačenje s izdavanjem dozvola za građenje privrednicima nanosi veliku štetu. “Ja sam sve to prolazio i znam sve te probleme”, zaključuje Zahirović.